Umrla je Haseka godine 1261., pošto je živjela zatvorena 36 godina kod Schermbecka, na granicama Vojvodstva Kleve, nedaleko od rijeke Lippe, između Wesela i Bocholta, pod poslušnošću samostana Sichem cistercitskoga reda, čije je odijelo nosila. Njezin rođendan na ovaj dan bilježe kölnski kartuzijanci u dodacima Usuardu ovim riječima: Također blažene uspomene djevice zatvorenice Haseke, koja je pokraj crkve u Schermbecku u velikoj jednostavnosti i strpljivosti služeći Gospodinu jednom zgodom maslac pokvaren od starosti molitvom učinila najsvježijim. Martyrologium Germanicum: Također blažene uspomene djevica i zatvorenica Haseka, koja je pokraj crkve u Schermbecku zatvorena služila Bogu u velikoj jednostavnosti i strpljivosti. Rukopis Florarium: U samostanu Sichem sv. djevice Haseke.
2 Ferrari je navodi 25. siječnja ovim riječima: U samostanu Sicheracensis (u bilješkama ispravnije Sichemensi ili Sichenensi; ali se vara kad misli da je to Sichem grad Brabanta smješten pokraj Diesta i Scherpenheuvela) sv. djevice Haseke. Kartuzijanac Werner Laer Rolevinck, koji je umro prije 138 godina, u 3. knjizi djela de moribus Westphalorum, pogl. 8, nabrajajući ljude slavne po svetosti one oblasti, o Haseki piše ovako:
U samostanu Sichem sv. Haseka pokraj Schermbecka, koja je imala pobožnu sluškinju imenom Bertu.
3 Životopis bl. Haseke pronašli smo iz rukopisnoga kodeksa kölnske kartuzije, koji je svojom rukom ispisao Herman Grefgen, koji je umro godine 1480., 3. studenoga, a prenosi se da je ponajviše sastavio onaj dodatak Usuardu koji gotovo uvijek navodimo pod imenom kölnske kartuzije, čiji je sam bio gojenac. Isti se životopis u rukopisu nalazi u kartuziji u Koblenzu. iz rukopisa kölnske kartuzije.
Blažena sestra Haseka, podrijetlom iz porajnskih krajeva, ustrajući u čistoći i slavi djevičanstva, pokraj crkve u Schermbecku, koja je najbliža samostanu Sichem, ostala je zatvorena trideset i šest godina. Primajući odatle svakodnevnu potporu za svoju hranu i radom svojih mogućnosti, provela je svoj život u velikoj jednostavnosti i osobitoj strpljivosti: pomno uvijek pazeći i nastojeći sakriti sve što joj je Bog udijelio u darivanju osobite milosti, te pohranjujući na nebu znoj svojih trudova, a ne u nepouzdanu čuvanju škrinjice ljudskih usana i ušiju, da je ne bi uzoholila veličina objava.
2 A ono što je Gospodin htio da bude objavljeno na slavu njegova imena, to je poznato i zapisano. Kad je naime jednom zgodom radi Boga i za trud nje i njezine sudrugarice bio darovan maslac smrdljiv i pokvaren zbog svoje starosti, te nakon nekoliko dana stavljen u škrinju, budući da sestra Berta, njezina poslužiteljica, nije mogla ni htjela podnositi smrad, spremala se na bilo koji način ukloniti ga od sebe. Kad je sestra Haseka to doznala, kleknuvši na koljena reče: Gospodine, ovaj maslac, kakav god bio, pojest ćemo u tvoje ime. U tvojoj je vlasti sve položeno; svojom moći i krepošću iz zla izvlačiš, kad hoćeš, dobro: moći ćeš, ako hoćeš, dobrim učiniti i ovaj maslac. Kad su dakle za skromni stolić prema prigodi mjesta sjele jedna iznutra, a druga izvana, izneseni je maslac pronađen tako svježim kao da je istoga dana bio istučen iz mućenoga mlijeka. Blagoslivljajući stoga svemogućega Boga, ubuduće su ga u klicanju i radosti srca jele svakoga dana.
3 Kad je pak blažena sestra Haseka kod samostana Sichem, kao obvezana istomu mjestu svetom poslušnošću jer je cijelo vrijeme svoga življenja nosila samo odijelo monaha koje je bila odabrala, izabrala ukop, i godine milosti tisuću dvjesto šezdeset i prve, 26. siječnja usnula u Gospodinu, dođoše braća samostana, kako monasi tako i konverzi, s kolima i htjedoše uzeti tijelo svoje gojenice da ga pokopaju. To neki crni monah, koji je u to vrijeme ondje služio božansku službu, djelujući u ime svoga samostana, pozvavši sebi u pomoć ruku i snagu seljaka, nije dopustio da se učini; i tako ju je, dok su braća prešutjela svoju nepravdu, trećega dana pokopao u crkvi.
4 Kad je pak stvar došla do znanja dijecezanskoga biskupa, prenosi se, zapovjedio je i pismom pod krepošću poslušnosti da se tijelo dade samostanu. Kad su dakle za doček tijela na vratima samostana svečano izišli u susret monasi i bili nazočni svjetovnjaci obaju spolova, vidjeli su lice svete Djevice, koja je bila mrtva i pokopana mnogo dana, tako živo i rumeno da se činila kao okupana djevojka, a ne mrtva starica. I gruda njezina tijela bila je toliko lišena svakoga smrada da su se svi koji su bili nazočni i vidjeli je položenu u grob i kako je ubrzo treba pokriti zemljom silno čudili. Umrla je pak blažena sestra Haseka u noći neposredno nakon blagdana Obraćenja sv. Pavla Apostola, a pokopana je pod širim kamenom na ulazu u kapitulsku dvoranu samostana Sichem trinaestoga dana mjeseca ožujka; vjerujemo i uzdamo se da nam pomažu njezine zasluge i molitve kod Gospodina.
5 Ukazala se pak sveta Božja službenica, nakon što je preminula, u snu nekoj plemenitoj i pobožnoj udovici, govoreći joj: Nemoj gajiti sumnju, nego najčvršće vjeruj i nipošto ne sumnjaj da će svi koji se uteknu mojoj uspomeni u svojim potrebama i tjeskobama po Božjoj milosti dobiti pomoć. Nadalje, kad se ona probudila iz sna i radovala viđenju, pošto je drugi put lagano zaspala, vidjela je ponovno blaženu Djevicu kako najpostojanije ponavlja iste riječi, da bi se ponavljanje govora potvrdilo kao svjedočanstvo istine. Niti vjerujemo da je Božja ruka bila ispružena samo dotle, nego da će se još više ispružiti na slavu njegova imena. Već naime na njezin grob vjernici šalju svijeće i pristupaju radi olakšanja svojih nevolja. Amen.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.