Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 27. siječnja

O svetim afričkim mučenicima Avitu i Donatu

DE SANCTIS MARTYRIBUS AFRICANIS AVITO ET DONATO

Sadržaj (4)
  1. O svetim afričkim mučenicima
  2. Misurijanu, publiji, Viktoru, kvintilu, publijanu, festu, Feliksu, bonozu, procesu, veneriji, marini, fortunati, tekusi, godidi, sekundi, epiktulu, Vinku, rogatu, primu, Aureliju, Hilariju, perpetui, julijani i ostalih XXIV.
  3. O svetim afričkim mučenicima Luciju, Honoratu, matrozu, daciju, Julijanu, celijanu, saturu, vinkenciji, viktoriji i ostalih xxxii.
  4. O svetim afričkim mučenicima sekundu i fortunatu.

Stari martirologiji izvode ovoga dana različite čete mučenika, ali ipak ne dovoljno jasno razlučene oznakama, osobito kad nedostaju Djela, čija je vjerodostojnost obično sigurnija. Prvi su od njih Avit i Donat. O Avitu u Martyrologio Romano, svim primjercima Usuarda, Bellinu i drugima stoji samo ovo: „U Africi sv. Avita mučenika.” A Wandelbert kaže:

„Punska zemlja šestoga dana štuje svoga Avita.”

Rukopisi sv. Jeronima, lièški sv. Lamberta i dungalski nazivaju ga Vitom te pridružuju Donata, ali ne navode mjesto ni pokrajinu proslavljenu njihovom borbom. Martyrol. Coloniense i neki rukopis umjesto Avita imaju Amika. Baronije svjedoči da se drugdje miješa s Adjutom. Galezinije spaja obojicu i više drugih: „U Africi”, kaže, „svetih mučenika Dacija,

Reatrija, Emilijana, Arhimina, Armata, Gaja, Avita i Adjuta, koji su, dok su Vandali napadali Božju Crkvu, hrabro prihvativši borbu za Kristovu vjeru, primili krunu mučeništva.” Navodi rukopisni martirologij, ali ne smatramo da je u njemu našao išta osim imena, a možda ni tako povezanih. Dativa, Reotra i Emilijana donijeli smo 26. siječnja, slijedeći više i pouzdanijih primjeraka. Arhimin nam je nepoznat, osim ako nije Arhimim, kojega kao mučenika pod Vandalima slavi Martyrol. Rom. 29. ožujka. Armat, kojega kölnski kartuzijanci u dodacima Usuardu nazivaju Armatom, a Kanizije u drugom izdanju Arniotom, nama je nepoznat. Adjuta je možda Galezinije negdje pročitao umjesto Avita (kao što ga Bellini u mletačkom izdanju naziva Adjutom, a u pariškom Avitom) te, smatrajući ga različitim, donio obojicu. Zašto izostavljamo Gaja, reći ćemo niže.

O svetim afričkim mučenicima

Misurijanu, publiji, Viktoru, kvintilu, publijanu, festu, Feliksu, bonozu, procesu, veneriji, marini, fortunati, tekusi, godidi, sekundi, epiktulu, Vinku, rogatu, primu, Aureliju, Hilariju, perpetui, julijani i ostalih XXIV.

Ovo je druga četa afričkih boraca, popisana u dva najstarija rukopisa sv. Jeronima i Dungalovu, ali s imenima koja se mjestimično pomalo razlikuju. Dungalov kodeks ima ovako: VI. kal. Fortunata, Agneze Djevice, Venerije, Marine, Fortunate, Tekuse, Sekunda, Perpetue, Julijane, Vinkencije, Viktorije, Donata, Vida, Saturnina, Mesurijana, Paulija, Festa, Viktora, Kvintila, Rogata, Feliksa, Publikana, Bonozija, Procesa, Egota, Piktula, Vinka, Prima, Aurilija, Sekunda, Hilarija, Viktora, Leoka, Data, Julijana, Satura, Kalenita, Lucija, Honorata, Marozija, Kasta, Gaja, Gaga. Nešto jasnije ima Martirologij sv. Jeronima: VI. kal. Mučeništvo sv. Agneze, Donata, Vida. U Africi, Misurijana, Puplije, Viktora, Kvintila, Puplijana, Festa, Feliksa, Bonoza, Procesa, Venerije, Marine, Fortunate, Tekuse, Godide, Sekunde, Epiktula, Vinka,

Rogata, Prima, Aurelija, Hilarija, Perpetue, Julijane i ostalih 24.

2 Dakle, umjesto Publije, Publijana, Godide, Sekunde, Epiktula, Dungalov rukopis ima Paulija, Publikana, Egota, Sekunda, Piktula. Koje čitanje valja pretpostaviti, neka raspravljaju drugi. Umjesto Publije, kölnski kartuzijanci u dodacima Usuardu imaju Publija. Procesa navodi rukopis samostana sv. Martina u Tournaiju. Neki s istim imenima kao i ostali navode se drugih dana, ali budući da su s drugim drugovima, smatramo da su to različite osobe. Tako iz iste Afrike Viktor, Feliks, Fortunata, Prim 19. siječnja, ali u drugoj pratnji. A 28. Viktor, Fest, Marina, Perpetua, ali s Cenzurijanom, umjesto kojega Dungalov rukopis ima Mesorijana, i ostalih 25., tako da bi tko vjerojatnije mogao posumnjati da se oni isti i toga dana ponovno nabrajaju.

O svetim afričkim mučenicima Luciju, Honoratu, matrozu, daciju, Julijanu, celijanu, saturu, vinkenciji, viktoriji i ostalih xxxii.

Ovdje je nešto veća poteškoća i opasnost da se isti po drugi put ne ubroje u popise mučenika. Naime, gore 21. siječnja navedeni su Celijan, Dacije, Satur, Vinkencija, Lucije, Honorat; i 19. Honorat, Lucije; i 26. Julijan, Vinkencija, Satur, Viktorina. Ali posvuda su pridruženi drugi. No ti, čitatelju, pripazi na popis i odluči. Nama je bilo zazorno ovdje ikoga izbrisati, jer se nalaze u više martirologija: donijet ćemo riječi pojedinih. Pritom opominjemo da se ovdje ne treba bojati ni izdaje javnoga spasa, ni pronevjere, ni kako god se već treba nazvati zločin koji se često označava pri popisivanju vojnika, kada se isti češće upisuju pod jednim pa pod drugim imenom, služeći ili časti ili pohlepi zapovjednika. Ako ti istome iskažeš dvostruki dar časti i poštovanja, kod vrhovnoga ćeš Zapovjednika steći još veću milost. No budući da od svetinja ponajviše dolikuje da bude daleko svaka prijevara, čuj što martirologiji o njima iznose. ostalih XXVII. mučenika. Starije Bedine primjerke navodi Baronije. Kölnski kartuzijanci u dodacima Usuardu: Istoga dana Emilijana, Publija, Artemija, Armate, Julijana, Celijana, Satura. O Emilijanu smo govorili XXVI. Da je Publije onaj isti koji se u rukopisu sv. Jeronima naziva Publija ili Publijan, gore smo nagađali. Armata, koji je kod drugih Armat, nama je nepoznat; također i Artemije, osim ako nije Artema, o kojemu je riječ 25. siječnja. Kölnski martirologij: Istoga dana sv. Julijana mučenika.

2 Rukopis sv. Jeronima: I drugdje Lucija, Honorata, Matroza, Data, Julijana, Celijana, Satura, Vinkencije, Viktorije i ostalih 32. Isti su gore navedeni iz Dungalova kodeksa. Tiskani Beda, Galesini, Kanizije u drugom izdanju: I sv. Dota, Julijana, Vinka i ostalih 27; ali bavarski rukopisni primjerak Bede, Raban i rukopis sv. Maksimina: I sv. Data, Julijana, Vinkencije i ostalih 32. Rimski martirologij: Također sv. Dativa, Julijana, Vinka i

3 Rukopisni Florarium htio je naznačiti i vrijeme, premda govori samo o Julijanu; ali budući da ga povezuje sa sv. Dionizijem Aleksandrijskim, čini se da je ovdje mislio na onoga Julijana koji je 27. veljače u Aleksandriji ovjenčan s Eunom: ovako dakle piše: Istoga dana rođendan sv. Dionizija, aleksandrijskoga biskupa i mučenika, i Julijana, vojnika i mučenika, godine spasenja 267.

4 Mjesto pak u kojem su se slavni borci natjecali nije izrijekom naveo nijedan od navedenih pisaca. Naveo ga je blaženi Notker: U Africi, kaže, rođendan sv. Julijana, Vinkencije i ostalih 32. I doista, ne vidimo zašto ne bi bilo sigurnije slijediti ovoga svetog pisca negoli sastavljača španjolske kronike, kojega noviji pisci smatraju Dekstrom. On pod godinom Kristovom 95. ovako piše: U Aquae Quintianae u Galeciji u Španjolskoj sveti Kristovi mučenici Julijan, Dativ, Vinko i ostalih XXVII. njihovih drugova. O mjestu Aquae Quintianae raspravlja Bivarije, ali ne iznosi nijedan dokaz kojim bi te mučenike prisvojio tome mjestu.

O svetim afričkim mučenicima sekundu i fortunatu.

Stari rukopisni martirologij samostana u Liessiesu pokazao nam je ove svete mučenike ovim riječima: U Africi sv. Sekundina i Fortunata. A rukopis samostana sv. Martina u Tournaiju: Istoga dana u Africi mučeništvo sv. Sekundina i Fortunata. Rukopis sv. Jeronima: Također Sekunda, Kasta, Gaja, Celesta. I gore navedeni Dungalov kodeks navodi Sekunda, Fortunata, Kasta, Kaja. Mi smo izostavili Kasta, Kaja, Celestija; ne zato što bismo nepravednom osudom htjeli ukloniti ove junake iz svetoga zbora, nego da ne bi možda bili oni isti koji se 21. siječnja navode pridruženi mnogim drugima; od radoznaloga čitatelja očekujemo drugo svjedočanstvo ili svakako sud o čitavoj ovoj stvari.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

27. siječnja Kalendar godine