Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 4. siječnja

O sv. Titu, biskupu, apostolu Krećana

DE S. TITO EPISCOPO

Sadržaj (2)
  1. Apostolu Krećana.
  2. Iz Petra de Natalibus i drugih.

Apostolu Krećana.

Svetoga Tita na ovaj dan spominju svi martirologiji Latina zajedno s Rimskim, u kojem se 4. siječnja (pridie nonas Januarii) o njemu nalazi ovo: „Na Kreti rođendan za nebo sv. Tita, kojega je apostol Pavao zaredio za biskupa Krećana, te je nakon najvjernije dovršene službe propovijedanja postigao blažen svršetak i pokopan je u crkvi gdje ga je blaženi apostol bio postavio za dostojna služitelja.”

2 Njega često spominje Pavao, kojemu je napisao i poslanicu iz Nikopola u Epiru; oci i naučitelji koji su na nju napisali tumačenja sakupili su mnogo toga u pohvalu Titu: iznosim jednoga, našega Kornelija a Lapide. „Tit je”, kaže on, „po oba roditelja bio poganin i Grk, pa stoga, ako vjerujemo Krizostomu ovdje u 1. homiliji, podrijetlom iz Korinta. Zato apostol i ponovno imenuje Tita pišući drugi put Korinćanima, te se njime kod njih kao njihovim zemljakom poslužio kao pomoćnikom za sabiranje milostinje i druge crkvene poslove. Taj je Tit, od Pavla obraćen na Krista i kršten, prionuo uz njega te mu u propovijedanju bio izvrstan pomoćnik i tumač. Stoga u 2 Kor 2, 13 Pavao Tita naziva svojim bratom. Bijaše naime Tit obdaren izvanrednom nedužnošću života i svetošću, te je cijeloga života gajio i čuvao djevičanstvo, kako poučava sv. Ignacije u poslanici Filadelfljanima. Zbog toga ga je Pavao postavio za nadbiskupa Krete i drugih susjednih otoka; štoviše, poslan od Pavla i u Dalmaciju, ondje je propovijedao, kako je očito iz 2 Tim 4, 10. I napokon, podigavši i utemeljivši mnoge Crkve, vratio se na Kretu i sveto umro u 94. godini života, te je ondje i pokopan.” Toliko Kornelije.

3 Tita spominju sv. Ignacije u 3. poslanici Filadelfljanima, Volaterranus u 19. knjizi, Euzebije u 3. knjizi Historia Ecclesiastica, pogl. 4, pisac knjižice o 72 učenika, sv. Izidor Seviljski u knjizi De vita et morte Sanctorum, pogl. 87, i drugi. O njemu raspravlja i Baronije za godinu Kristovu 45., pišući ovako: „Da je Tit kod apostola Pavla obnašao službu tumača, prenosi sv. Jeronim pišući Hedibiji; štoviše, da je Pavlu njegova služba bila toliko potrebna da je Titova odsutnost nanijela nemalu štetu njegovu propovijedanju, svjedoči on sam pišući Korinćanima ovim riječima: 'Kad dođoh u Troadu radi Kristova evanđelja i kad mi se otvoriše vrata u Gospodinu, ne imadoh mira duhu svojemu jer ne nađoh svoga brata Tita; nego oprostivši se s njima, otputovah u Makedoniju.' Jeronim je smatrao da se to nije dogodilo ni iz kojega drugog razloga osim što se, kao što se Petar služio Markom, tako i Pavao služio Titom kao tumačem; u čijem dolasku svjedoči da se silno obradovao kad kaže: 'Ali Bog, koji tješi ponizne, utješi nas dolaskom Titovim.' A kakva je (kaže Jeronim) bila tolika utjeha i kakav mir duhu u Titovoj nazočnosti, kojega jer nije našao, oprostivši se s njima otputovao je u Makedoniju? Više smo puta rekli da je apostol Pavao bio najučeniji muž, odgojen do nogu Gamalielovih; i premda je posjedovao znanje Svetih pisama te imao dar govora i različitih jezika, čime se i sam hvali u Gospodinu i kaže: 'Zahvaljujem Bogu svojemu što govorim jezicima sviju vas', veličanstvo božanskih misli nije mogao izraziti dostojnim govorom grčkoga izričaja. Imao je dakle Tita za tumača, kao i bl. Petar Marka, čije je Evanđelje sastavljeno tako da je on pripovijedao, a onaj zapisivao.” Toliko Jeronim, a iz njega Baronije.

NJEGOV ŽIVOTOPIS IZ MENEJA.

Grci 25. kolovoza slave svetkovinu sv. Tita, o kojoj njihov Menologij kaže ovako: „Također sv. Tita, biskupa Gortine, grada na Kreti, učenika sv. apostola Pavla. Taj je bl. Tit u dobi od 20 godina došao s Krete u Jeruzalem, i navršivši jednu godinu do uzašašća Gospodina našega Isusa Krista te ostavši ondje još deset godina, zaređen je za apostola. Propovijedao je Evanđelje osamnaest godina na Kreti, a na ostalim otocima šest godina, u domovini pak... Iz čega se zbraja broj od 94 godina.”

5 Opširnije meneji: „Sv. apostola Tita, biskupa Gortine na Kreti, učenika sv. Pavla apostola. Bl. Tit bio je podrijetlom iz loze kretskoga kralja Minosa, kako svjedoči pravnik Zena, koji je napisao njegov životopis. Tita spominje i sv. Pavao. Tit je dakle prve godine života posvetio svjetovnoj književnosti, koja kod Grka uživa veliko divljenje.

6 Navršivši već dvadesetu godinu, primi s neba glas koji reče: 'Tite, moraš otići odavde da spasiš dušu; malo će ti naime ova grčka i svjetovna učenost koristiti za spasenje.' Tit je želio ponovno čuti taj glas, jer je znao da se i iz kipova idola ponekad upućuju praznovjerni glasovi. Stoga je pričekao još cijelu godinu. Tada mu je u viđenju zapovjeđeno da čita knjigu Hebreja. Kad je dakle otvorio Izaiju, naišao je na ovu izreku: 'Obnovite se k meni, mnogi otoci; Izrael se spašava od Gospodina vječnim spasenjem', i ono što slijedi. Prokonzul dakle Krete i ujak sv. Tita, čuvši za spasonosno rođenje Krista Gospodina i čudesa koja je činio u Jeruzalemu i drugdje, po savjetu prvaka posla Tita u Jeruzalem; smatrali su ga naime prikladnim da čuje Krista i razgovara s njim te da im javi što je sam čuo. Kad je dakle Tit došao u Jeruzalem te vidio i poklonio se Kristu Gospodinu, ostade u Jeruzalemu i, postavši očevidac njegovih čudesa, vidio je i njegovu spasonosnu muku, pokop, uskrsnuće, božansko uzašašće te dolazak i silazak Duha Svetoga na apostole, i povjerova, te bi pribrojen onim sto dvadesetorici i trima tisućama koji su na propovijedanje sv. Petra, prvaka apostola, povjerovali u Krista.

7 Zatim biva posvećen za apostola i poslan s Pavlom da poučava i posvećuje druge koje je Pavao odredio; dođe s njim u Antiohiju, prođe Seleuciju, Cipar, Salaminu i Paf, a odatle krene u Pergu u Pamfiliji, Antiohiju Pizidijsku i Ikonij u Oneziforovu kuću, a zatim u Listru i Derbu, te je posvuda sa svetim apostolom Pavlom propovijedao riječ Božju. Kad je dakle Rustil, muž njegove sestre, već drugu godinu bio namjesnik Krete, Pavao i Tit pristaše na Kretu i ondje sagradiše hram; otišavši odatle, dođoše u Aziju, a iz Azije je s njim putovao sve do Rima, dok Neron nije pogubio Pavla. S njim je došao na Kretu, a zatim u Rim.

8 Odatle se vratio na Kretu, ondje zaredio biskupe i prezbitere te, provevši život po pravilu apostola, počinuo u Gospodinu. Živio je do devedeset i četvrte godine. Bilo mu je naime dvadeset godina kad je prvi put s Krete krenuo u Jeruzalem, ondje je ostao godinu dana do Kristova uzašašća na nebo, a zatim još deset godina; potom, izabran za apostola od prvaka Gospodnjih učenika, proveo je u propovijedanju Evanđelja osamnaest godina. Ponovno je na Kreti i drugim otocima proveo šest godina, a u domovini trideset devet, iz čega se zbrojem tih godina navršava broj od devedeset i četiri godine.”

Iz Petra de Natalibus i drugih.

Istoga također dana, 25. kolovoza, navodi ga Petar de Natalibus u 7. knjizi, 108. poglavlju, i ovo o njemu piše iz grčkih, kako se vidi, spomenika: „Tit je bio učenik bl. Pavla apostola, kojemu je isti apostol uputio posebnu poslanicu. Njegov je životopis napisao zakonoznanac Zena, kojega isti apostol spominje u trećem poglavlju iste poslanice. On je vukao podrijetlo roda od kretskoga kralja Minosa, rođen na istom otoku od plemenitih roditelja. Žudeći pak za pjesmama Homera i drugih filozofa te baveći se njima, kad mu je bilo 20 godina, ču s neba glas koji mu je dopro da mora otići odatle i spasiti svoju dušu. Nakon što je poslije toga proteklo devet godina, bi mu zapovjeđeno da čita knjigu Izaijinu gdje kaže: 'Obnovite se od mene, mnogi otoci; Izrael će biti spašen od Gospodina vječnim spasenjem.' Posla ga stoga njegov ujak, prokonzul Krete, u Jeruzalem da čuje i vidi čudesa Isusa Krista. Otišavši onamo, vidio je Kristovu muku, uskrsnuće i uzašašće te silazak Duha Svetoga na apostole. Primivši tako savršenu sigurnost o Kristu, povjerova i bi ubrojen među 120 učenika na koje je tjelesno sišao Duh Sveti.”

10 „Nakon što je pak od apostola bio posvećen za biskupa, poslan je s Pavlom da propovijeda poganima. Ploveći prema otoku Kreti, propovijedali su Krista, a Titov im se rođak Rutilije rugao. U međuvremenu pak umre Rutilijev sin i Pavao ga uskrisi, te tako Rutilije povjerova i krsti se sa svim svojim domom. Pavao pak zaredi Tita za kretskoga biskupa i, ostavivši ga na Kreti, ode. Nakon dvije godine Tit dođe k Pavlu u Rim, s kojim je i bio sve do njegova pogubljenja od Nerona, te njegovo tijelo pokopa zajedno s Lukom Evanđelistom.”

11 „Poslije toga Tit dođe na Kretu, gdje je milostivo raspravljao o Kristovoj vjeri; naposljetku, kad su nevjernici ostali uporni, pomoli se Gospodinu i odmah kip Dijane, koji su štovali, pade i pretvori se u prah, te ubrzo povjerova u Krista pet stotina duša i krstiše se. Zaredio je pak Tit prezbitere i đakone, a sam je predsjedao metropoli. Kad je jednoga dana prolazio pokraj palače koju je prokonzul Sekund po carevoj zapovijedi gradio u Jupiterovo ime, prokle je, i odmah se građevina iz temelja srušila. Tada Sekund dođe k Titu sa suzama moleći da bude sačuvan od štete od te gradnje. Njemu Tit naloži da gradnju započne u ime jednoga Boga kršćana, pa će tako moći dovršiti djelo; što je i učinjeno. Po dovršetku pak gradnje Sekund se krstio zajedno sa svojim sinom.”

12 „Dok se dakle bl. Tit približavao smrti, vidje anđele poslane k sebi, i zasja lice njegovo kao sunce; predavši svoj duh i povjereni mu puk Gospodinu, počinu u miru u 94. godini svoga života, 25. kolovoza, te bi pokopan u metropoli Krete, gdje i počiva blistajući čudesima.” Toliko Petar de Natalibus, kojega slijede i neki drugi od Latina te Tita štuju na ovaj dan.

13 O Titu Dekstrova kronika za godinu 220. ima ovo: „Tit, nadimkom Pravedni, postavši biskup i slijedivši najprije sv. Pavla, a potom Eugenija, propovijeda u Karpetaniji, gdje se slavi njegov spomen i veličina njegovih čudesa. Taj je Tit na otoku Kreti, gdje je po Trajanovoj zapovijedi bio podigao hram Jupiteru, obratio na vjeru Plinija Mlađega dok se vraćao iz Bitinije i Ponta.” A ne nedostaju ni oni koji misle da je trpio 7. kolovoza kod Coma. Je li Plinije Sekund bio obraćen od Tita, ne raspravljam. Svakako nije onaj Sekund koji se 7. kolovoza štuje u Comu, za kojega je poznato da je kao vojnik Tebanske legije podnio mučeništvo pod Maksimijanom, kako ćemo drugdje reći. Da se za Tita kaže kako je propovijedao u Španjolskoj, lako dopuštam, ali zašto ga Dekstar spominje tek pod godinom 220., ne vidim.

14 Da je pak deveta poslanica velikoga Dionizija Areopagita, naslovljena biskupu Titu, bila napisana upravo ovome Titu, posve sam uvjeren, a vidim da je tako mislio i Juraj Pahimer. Naš Petar Halloix u 3. pitanju uz životopis sv. Dionizija, broj 6, kaže da to nitko ne osporava.

15 Nadalje, časna glava sv. Tita čuva se čitava u Kandiji, nadbiskupskom gradu Krete, i u određena se vremena uz veliku svečanost izlaže puku na gledanje. Ondje je i glavna crkva posvećena istomu svetom apostolu, kako u svojem jeruzalemskom hodočašću, u 1. poslanici, svjedoči Nikola Kristofor Radziwiłł.

✠

4. siječnja Kalendar godine