I ovdje vlada tama koju nije dovoljno sigurno razjašnjavati riječima, da ne bismo izgledali kao da u svaku pojedinost sumnjamo. Jer što ako su Viktor i Saturnin aleksandrijski? Kod Bede je Publije pridružen Tarziciju, Zotiku i Amoniju; a oni su podnijeli mučeništvo u Aleksandriji, pa zar onda i on? Ili su radije, kako se događa kad u rukopisima nije označena razlika, nepromišljeno spojeni? Naposljetku, Polikarp, ali onaj veliki biskup Smirne, spominje se 1. veljače u rukopisu sv. Jeronima: nije li iz nekoga sličnog primjerka prepisan na ovaj dan?
2 Donijet ćemo riječi martirologija i zamoliti učenoga čitatelja da nam priopći ako pronađe štogod pouzdanije. Raban i rukopis sv. Maksimina: „U Africi Viktora, Publija, Saturnina.” Rukopis sv. Martina u Tournaiju: „U Africi rođendan sv. Viktora, Publija.” Rukopis iz Liessiesa dodaje: „i Polikarpa.” Rukopis sv. Jeronima: „U Africi Viktora, Puplija, Saturnina, Polikarpa.” Isto donosi i Notker. Publija, bez navedenoga mjesta, spominju gore navedeni kölnski kartuzijanci.
O trifeni, mučenici u Kiziku na Helespontu.
U Kiziku, nekoć slavnome gradu, plemenite i nebesnicima ugodne igre priredila je Trifena, bačena pred zvijeri. Njezin rođendan navodi Menologium Græcorum koji je izdao Henrik Kanizije, osim ako nije pogreška u broju, 30. siječnja ovim riječima: „Istoga dana svetih mučenika Trifene iz Kizika, grada na Helespontu.” Što znači ono „svetih mučenika”? Zar je bilo više drugova u borbi, ali su izostavljeni? Meneji spominju samo jednu Trifenu, ali XXXI. dana. O njoj također 31. siječnja piše Martyrol. Roman.: „U Kiziku na Helespontu sv. mučenice Trifene, koja je, svladavši mnoge muke i naposljetku ubijena od bika, zaslužila palmu mučeništva.” Te muke Trifene (tako naime piše, premda je kod Grka Τρύφαινα) pripovijeda Galesini, a po njemu Kanizije, ali potpunije Meneji, koje i donosimo.
Djela iz meneja.
Bik, o a Trifena, nježno se hrani tvojim tijelom,
I šalje te u čiste naslade.
1 b Ona je bila rodom iz Kizika, grada smještenoga uz Helespont, od oca senatora Anastazija i majke kršćanke Sokratije; do mučeništva je došla ne dovedena od drugih, nego se sama dragovoljno ponudila borbi. Naime, budući da jec ismijavala sramotne poganske obrede kojima bezumnici običavaju štovati svoje bogove, poticala ih da odustanu od najispraznijega praznovjerja i molila Boga za njihovo obraćenje, po zapovijedi upravitelja Cezarija bačena je u užarenu peć; ali izbavljena odande na čudesan način, biva obješena uvis, a zatim bačena dolje, dočekana na čavle zabijene u zemlju i probodena; potom je bačena pred zvijeri; kako je one nimalo nisu dotakle, naposljetku ju je napao bik te ju je rogovima rastrgao i oborio.
2 Pripovijeda se da je na mjestu gdje je prolivena njezina krv izbio izvor najbistrije vode, od koje, bilo da se pije ili njome poškropi, i ženama i životinjama, kada rode, grudi i vimena obiluju mlijekom ako im ga slučajno ponestane.
a Igra riječima u izrazima Τρυφῆ, raskošno živjeti, ugađati sebi, Τρυφαί naslade, i Τρύφαινα.
b Isto spominje Maksim Kiterski, a kraće Galesini.
c Galesini piše da se to dogodilo dok se slavio dan posvećen demonu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.