Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 4. siječnja

O sv. Titu, biskupu, apostolu Krećana

DE S. TITO EPISCOPO

Apostolu Krećana.

Cretensium Apostolo.

Svetoga Tita na ovaj dan spominju svi martirologiji Latina zajedno s Rimskim, u kojem se 4. siječnja (pridie nonas Januarii) o njemu nalazi ovo: „Na Kreti rođendan za nebo sv. Tita, kojega je apostol Pavao zaredio za biskupa Krećana, te je nakon najvjernije dovršene službe propovijedanja postigao blažen svršetak i pokopan je u crkvi gdje ga je blaženi apostol bio postavio za dostojna služitelja.”

2 Njega često spominje Pavao, kojemu je napisao i poslanicu iz Nikopola u Epiru; oci i naučitelji koji su na nju napisali tumačenja sakupili su mnogo toga u pohvalu Titu: iznosim jednoga, našega Kornelija a Lapide. „Tit je”, kaže on, „po oba roditelja bio poganin i Grk, pa stoga, ako vjerujemo Krizostomu ovdje u 1. homiliji, podrijetlom iz Korinta. Zato apostol i ponovno imenuje Tita pišući drugi put Korinćanima, te se njime kod njih kao njihovim zemljakom poslužio kao pomoćnikom za sabiranje milostinje i druge crkvene poslove. Taj je Tit, od Pavla obraćen na Krista i kršten, prionuo uz njega te mu u propovijedanju bio izvrstan pomoćnik i tumač. Stoga u 2 Kor 2, 13 Pavao Tita naziva svojim bratom. Bijaše naime Tit obdaren izvanrednom nedužnošću života i svetošću, te je cijeloga života gajio i čuvao djevičanstvo, kako poučava sv. Ignacije u poslanici Filadelfljanima. Zbog toga ga je Pavao postavio za nadbiskupa Krete i drugih susjednih otoka; štoviše, poslan od Pavla i u Dalmaciju, ondje je propovijedao, kako je očito iz 2 Tim 4, 10. I napokon, podigavši i utemeljivši mnoge Crkve, vratio se na Kretu i sveto umro u 94. godini života, te je ondje i pokopan.” Toliko Kornelije.

3 Tita spominju sv. Ignacije u 3. poslanici Filadelfljanima, Volaterranus u 19. knjizi, Euzebije u 3. knjizi Historia Ecclesiastica, pogl. 4, pisac knjižice o 72 učenika, sv. Izidor Seviljski u knjizi De vita et morte Sanctorum, pogl. 87, i drugi. O njemu raspravlja i Baronije za godinu Kristovu 45., pišući ovako: „Da je Tit kod apostola Pavla obnašao službu tumača, prenosi sv. Jeronim pišući Hedibiji; štoviše, da je Pavlu njegova služba bila toliko potrebna da je Titova odsutnost nanijela nemalu štetu njegovu propovijedanju, svjedoči on sam pišući Korinćanima ovim riječima: 'Kad dođoh u Troadu radi Kristova evanđelja i kad mi se otvoriše vrata u Gospodinu, ne imadoh mira duhu svojemu jer ne nađoh svoga brata Tita; nego oprostivši se s njima, otputovah u Makedoniju.' Jeronim je smatrao da se to nije dogodilo ni iz kojega drugog razloga osim što se, kao što se Petar služio Markom, tako i Pavao služio Titom kao tumačem; u čijem dolasku svjedoči da se silno obradovao kad kaže: 'Ali Bog, koji tješi ponizne, utješi nas dolaskom Titovim.' A kakva je (kaže Jeronim) bila tolika utjeha i kakav mir duhu u Titovoj nazočnosti, kojega jer nije našao, oprostivši se s njima otputovao je u Makedoniju? Više smo puta rekli da je apostol Pavao bio najučeniji muž, odgojen do nogu Gamalielovih; i premda je posjedovao znanje Svetih pisama te imao dar govora i različitih jezika, čime se i sam hvali u Gospodinu i kaže: 'Zahvaljujem Bogu svojemu što govorim jezicima sviju vas', veličanstvo božanskih misli nije mogao izraziti dostojnim govorom grčkoga izričaja. Imao je dakle Tita za tumača, kao i bl. Petar Marka, čije je Evanđelje sastavljeno tako da je on pripovijedao, a onaj zapisivao.” Toliko Jeronim, a iz njega Baronije.

NJEGOV ŽIVOTOPIS IZ MENEJA.

Grci 25. kolovoza slave svetkovinu sv. Tita, o kojoj njihov Menologij kaže ovako: „Također sv. Tita, biskupa Gortine, grada na Kreti, učenika sv. apostola Pavla. Taj je bl. Tit u dobi od 20 godina došao s Krete u Jeruzalem, i navršivši jednu godinu do uzašašća Gospodina našega Isusa Krista te ostavši ondje još deset godina, zaređen je za apostola. Propovijedao je Evanđelje osamnaest godina na Kreti, a na ostalim otocima šest godina, u domovini pak... Iz čega se zbraja broj od 94 godina.”

5 Opširnije meneji: „Sv. apostola Tita, biskupa Gortine na Kreti, učenika sv. Pavla apostola. Bl. Tit bio je podrijetlom iz loze kretskoga kralja Minosa, kako svjedoči pravnik Zena, koji je napisao njegov životopis. Tita spominje i sv. Pavao. Tit je dakle prve godine života posvetio svjetovnoj književnosti, koja kod Grka uživa veliko divljenje.

6 Navršivši već dvadesetu godinu, primi s neba glas koji reče: 'Tite, moraš otići odavde da spasiš dušu; malo će ti naime ova grčka i svjetovna učenost koristiti za spasenje.' Tit je želio ponovno čuti taj glas, jer je znao da se i iz kipova idola ponekad upućuju praznovjerni glasovi. Stoga je pričekao još cijelu godinu. Tada mu je u viđenju zapovjeđeno da čita knjigu Hebreja. Kad je dakle otvorio Izaiju, naišao je na ovu izreku: 'Obnovite se k meni, mnogi otoci; Izrael se spašava od Gospodina vječnim spasenjem', i ono što slijedi. Prokonzul dakle Krete i ujak sv. Tita, čuvši za spasonosno rođenje Krista Gospodina i čudesa koja je činio u Jeruzalemu i drugdje, po savjetu prvaka posla Tita u Jeruzalem; smatrali su ga naime prikladnim da čuje Krista i razgovara s njim te da im javi što je sam čuo. Kad je dakle Tit došao u Jeruzalem te vidio i poklonio se Kristu Gospodinu, ostade u Jeruzalemu i, postavši očevidac njegovih čudesa, vidio je i njegovu spasonosnu muku, pokop, uskrsnuće, božansko uzašašće te dolazak i silazak Duha Svetoga na apostole, i povjerova, te bi pribrojen onim sto dvadesetorici i trima tisućama koji su na propovijedanje sv. Petra, prvaka apostola, povjerovali u Krista.

7 Zatim biva posvećen za apostola i poslan s Pavlom da poučava i posvećuje druge koje je Pavao odredio; dođe s njim u Antiohiju, prođe Seleuciju, Cipar, Salaminu i Paf, a odatle krene u Pergu u Pamfiliji, Antiohiju Pizidijsku i Ikonij u Oneziforovu kuću, a zatim u Listru i Derbu, te je posvuda sa svetim apostolom Pavlom propovijedao riječ Božju. Kad je dakle Rustil, muž njegove sestre, već drugu godinu bio namjesnik Krete, Pavao i Tit pristaše na Kretu i ondje sagradiše hram; otišavši odatle, dođoše u Aziju, a iz Azije je s njim putovao sve do Rima, dok Neron nije pogubio Pavla. S njim je došao na Kretu, a zatim u Rim.

8 Odatle se vratio na Kretu, ondje zaredio biskupe i prezbitere te, provevši život po pravilu apostola, počinuo u Gospodinu. Živio je do devedeset i četvrte godine. Bilo mu je naime dvadeset godina kad je prvi put s Krete krenuo u Jeruzalem, ondje je ostao godinu dana do Kristova uzašašća na nebo, a zatim još deset godina; potom, izabran za apostola od prvaka Gospodnjih učenika, proveo je u propovijedanju Evanđelja osamnaest godina. Ponovno je na Kreti i drugim otocima proveo šest godina, a u domovini trideset devet, iz čega se zbrojem tih godina navršava broj od devedeset i četiri godine.”

Sanctum Titum omnia hoc die memorant Latinorum Martyrologia, cum Romano, in quo Pridie Nonas Januarii de eo hæc habentur: In Creta Natalis S. Titi, qui ab Apostolo Paulo Cretensium Episcopus ordinatus, post prædicationis officium fidelissime consummatum, beatum finem adeptus, sepultus est in ecclesia, ubi a beato Apostolo dignus minister fuerat constitutus.

2 Ejus sæpe meminit Paulus, ad quem et epistolam scripsit Nicopoli in Epiro; in quam qui Commentarios scripsere Patres et Doctores, plurain Titi laudem congessere: unum profero Cornelium Cornelii a Lapide nostrum. Titus, inquit, utroque parente Gentilis et Græcus, adeoque, si credimus Chrysostomo hic homilia 1, Corintho oriundus fuit. Unde et identidem Titum nominat Apostolus scribens secundo ad Corinthios, eoque apud eos quasi populares suos administro usus fuit, ad colligendas eleemosynas, aliasque res Ecclesiasticas. Hic Titus a Paulo conversus ad Christum et baptizatus, eidem adhæsit, ac in prædicatione fuit insignis adjutor et interpres. Unde 2 Corinth. 2, vers. 13, Paulus Titum fratrem suum vocat. Fuit enim Titus insigni morum innocentia ac sanctimonia præditus, adeoque tota vita virginitatem coluit et servavit, ut docet S. Ignatius epistola ad Philadelph. Hinc a Paulo creatus est Archiepiscopus Cretæ, aliarumque vicinarum insularum: quin et in Dalmatiam a Paulo missus, ibidem prædicavit; ut patet

2 Timoth. 4, vers. 10. Ac tandem multis Ecclesiis erectis et fundatis, in Cretam reversus, sancte mortuus est, anno ætatis 94, ibidemque sepultus. Hæc Cornelius.

3 Titi meminit S. Ignatius ep. 3, ad Philadelphienses; Volaterranus lib. 19, Eusebius lib. 3, Historiæ Ecclesiast. cap. 4, auctor libelli de 72 discipulis, S. Isidorus Hispalensis lib. de vita et morte Sanctorum cap. 87, et alii. Agit et de eo Baronius ad annum Christi XLV, ita scribens: Interpretis apud Apostolum Paulum functum esse munere Titum S. Hieronymus tradit scribens ad Hebidiam; imo ejus officio adeo Paulum opus habuisse, ut absentia Titi non modicum detrimentum ejusdem prædicationi attulerit, idem ipse ad Corinthios scribens his verbis testatur: Cum venissem Troadem propter Evangelium Christi, et ostium mihi apertum esset in Domino, non habui requiem spiritui meo, eo quod non invenerim Titum fratrem meum: sed vale faciens eis, profectus sum in Macedoniam. Hæc non alia causa accidisse putavit Hieronymus, nisi quod sicut Petrus Marco, ita et Paulus Tito uteretur interprete: in cujus adventu se magnopere gavisum esse testatur, cum ait: Sed qui consolatur humiles consolatus est nos Deus in adventu Titi. Quæ autem (inquit Hieronymus) fuit tanta consolatio, et quæ requies spiritui in præsentia Titi; quem quia non invenit, vale faciens eis profectus est in Macedoniam? Aliquoties diximus, Apostolum Paulum virum fuisse doctissimum, et eruditum ad pedes Gamalielis; cumque haberet scientiam Sanctarum scripturarum, et sermonis diversarumque linguarum gratiam possideret, unde ipse gloriatur in Domino, et dicit: Gratias ago Deo meo, quod omnium vestrum linguis loquor; divinorum sensuum majestatem digno non poterat Græci eloquii explicare sermone. Habebat ergo Titum interpretem, sicut et B. Petrus Marcum, cujus Evangelium, ipso narrante, et illo scribente, compositum est. Hæc Hieronymus, atque ex eo Baronius.

EJUS VITA EX MENÆIS.

Græci xxv Augusti S. Titi agunt solemnitatem, de qua ita eorum Menologium: Item S. Titi Episcopi Gortynæ urbis Cretæ, discipuli S. Apostoli Pauli. Hic B. Titus annos 20, natus, venit ex Creta Hierosolymam, et usque ad Domini nostri Jesu Christi ascensionem expleto anno uno, decem alios annos illic permanens ordinatus est Apostolus. Prædicavit Evangelium annos decem et octo apud Cretam, et reliquas insulas annos sex, in patria vero..... Ex quibus xciv annorum colligitur numerus.

5 Fusius Menæa: S. Apostoli Titi Episcopi Gortynæ in Creta, discipuli S. Pauli Apostoli. B. Titus ex Myroi Cretensium Regis stirpe oriundus erat, quemadmodum testatur Zenas Jurisconsultus, qui vitam ipsius perscripsit. Meminit Titi etiam S. Paulus. Titus ergo primos ætatis annos litteris profanis, qui apud Græcos in magna sunt admiratione, consecravit.

6 Vicennis jam, accipit e cælo vocem, quæ, Tite, inquit, hinc tibi emigrandum est, ut animam serves; parum enim tibi hæc eruditio Græca et profana proderit ad salutem. Cupiebat Titus hanc vocem denuo audire: norat enim etiam ex idolorum statuis subinde voces superstitiosas mitti. Itaque totum adhuc annum substitit. Tun jussus est per visum, Hebræorum volumen legere. Ergo cum Isaiam aperuisset, incidit in hanc sententiam: Innovamini ad me insulæ multæ. Israel salvatur a Domino salutem sempiternam; et quæ sequuntur. Ergo proconsul Cretæ et avunculus S. Titi, cum audisset de Christi Domini salutari nativitate et miraculis, quæ Hierosolymis et alibi patrabat; ex virorum primariorum consilio misit Titum Hierosolymam: hunc enim existimarunt aptum fore, qui audiret et loqueretur cum Christo, et sibi renuntiaret, quæ audisset ipse. Titus ergo cum venisset Hierosolymam, et vidisset et adorasset Christum Dominum, mansit Hierosolymis, et miraculorum ejus spectator præsens factus, vidit etiam salutarem ejus passionem et sepulturam et resurrectionem, et divinam assumptionem, et Spiritus sancti in Apostolos adventum et descensum, crediditque, et centum viginti, et tribus millibus accensus est, qui ex prædicatione S. Petri Principis Apostolorum crediderunt in Christum.

7 Deinde consecratur Apostolus, et mittitur cum Paulo ad docendum et consecrandum alios, quos visum est Paulo: venitque cum illo Antiochiam, transitque Seleuciam, et Cyprum, et Salaminem, et Paphum, atque inde proficiscitur Pergen Pamphyliæ, et Antiochiam Pisidiæ, et Iconium ad Onesiphori domum

EX VARIS AUCT.domum; deinde Lystram, et Derben: et ubique cum sancto Apostolo Paulo verbum Dei prædicavit. Rustilo ergo sororis marito jam alterum annum Cretæ Præsidem agente, appulerunt in Cretam Paulus et Titus, ibique templum ædificarunt: indeque digressi venerunt in Asiam, atque ex Asia peregrinatur cum illo Romam usque, quoad Paulus a Nerone sublatus est.

8 Inde reversus in Cretam, ibique Episcopis et Presbyteris ordinatis, vitaque ad Apostolorum normam peracta, in Domino quievit. Vixit ad annos quatuor et nonaginta. Erat enim viginti cum e Creta primum Hierosolymam profectus est, ibique annum usque ad ascensionem Christi in cælum, deinde decem alios ibidem mansit: tum delectus Apostolus a Principibus discipulorum Domini, absolvit in prædicatione Evangelii decem et octo. Rursus in Creta et aliis insulis annos sex, et in patria triginta novem exegit, ex quibus annis collectis numerus annorum nonaginta quatuor absolvitur.

Iz Petra de Natalibus i drugih.

Ex Petro de Natalib. et aliis.

Istoga također dana, 25. kolovoza, navodi ga Petar de Natalibus u 7. knjizi, 108. poglavlju, i ovo o njemu piše iz grčkih, kako se vidi, spomenika: „Tit je bio učenik bl. Pavla apostola, kojemu je isti apostol uputio posebnu poslanicu. Njegov je životopis napisao zakonoznanac Zena, kojega isti apostol spominje u trećem poglavlju iste poslanice. On je vukao podrijetlo roda od kretskoga kralja Minosa, rođen na istom otoku od plemenitih roditelja. Žudeći pak za pjesmama Homera i drugih filozofa te baveći se njima, kad mu je bilo 20 godina, ču s neba glas koji mu je dopro da mora otići odatle i spasiti svoju dušu. Nakon što je poslije toga proteklo devet godina, bi mu zapovjeđeno da čita knjigu Izaijinu gdje kaže: 'Obnovite se od mene, mnogi otoci; Izrael će biti spašen od Gospodina vječnim spasenjem.' Posla ga stoga njegov ujak, prokonzul Krete, u Jeruzalem da čuje i vidi čudesa Isusa Krista. Otišavši onamo, vidio je Kristovu muku, uskrsnuće i uzašašće te silazak Duha Svetoga na apostole. Primivši tako savršenu sigurnost o Kristu, povjerova i bi ubrojen među 120 učenika na koje je tjelesno sišao Duh Sveti.”

Eodem quoque xxv Augusti die cum refert Petrus de Natalibus lib. 7, cap. 108, hæcque ex Græcorum, ut apparet, monumentis de eo scribit: Titus discipulus B. Pauli Apostoli fuit, cui idem Apostolus specialem epistolam dirigit. Hujus vitam scripsit Zenas legisperitus, cujus idem Apostolus eadem epistola, tertio capite mentionem facit. Qui a Minoe Rege Cretæ generis duxit originem, in eadem insula nobilibus parentibus ortus. Desiderans autem Homeri et aliorum Philosophorum poemata, vacans circa illa, cum esset annorum 20, audivit de cælo sibi vocem illapsam, quod oportebat eum inde recedere, et animam suam salvare. Post hæc novem annis elapsis, jussum est sibi, quod librum Isaiæ legeret ubi dicit: Renovamini a me insulæ multæ: Israel servabitur a Domino æterna salute. Missus est itaque ab avunculo suo Proconsule Cretæ Hierosolymam, audire et videre de miraculis Jesu Christi. Qui abiens vidit passionem Christi, resurrectionem, atque ascensionem, et Spiritus sancti adventum in Apostolos. Sicque perfectam certitudinem de Christo assumens credidit, et annumeratus est cum 120 discipulis, in quos Spiritus sanctus corporaliter descendit.

10 „Nakon što je pak od apostola bio posvećen za biskupa, poslan je s Pavlom da propovijeda poganima. Ploveći prema otoku Kreti, propovijedali su Krista, a Titov im se rođak Rutilije rugao. U međuvremenu pak umre Rutilijev sin i Pavao ga uskrisi, te tako Rutilije povjerova i krsti se sa svim svojim domom. Pavao pak zaredi Tita za kretskoga biskupa i, ostavivši ga na Kreti, ode. Nakon dvije godine Tit dođe k Pavlu u Rim, s kojim je i bio sve do njegova pogubljenja od Nerona, te njegovo tijelo pokopa zajedno s Lukom Evanđelistom.”

10 Postquam autem ab Apostolis Episcopus consecratus est, missus est cum Paulo ad gentes prædicandas. Qui navigantes ad Cretam insulam, Christum prædicabant: quos Rutilius Titi cognatus deridebat. Interea vero Rutilii filius moritur, et a Paulo suscitatur: sicque Rutilius credens cum omni domo sua baptizatur. Paulus vero Titum Cretensem Episcopum ordinavit, ipsumque Cretæ dimittens abiit. Post duos autem annos Titus ad Paulum Romam accessit, cum quo et fuit usque ad interfectionem ejus a Nerone: corpusque ipsius una cum Luca Evangelista sepelivit.

11 „Poslije toga Tit dođe na Kretu, gdje je milostivo raspravljao o Kristovoj vjeri; naposljetku, kad su nevjernici ostali uporni, pomoli se Gospodinu i odmah kip Dijane, koji su štovali, pade i pretvori se u prah, te ubrzo povjerova u Krista pet stotina duša i krstiše se. Zaredio je pak Tit prezbitere i đakone, a sam je predsjedao metropoli. Kad je jednoga dana prolazio pokraj palače koju je prokonzul Sekund po carevoj zapovijedi gradio u Jupiterovo ime, prokle je, i odmah se građevina iz temelja srušila. Tada Sekund dođe k Titu sa suzama moleći da bude sačuvan od štete od te gradnje. Njemu Tit naloži da gradnju započne u ime jednoga Boga kršćana, pa će tako moći dovršiti djelo; što je i učinjeno. Po dovršetku pak gradnje Sekund se krstio zajedno sa svojim sinom.”

11 Post hæc Titus ad Cretam devenit, ubi gratiose de fide Christi disputans, tandem cum increduli persisterent, oravit ad Dominum, statimque idolum Dianæ, quod colebant, cecidit et in pulverem redactum est, et mox crediderunt animæ quingentæ in Christo, et baptizati sunt. Consecravit autem Titus Presbyteros et Diaconos, ipse vero metropoli præsidebat. Cum die quadam transiret ante palatium, quod Secundus Proconsul jussu Imperatoris in Jovis nomine construebat, maledixit illud: et statim opus funditus dissipatum est. Tunc Secundus venit ad Titum cum lacrymis rogans se indemnem ab opere conservari. Cui Titus imposuit ut opus in nomine unius Dei Christianorum inciperet, et sic opus perficere posset: quod et factum est. Completo vero opere Secundus cum filio suo baptizatus est.

12 „Dok se dakle bl. Tit približavao smrti, vidje anđele poslane k sebi, i zasja lice njegovo kao sunce; predavši svoj duh i povjereni mu puk Gospodinu, počinu u miru u 94. godini svoga života, 25. kolovoza, te bi pokopan u metropoli Krete, gdje i počiva blistajući čudesima.” Toliko Petar de Natalibus, kojega slijede i neki drugi od Latina te Tita štuju na ovaj dan.

12 Dum igitur B. Titus morti appropinquaret, vidit Angelos ad se missos: et resplenduit facies ejus sicut sol: qui spiritum suum et plebem sibi commissam Domino commendans in pace quievit, ætatis suæ anno 94, VIII KALEND. Septembris: sepultusque est in metropoli Cretæ, ubi et quiescit miraculis coruscans. Hactenus Petrus de Natalibus, quem sequuntur alii quidam Latinorum, et Titum hoc die venerantur.

13 O Titu Dekstrova kronika za godinu 220. ima ovo: „Tit, nadimkom Pravedni, postavši biskup i slijedivši najprije sv. Pavla, a potom Eugenija, propovijeda u Karpetaniji, gdje se slavi njegov spomen i veličina njegovih čudesa. Taj je Tit na otoku Kreti, gdje je po Trajanovoj zapovijedi bio podigao hram Jupiteru, obratio na vjeru Plinija Mlađega dok se vraćao iz Bitinije i Ponta.” A ne nedostaju ni oni koji misle da je trpio 7. kolovoza kod Coma. Je li Plinije Sekund bio obraćen od Tita, ne raspravljam. Svakako nije onaj Sekund koji se 7. kolovoza štuje u Comu, za kojega je poznato da je kao vojnik Tebanske legije podnio mučeništvo pod Maksimijanom, kako ćemo drugdje reći. Da se za Tita kaže kako je propovijedao u Španjolskoj, lako dopuštam, ali zašto ga Dekstar spominje tek pod godinom 220., ne vidim.

13 De Tito hæc habet Dextri Chronicum anno ccxx. Titus, cognomento Justus, Episcopus factus, secutus primo S. Paulum, mox Eugenium, prædicat in Carpetania; ubi ejus memoria magnitudoque miraculorum celebratur. Is Titus converterat ad fidem Plinium juniorem ex Bithynia Pontoque redeuntem, in Creta insula, ubi jussu Trajani Jovi templum erexerat. Nec desunt qui putent vii Sextilis ad Novocomum esse passum. Sitne Plinius Secundus a Tito conversus, non disputo. Non est saltem ille Secundus qui vii Augusti Comi colitur, quem constat ex Legione Thebæa militem sub Maximiano subiisse martyrium, ut alibi dicemus. Titus ut in Hispania dicatur prædicasse, facile patior: sed ad annum demum ccxx, cur ejus meminerit Dexter, non video.

14 Da je pak deveta poslanica velikoga Dionizija Areopagita, naslovljena biskupu Titu, bila napisana upravo ovome Titu, posve sam uvjeren, a vidim da je tako mislio i Juraj Pahimer. Naš Petar Halloix u 3. pitanju uz životopis sv. Dionizija, broj 6, kaže da to nitko ne osporava.

14 Magni vero Dionysii Areopagitæ epistolam nonam Tito Pontifici inscriptam, ad hunc ipsum Titum fuisse exaratam, omnino mihi persuadeo, quod et video Georgium Pachymeram sensisse. Petrus Halloix noster quæstione 3, in vitam S. Dionysii num. 6, ait a nemine controverti.

15 Nadalje, časna glava sv. Tita čuva se čitava u Kandiji, nadbiskupskom gradu Krete, i u određena se vremena uz veliku svečanost izlaže puku na gledanje. Ondje je i glavna crkva posvećena istomu svetom apostolu, kako u svojem jeruzalemskom hodočašću, u 1. poslanici, svjedoči Nikola Kristofor Radziwiłł.

15 Porro S. Titi venerandum caput integrum Candiae Archiepiscopali Cretæ urbe asservatur, magnaque cæremonia certis temporibus spectandum populo proponitur. Estque summum templum eidem sancto Apostolo dicatum; ut in peregrinatione sua Jerosolymitana, epistola 1 testatur Nicolaus Christophorus Radzivilius.

4. siječnja Kalendar godine