Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

Život sv. Grgura Akritskoga

VITA S. GREGORII ACRITENSIS

Iz grčkih mineja.

Ex Menæis Græcorum.

Ovaj svetac, nepoznat u rimskim kalendarima, ovako se slavi u grčkim minejima: Potekao je rodom s preslavnoga otoka Krete, od veoma pobožnih roditelja Teofana i Julijane. Pošto je nemalo vremena posvetio proučavanju knjiga, roditelji su mu zapovjedili da pase stado; ali on, već odavna raspaljen nebeskom željom, ostavi domovinu, otiđe ua Seleukiju i ondje je nemalo vremena održavao život oskudnim kruhom i vodom. U dvadeset i šestoj pak godini života (u vrijeme kad jeb car Leon, neprijatelj i rušitelj svetih slika, preminuo, te je katolička vjera odahnula i bila vraćena u svoju slobodu) zaputio se u Jeruzalem i s golemom pobožnošću počastio sveta mjesta, a koliko je mnogo i teških nevolja pretrpio kako od Saracena tako i od Židova kroz punih dvanaest godina, ne može se opisati od onoga tko teži jedino sažetku i kratkoći.

Ignotus hic fastis Latinorum, ita celebratur in Græcorum Menæis: Traxit hic genus ex nobilissima Cretensium insula, religiosissimis parentibus Theophane et Juliana ortus. Cumque haud parum temporis litterarum studiis impendisset, jussus est a parentibus pecus pascere: sed ille jam olim cælesti desiderio incensus, relicta patria, a Seleuciam se contulit, et inibi non exiguo tempore, modico pane et aqua vitam toleravit. Sexto autem et vigesimo ætatis anno, (qua tempestateb Leo Imperator sacrarum imaginum hostis et eversor vitam abrupit, et Catholica religio respiravit, suæque libertati est reddita) Hierosolymam profectus, locaque sacra cum ingenti affectu veneratus, quam multa et gravia, cum ab Saracenis, tum Judæis, totis annis duodecim perpessus sit, litteris tradi non potest ab eo qui epitomas dumtaxat et brevitatem sectatur.

2 Zatim odlazeći odande, uputi se u Carigrad, gdje je, uzevšic anđeosko odijelo, svoje slabašno tijelo ukrotio uzdržljivošću i postom. Pošto je pak nakon smrtid Staurakijae Mihael preuzeo carstvo, af sv. Nicefor upravljao kormilom Crkve, poslan jeg Mihael Ispovjedalac,h biskup Sinade, u Rim k presvetomu i Papi. On je u Carigradu razgovarao s blaženim Grgurom te ga je, vrativši se iz Rima, poveo sa sobom u presveti samostan koji je u k Akriti i pridružio ga onim redovnicima; ondje je, zadovoljan jednom jedinom tunikom, bez obuće, spavao na rogožini spletenoj od site, a tek nakon dva ili tri dana okusio bi, ili bolje rečeno kušao, nešto kruha i vode.

2 Dein inde discedens, se Constantinopolim contulit: ubi sumptoc Angelico habitu, corpusculum suum abstinentia et jejunio domuit. Postquam autem extinctod Stauratioe Michael imperium tenuit, etf S. Nicephorus Ecclesiæ gubernacula tractavit, missus estg Michael Confessor,h Synadorum Episcopus Romam ad sanctissimum i Pontificem. Hic Constantinopoli cum B. Gregorio collocutus, secum illum, cum Roma rediisset, ad sanctissimum cœnobium, quod est in k Acrita, duxit, illique religiosis viris adjunxit: ubi unica contentus tunica, sine calceamentis, in storea ex junco contexta somnum cepit, et post biduum aut triduum aliquid panis et aquæ libavit, vel gustavit potius.

3 Zatim se spustio u veoma duboku jamu l i ondje dugo vremena mnogim suzama oplakivao uzburkano i bijedno stanje Crkava. Izašavši opet iz nje, zatvorio se u najužu ćeliju, pokriven jednom jedinom kožom; bačvu koja je stajala u vrtu napunio je vodom, noću bi skinuo tuniku, ušao u nju, ondje izmolio psaltir te ponovno izašao, i to je činio cijeloga svoga života. Pošto se tako slavno borio za vječni život, predao je svoju dušu u ruke Gospodnje.

a Više gradova ovoga imena može se naći kod Ortelija, Ptolemeja i drugih. Čini se da je ovo ili Seleukija prozvana Brdovita, metropolitanski grad u Brdovitoj Ciliciji, pod antiohijskim patrijarhom, ili Seleukija Pizidijska u Pamfiliji, također metropolitanska, ali bez ijednoga sufragana, nekoć podložna antiohijskomu, a potom carigradskomu patrijarhu. Smatram da je Seleukija Pijerijska tada, zajedno sa susjednom Antiohijom, bila u vlasti Saracena.
b Leon IV., sin Kopronimov, umro je 780. godine po Kristu, a carstvo je preuzeo sin Konstantin s majkom Irenom, veoma pobožnom ženom.
c Tako se naziva redovničko odijelo. Tako Ivan Mosho u Pratum spirituale, pogl. 94: „Zar ne znaš, gospodine brate, da nosiš anđeosko odijelo?” Obred njegova podjeljivanja iz grčkoga euhologija objašnjava naš Rosweyde u Onomasticon ad vitas Patrum pod riječju Schema.
d Staurakija je otac Nicefor uzeo za suvladara 803. godine, a zatim je 811. godine u bitki protiv Bugara, u kojoj je Nicefor poginuo, zadobio mnoge rane. Velikaši su ga lišili vlasti i na njegovo mjesto postavili Mihaela Kuropalata.
e Mihael je držao carstvo od 5. listopada 811. do mjeseca srpnja 813. godine, katolički i veoma pobožan car, otac sv. Ignacija patrijarha.
f Djela sv. Nicefora, carigradskoga patrijarha, donijet ćemo 13. ožujka.
g Blagdan sv. Mihaela Ispovjedaoca slavi se 31. svibnja. O ovom poslanstvu raspravlja Baronije u Annales, sv. 9, pod godinom 811., br. 18 i dalje, ali pogrešno naziva Mihaela biskupom Sinakula, dok je on bio biskup Sinade ili Sinadona. Po njemu je sv. Nicefor patrijarh poslao papi Lavu III. pismo o svome izboru, ispovijest svoje vjere i darove. Sačuvano je kod Baronija na navedenome mjestu pismo u kojemu patrijarh naziva Mihaela presvetim metropolitom Sinakula (zapravo Sinadona), Kristu miloga grada. Zatim o njemu dodaje ovo: „Prema vašoj ljubavi gaji veoma žarku i iskrenu ljubav, a u crkvenim se stvarima pokazuje revnim i hitrim, kao što i riječju, vladanjem i krepošću nadmašuje ostale.” Ne spominje progonstvo ni nevolje podnesene za vjeru. Stoga ono što se u minejima naziva Ispovjedalac, čini se da je rečeno zbog onoga što je malo poslije pretrpio pod Leonom Armencem. Jer ono što se u menologiju 13. svibnja kaže, da je poslan u progonstvo jer je pobijao krivovjerje Leona Izaurijca, treba razumjeti o krivovjerju koje su širili nasljednici, ili je Izaurijac stavljen umjesto Armenac. To je Baroniju dalo povoda da pod godinom 823., br. 2, napiše kako je u to vrijeme Izaurijac protjerao Mihaela u progonstvo, što se zapravo dogodilo tek 814. godine, kako pod tom godinom, br. 32, piše isti Baronije, premda umjesto Sinadon vraća Sinakula. Ali komu je poznata metropolija Sinakula? Istoga Mihaela Sinađanina slavan je spomen na II. nicejskom saboru, odnosno VII. ekumenskom, koji je održan 786. godine po Kristu. Više ćemo o njemu reći na njegovu mjestu.
h Sinada ili Sinada je metropolitanski grad Spasonosne Frigije, kako se može vidjeti u Notitia Episcopatuum Auberta Miraeusa. Neki ga Latini nazivaju Synnas. i To bijaše Lav III., koji je 815. godine, dana 26. prosinca, postavljen za papu, a umro je 11. lipnja 816. godine. k Akrit je kod Ptolemeja, Tab. 1 Asiae, rt u Bitiniji, na početku Propontide. Smatram da je na njemu bio samostan u koji je biskup Mihael, vraćajući se u Frigiju, doveo sv. Grgura, i smatram da je to isti onaj čiji se iguman ili predstojnik Sisinije nalazi potpisan na VII. ekumenskom saboru, odnosno II. nicejskom, u 4. činu, premda se ondje naziva 'Hyōύμενος Ἀφτρας', što se u latinskom izdanju sabora prevodi kao predstojnik Arete.

3 Tum in altissimam fossam descendit, l ibique turbatum et miserabilem Ecclesiarum statum multis lacrymis longo tempore deflevit. Ex qua rursus emersus, angustissima se cella conclusit, unica pelle tectus, dolium, quod in horto stabat, aqua replevit; noctu abjecta tunica illud ingressus, ibi psalterium recitavit, rursusque egressus est: atque hoc tota vita sua factitabat. Cumque ita præclare pro æterna vita certasset, animam suam in manus Domini commendavit.

a Plures hujus nominis civitates legere est apud Ortelium, Ptolemeum, et alios. Videtur hæc esse vel Seleucia aspera dicta, urbs Metropolitana in Cilicia aspera, sub Antiocheno Patriarcha; vel Seleucia Pisidiæ in Pamphylia, et ipsa Metropolitana, sine ullo tamen suffraganeo: olim Antiocheno, deinde Constantinopolitano Patriarchæ subjecta. Seleuciam Pieriam arbitror tunc in Sarracenorum, cum vicina Antiochia. fuisse potestate.
b Mortuis est Leo IV Copronymi filius anno Christi DCCLXXX, suscepitque imperium Constantinus filius cum Irene matre, piissima femina.
c Sic appellatur habitus religiosus. Ita Joannes Moschus in Præto spirituali cap. 94. An nescis, Domine frater, quia habitum Angelicum fers? Ejus tradendi ritum ex Græcorum Euchologio explicat Rosweydus noster in Onomastico ad vitas PP. verbo Schema.
d Stauratiusa Nicephoro patre Imperii consors adlectus anno deinde DCCCXI in prælio contra Bulgaros, in quo Nicephorus interiit, multis affectus vulneribus. Imperio exutus a Proceribus est, subrogato Michaele Curopalate.
e Tenuit imperium Michael a v Octob. DCCCXI, usque ad mensem

Julium anni DCCCXIII, Catholicus etpiissimus Imperator, S. Ignatii Patriarchæ parens.f S. Nicephori Patriarchæ Constantinopolitani gesta dabimus XIII Martii.g S. Michaelis Confessoris festum agitur XXXI Maii. De hac legatione agit Baronius Tom. 9 Annal. adannum DCCCXI, nu. 18, et seq. sed non recte Sinnaculorum Episcopum Michaelem vocat, qui Synnadorum sive Synnadon fuit. Misit per eum ad Leonem III, Papam S. Nicephorus Patriarcha litteras de sua electione, fidei suæ profesionem, et munera. Extant ex apud Baronium loco citato litteræ, in qubus Michaelem vocat Patriarcha sanctissimum Metrapoliten Sinnaculorum (imo Synnadon) Christo amabilis civitatis. Tum de eo hæc subdit: Erga vestram dilectionem valde ardenti et sincero amore afficitur, et in Ecclesiasticis rebus studiosum et alacrem se præbet; sicut et in sermone, et conversatione, ac virtute ceteris antecellit. Exilii ærunnarumve fidei causa toleratum non meminit. Quare quod in Menæis hic Confessor appellatur, id dici videtur propter ea quæ paullo post sub Leone Armeno perpesus est. Nam quod in Menologio XIII Maii dicitur, quia Leonis Isaurici hæresim redargueret, in exilium missus, intelligendum est de hæresi a posteris propagata: vel Isaurici pro Armeni postum est. Quod Baronio occasionem præbuit scribendi ad annum DCCCXXIII, num. 2, eo tempore pulsum in exilium esse ab Isaurico Michaelem; quod anno demum DCCCXIV, contigit, ut ad eum annum num. 32, scribit idem Baronius, licet restituat par Synnadon, Sinnaculorum. Sed cui nota est Sinnacula Metropolis? Ejusdem Michaelis Synnadensis celebris est mentio in Nicæna n Synodo, sive vn OEcumenica, quæ anno Christi DCCLXXXVI, habita est. Plura nos de eo suo loco.h Synada sive Synnada urbs est Phrygiæ Salutaris Metropolitana, ut videre est in Notitia Episcopatium Autberti Miræi. Synnas quibusdam Latinis dicitur. i Erat is Leo III, qui anno DCCCXV, die XXVI Decemb. creatus Pontifex, obiit XI Junii, anno DCCCXVI. k Est Acritas apud Ptolemæum Tab. 1, Asiæ, Bithyniæ promontorium, ad initium Propontidis. In eo arbitror fuisse monasterium, ad quod S. Gregorium deduxit in Phrygiam revertens Michael Episcopus: idemque arbitror esse, cujus Hegumenus sive Præpositus Sisinnius reperitur VII Synodo OEcumenicæ. sive Nicæna n, subscripsisse Act. 4, licet isthic 'Hyōύμενος Ἀφτρας' dicatur, quod in Latina Conciliorum editione vertitur, Præses Aretes.

1 Čini se da je Grgur doživio osobito vrijeme pod Leonom Armencem, pred kraj njegove vladavine, ili na početku vladavine Mihaela Mucavca (koji je 820. godine, na sam Božić, okrunjen za cara).

1 Sub Leone Armeno præcipue, ad cujus extrema tempora, aut Michaelis Balbi initia (qui anno DCCCXX, ipso Christi natali Imperator est coronatus), videtur Gregorius pervenisse.

5. siječnja Kalendar godine