U Katoličkoj Crkvi oduvijek je bila najslavnija svetkovina Bogojavljenja, kao ona koja nam iznosi početke poziva pogana, kojih se s najzahvalnijim sjećanjem moramo neprestano spominjati. Sačuvane su vrlo brojne homilije koje su na ovaj dan održali sveti Oci, a nabraja ih Galesini u svojim Bilješkama uz Martirologij. Mnogo o otajstvu ovoga dana i o samim Mudracima tumače tumači Svetoga pisma, što ovdje namjerno izostavljamo, namjeravajući to možda poslije obraditi u drugome djelu. Nije nam se činilo vrijednim truda navoditi ni same martirologije, koji svi, pa i najstariji sv. Jeronima, zajedno slave Bogojavljenje Gospodnje. Rječitije od većine kaže Molanus u Addit. ad Usuardum: „Bogojavljenje Gospodnje, kojim se počeo očitovati poganima, kada su mu se poklonili Mudraci, Melkior, Baltazar i Gašpar.” Ujedno na ovaj dan Crkva slavi zahvalan spomen njegova svetog Krštenja i prvoga od svih Kristovih čuda, a pod njim i ostalih, kojima se slavno očitovalo njegovo božanstvo. Opširnije pišu i bl. Notker, Franjo Maurolico, Petar Galesini: a ovaj ovdje u Bilješkama skuplja mnogo toga o Mudracima i cijeloj ovoj svetkovini, te među ostalim i to da se u Milanu, po ambrozijanskom obredu, kao na dan Rođenja Gospodnjega, uz najveće mnoštvo naroda noću slavi jutarnja služba, s upaljenim vrlo brojnim svjetlima po grčkom običaju.
Celeberrima semper in Ecclesia Catholica fuit Epiphaniæ festivitas, ut quæ vocationis gentium primordia, gratissima memoria nobis perpetuo recolenda, proponat. Plurimæ extant ab sanctis Patribus habitæ hoc die Homiliæ, quas recenset Galesinius in suis ad Martyrologium Notis. Multa de hujus diei mysterio, atque ipsis Magis, sacræ Scripturæ Interpretes commentantur, quæ hic consulto præterimus, alio fortassis Opere ea postmodum prosecuturi. Nec ipsa quidem Martyrologia proferre visum est operæ pretium, quæ cuncta, etiam antiquissimum S. Hieronymi, Epiphaniam Domini concelebrant. Disertius plerisque Molanus in Addit. ad Usuardum: Epiphania Domini, qua manifestari coepit gentibus, cum eum Magi adoraverunt, Melchior, Baltasar et Gaspar. Simul hoc die Ecclesia gratam memoriam celebrat Baptismi ejus sacri, et primi omnium miraculorum Christi, ac sub illo ceterorum, quibus celebriter manifestata fuit ipsius divinitas. Pluribus etiam B. Notkerus, Franciscus Maurolycus, Petrus Galesinius: ac congerit hic in Notis multa de Magis totaque hac solemnitate, illudque inter cetera, Mediolani, ritu Ambrosiano, ut die natali Domini, maximo populi conventu officium matutinum nocte celebrari, accensis more Græco plurimis luminibus.
2 Sveta tijela svetih triju Mudraca, kako piše isti Galesini, već su odavna bila prenesena iz Perzije u Carigrad i s najuzvišenijim sjajem položena u baziliku sv. Sofije: odatle ih je Eustorgije I., biskup, prenio u Milano, te su ondje šesto sedamdeset godina pobožno čuvana u Eustorgijevoj bazilici; naposljetku ih je za cara Fridrika Barbarosse nadbiskup Rainald odnio u Köln, gdje su pohranjena. O tom ćemo prijenosu opširnije govoriti 23. srpnja, a o sv. Eustorgiju 18. rujna. Iz njegova vremena, koje je hvalio sv. Ambrozije, može biti jasno da je ovdje pogreška u Galesinijevu računu; jer je od starijega Eustorgija pa sve do cara Fridrika I., u čijoj se XII. godini vladanja, Kristovoj 1163., taj prijenos dogodio, prošlo više od osamsto godina. No čini se da to pripisuje Eustorgiju drugome, o kojem je riječ 6. lipnja.
2 Sanctorum trium Magorum sacra corpora, ut idem scribit Galesinius, Constantinopolim e Persia jam pridem translata, et in Basilica S. Sophiæ augustissimo apparatu collocata: inde ab Eustorgio I, Episcopo Mediolanum delata, ibique sexcentis et septuaginta annis in basilica Eustorgiana religiose asservata; demum Frederico Aenobardo Imperatore Coloniam ab Reinoldo Archiepiscopo asportata, reconduntur. De hac Translatione pluribus agemus XXIII Julii de S. Eustorgio XVIII Septembris. Ex cujus, a S. Ambrosio laudati, ætate constare potest, hic mendum in Galesinii calculo esse; cum ab Eustorgio seniore usque ad Fredericum I, Imperatorem, cujus anno XII, Christi MCLXIII ea Translatio contigit, plures quam octingenti anni intercesserint. Sed Eustorgio secundo videtur tribuere, de quo VI Junii.
3 Današnji Grci na ovaj dan Teofanija, kako ga zovu, slave samo Kristovo Krštenje; a 25. prosinca, zajedno s Kristovim rođenjem, Poklonstvo Mudraca. Egipćani pak, kako ovdje u Bilješkama uz Martirologij navodi Baronije, na jedan te isti dan slave Kristov rođendan i Krštenje. Jer, kako u Collatione 10, cap. 2 piše Kasijan, svećenici one pokrajine određuju da je dan Epifanija dan ili Gospodnjega krštenja ili rođenja po tijelu; i stoga svetkovinu obaju otajstava ne slave dvostruko, kao u zapadnim pokrajinama, nego pod jednom svetkovinom ovoga dana. Sv. Epifanije u Panario, krivovjerje 31, piše da je Krist rođen na ovaj dan, VIII. id. siječnja; a kršten VI. id. studenoga. Oboje pobijaju drugi Oci i tumači.
3 Græci moderni solum Christi Baptismum celebrant hoc die Theophaniorum, ut vocant; at XXV Decembris, una cum Christi nativitate, Adorationem Magorum. Ægyptii vero, ut hic in Notis ad Martyrologium habet Baronius, uno eodemque die Christi natalem et Baptismum agunt. Nam, ut Collatione 10, cap. 2, scribit Cassianus provinciæ illius Sacerdotes diem Epiphaniorum vel Dominici baptismi, vel secundum carnem nativitatis esse definiunt; et idcirco utriusque sacramenti solemnitatem non bifarie, ut in Occiduis provinciis, sed sub una diei hujus festivitate concelebrant. S. Epiphanius in Panario hæresi 31, natum scribit Christum hoc die VIII Id. Januarii; baptizatum VI Id. Novemberis. Utrumque alii Patres atque Interpretes refellunt.
4 Da je takva svetkovina, kaže Baronije, kršćanima oduvijek bila najslavnija, očituje nazočnost careva; toliko da ni bezbožni vladari nisu izostajali s te proslave. Doista, Julijan Otpadnik, koji je plaštem himbene kršćanske vjere nastojao prikriti skrivenu bezbožnost, dok je bio u Galiji, htio je toga dana zajedno s ostalim kršćanima sudjelovati u svetim otajstvima, kako piše Amijan Marcelin, knj. 21. To je isto učinio arijanski car Valens, kako o njemu piše sv. Grgur Nazijanski u Orat. in laudem Basilii. Činio bi se naime posve prognanim iz kršćanske vjere onaj tko ne bi bio nazočan na tako velikim svetkovinama. Car Teodozije zapovjedio je da se proslava ovoga dana tako štuje da je sedam dana koji prethode i isto toliko onih koji slijede zapovjedio da utihne sudska vreva, kako stoji u L. 2 C. de Feriis.
4 Celeberrimam, inquit Baronius, semper fuisse Christianis ejusmodi solemnitatem, declarat Cæsarum presentia; adeo ut ne impii quidem Principes ab ea celebritate abessent. Siquidem Julianus Apostata, qui pallio Christianæ simulatæ religionis latentem impietatem studebat contegere, cum esset in Galliis, voluit ea die cum ceteris Christianis sacris interesse mysteriis, ut scribit Ammianus Marcellin. lib. 21. Id ipsum præstitit Valens Imperator Arianus, ut de eo scribit S. Gregorius Nazianz. Orat. in laudem Basilii. Visus enim fuisset a Christiana fide prorsus extorris, qui tantis solemnibus non adesset. Theodosius Imperator sic hujus diei celebritatem coli jussit, ut septem diebus qui præcedunt, ac totidem qui subsequuntur, judicialem strepitum conticescere jusserit, ut L. 2 C. de Feriis.