Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 30. siječnja

O sv. Matiji, osmom biskupu jeruzalemskom

DE S. MATTHIA EP. HIEROSOLYM. VIII

Osmi biskup Jeruzalemske Crkve nakon Jakova, brata Gospodnjega, bio je Matija, čiji je rođendan na 30. siječnja zabilježen u gotovo svim martirologijima Latina, kojega dana Usuard: U Jeruzalemu najsvetijega biskupa Matije, o kojemu se pripovijedaju čudesna i pouzdana djela, jer je, podnijevši mnoga trpljenja za Krista, naposljetku u miru završio život. Gotovo isto o njemu naviješta Rimski martirologij, Adon, Beda Vulgatus, Notker, Bellini, Maurolyco, Kanizije, Galesini i mnogi rukopisi, u nekima od kojih, kao i kod Petra de Natalibusa, 3. knjiga, 58. poglavlje, naziva se Matej. Rukopisni Florarij navodi ga 17. veljače. U Minejima Grka njegovo se ime ne nalazi.

2 Ona njegova čudesna i pouzdana djela, koja navode Usuard i drugi, nismo vidjeli ni mi, a nije ih nekoć vidio ni Euzebije, kao što će uskoro biti očito iz njegovih vlastitih riječi. Teodorik Pauli iz Gorinchema u Chronicon universale, u katalogu biskupa Jeruzalema, o Matiji piše ovo: Sveti Matija, koji slijedi u osmom nasljedstvu i predsjeda patrijarhatu Jeruzalemske Crkve, bio je muž revan u djelu riječi Božje. Napokon, nakon što je neko vrijeme najsretnije upravljao, usnuo je u Gospodinu. O tomu sv. Matiji pripovijedaju se čudesna i pouzdana djela: on koji je mnogo pretrpio za Krista, naposljetku je u miru završio život. Njegov se blagdan slavi 30. siječnja. Kaže se da je u miru završio život, ne zato što je Crkvi tada pripao kakav mir ili spokoj, nego zato što nije pogubljen mačem, nego je preminuo vlastitom smrću, inače slomljen mnogim nevoljama i naporima.

3 Da je Jeruzalemska Crkva tada bila mučena teškim progonom, tim nagađanjem najbolje zaključuje Baronije u 2. svesku, godine 113., br. 1, jer se spominje da je više biskupa u kratko vrijeme iscrpljeno. Naime, kako piše Euzebije u Chroniconu, 10. godine Trajanove, što je bila Kristova 107., dok je Trajan pokretao progon protiv kršćana, Šimun (ili SIMEON), sin Kleofin, koji je u Jeruzalemu držao biskupstvo, biva razapet na križu, a njega nasljeđuje Just, zatim 14. godine, Kristove 111., nakon Justa četvrti preuzima biskupstvo Jeruzalemske Crkve Zahej, nakon njega V. Tobija, kojega nasljeđuje VI. Benjamin, a zatim VII. Ivan, VIII. Matija, na čije se mjesto postavlja IX. Filip. Zatim 8. godine Hadrijanove, Kristove 124., u Jeruzalemu se X., nakon Filipa, postavlja za biskupa Seneka, nakon njega XI. Just, kojega nasljeđuje XII. Levi, nakon njega XIII. Efres, XI. Joses, XV. Juda. Svi su oni, sve do razorenja koje je Jeruzalem pretrpio od Hadrijana, upravljali kao biskupi iz obrezanja. Iz tih mjesta zaključuje Baronije u Bilješkama uz Martirologij da je Matija stolovao u vrijeme cara Hadrijana, a ne Trajana, kao što su neki htjeli. Nama nije jasno.

4 Iste biskupe nabraja isti Euzebije u 4. knjizi, Historia Ecclesiastica, 5. poglavlje, gdje o njima piše ovo: Vremena biskupa koji su upravljali Jeruzalemskom Crkvom, budući da su, kako se prenosi, život protezali na vrlo kratak vremenski raspon, nigdje ne nalazim sačuvana u spisima pisaca. Toliko ipak iz spisa nekih zapažam da je biskupa u broju petnaest, do opsade poduzete za vladavine Hadrijana protiv Židova, postupno nasljeđujući jedan drugoga, ondje bilo: za koje prenose da su svi potekli od staroga roda Hebreja (jer je poznato da je sva njihova Crkva srasla od vjernih Hebreja) i da su tako iskreno i istinski prigrlili spoznaju Krista da su ih oni koji su već tada mogli ispravno prosuditi o takvim stvarima uistinu smatrali dostojnima biskupske službe i posluživanja, koji su pak od vremena apostola do te tadašnje opsade, u kojoj su Židovi, ponovno se odmetnuvši od rimske vlasti, bili pogođeni ne malim bojevima, u neprekinutom nizu nasljeđivanja upravljali tom Crkvom.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

30. siječnja Kalendar godine