Teško je, kada nedostaju Djela, s pouzdanom vjerodostojnošću utvrditi rođendane svetih mučenika; jer su prepisivači mjesto u kojem su zadobili palmu često ili izostavili ili pogrešno zapisali, ili su više njih nepromišljeno sveli na jednoga; drugovi su katkad izostavljeni, katkad zbog zanemarivanja interpunkcije pridodani od drugud, ili su zbog sličnosti imena isti pogrešno ponovljeni. Kad nam je sve to ovdje prolazilo kroz misli, nije nam bilo dovoljno lako ni nagađati. Donijet ćemo riječi martirologija, pa ako netko otkrije nešto pouzdanije, neka nas obavijesti.
2 Samo se Saturnin, Tirso i Viktor spominju u većini rukopisa i tiskanih izdanja. Tako donose brojni rukom pisani primjerci Usuarda i oni tiskani, kao i Bellini iz Padove, Kanizije u prvom izdanju, Konstancije Felicije, Maurolico, rukopisni Florarium: „Također u Aleksandriji svetih mučenika Saturnina, Tirsa i Viktora.” Mnogi rukopisi označeni imenom Usuarda i Bede, kao i Martyrolog. Coloniense, dodaju: „čija su djela sačuvana.” Kamo sreće da ih imamo! Adon, pučki Beda i neki rukopisi izostavljaju mjesto: „Također sv. Saturnina, Tirsa i Viktora.” Tako i Wandelbert:
Saturnine, tvoje slavno pobjedničko znamenje i Tirsovo, zajedno s Viktorovim, završava krug siječnja.
Te iste donosi i Martyrol. Romanum.
3 Tarzicija, Zotika i Amonija dodaju drugi. Pučki Beda piše: „I rođendan sv. Tarsa (u tiskanim izdanjima stoji Rarsa), Zotika, Amonina i Publija”, a o Publiju uskoro zasebno. Rukopis sv. Marije u Utrechtu: „Istoga dana Tarzicija, Amonija i Zotika.” Kölnski kartuzijanci: „Tarcisija, Zotika i Aminona.” Drugi navode mjesto. Raban: „U Aleksandriji Tarzicija, Zotika i Amonina.” Isto donosi rukopis sv. Maksimina, osim što je umjesto Tarzicija napisao Tarseja. Rukopisi sv. Martina u Tournaiju i samostana Liessies: „U Aleksandriji Tirzicija, Zotika, Amonija.”
4 Kirijaka im pridružuje, zajedno s drugim neimenovanim drugovima, Martyrologium Romanum: „U istome gradu (Aleksandriji) svetih mučenika Tarzicija, Zotika, Kirijaka i drugova”, za koje Baronije priznaje da ih je vratio iz najstarijega martirologija samostana sv. Kirijaka u Termama. Njega i ostale, osim Pelijana, pružio nam je najstariji rukopisni Martyrologium sv. Jeronima, ali neke pripisujući drugomu mjestu: „U Aleksandriji rođendan Tarsuka, Zotika, Amonika; i drugdje Komona, Kirijaka, Gemina, Gelazija, Epolita, Ursina.” Što znači Komona, nije nam posve jasno. Nije li možda ovaj Epolit onaj Hipolit o kojemu smo iz istoga martirologija i drugih govorili 30. siječnja? Gelazija ima i Martyrol. Ecclesiæ Bruxellensis ovim riječima: „I biskupa Gelazija.” A kölnski kartuzijanci u addit. ad Usuardum: „Također ispovjedaoca Publija, Gelazija, Hipolita i Julija.” U jednom primjerku dodataka kölnske kartuzije uz Usuarda pronašli smo da je netko na rubu dopisao: „i Ursine i drugih.” Ovaj je Ursin možda onaj koji se spominje u rukopisu sv. Jeronima.
5 Pelijana dodaje Galesini, a slijedeći ga Kanizije u 2. izdanju i Ghini: „Ovoga istoga dana u istome gradu (Aleksandriji) svetih mučenika Saturnina, Turzika, Gelazija, Tirsa i Pelijana: koji su, kao ljudi kleričkoga staleža, u Decijevu progonstvu na razne načine i teško mučeni, čudesno utvrdivši duše u ispovijedanju vjere, bili obdareni nebeskom krunom.” U bilješkama priznaje da je njihova imena preuzeo dijelom iz rukopisnih spomenika, a dijelom iz Bede i Usuarda. Ne znamo je li iz istih spomenika doznao vrijeme mučeništva i pripadnost svetoj službi, ili je nešto zaključivanjem naslutio. Da neki drugi navode nekoga Pelijana, ili Pelikana, 30. siječnja, ali da je podnio mučeništvo u Africi i da se, kako smatramo, razlikuje od ovoga, ondje smo rekli kad smo govorili o sv. Felicijanu, Filapijanu i drugovima.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.