Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 22. siječnja

O bl. Walteru iz Bruggea, iz Reda manje braće, biskupu Poitiersa u Galiji

DE B. GUALTERO BRUGENSI ORDINIS MINORUM EPISCOPO PICTAVIENSI IN GALLIA

Valtera, ili Galtera, ili Galterija, rođena u Bruggeu u Flandriji, među blaženike ovoga dana ubrajaju Martyrologium Franciscanum i Gallobelgicum, Molanus u djelu Natales SS. Belgii, Miraeus u Fasti Belgici et Burgundici, Vilim Gazaeus u djelu Historia Ecclesiastica Belgii, Antun Sanderus u djelu Hagiologium Flandriae, te drugi koje navode Luka Wadding u 2. svesku Annales Ordinis Seraphici pod godinom 1279., br. 13, i Artur du Monstier u bilješkama uz Martyrologium Franciscanum. Klaudije Robert u djelu Gallia Christiana i Ivan Chenu u kronološkoj povijesti biskupa Poitiersa prenose da je Valter umro 21. siječnja, to jest uoči blagdana sv. Vinka.

2 Njegova djela ukratko pripovijeda sv. Antonin, 3. dio, nasl. 24., pogl. 19., § 8, ovim riječima: „Pod generalom Reda manje braće Bonagratijom, brat Valter iz Bruggea, magister teologije, tadašnji provincijal Tourainea, bio je od gospodina pape prisiljen (dok se on svim silama opirao sve do granice grijeha neposlušnosti) primiti biskupiju Poitiersa. I premda je taj general molio da se taj otac ne oduzme toj provinciji, prevladala je volja Kristova namjesnika. Bio je to naime muž urešen svakom krepošću i koristan u upravljanju. Tolike je bio svetosti da je jednom iznad njegove glave viđena prebijela golubica. A kada je s trgovcem sklopio velik dug za odjeću siromaha, netko za koga se vjeruje da je bio Božji anđeo, u liku prokuratora, podmirio je taj dug i dao ga poništiti bez njegova znanja.”

3 Ipak, budući da se kao biskup dugo sporio u nadbiskupiji Bordeauxa za pravo svoje Crkve, a nakon mnogo godina bordeauški nadbiskup, zvani Bertrand, bio izabran za papu i nazvan Klement V., svrgnuo je gospodina Valtera s biskupije Poitiersa i vratio ga u samostan. Napokon, kada se brat Valter približio smrti, sastavio je nekakvu cedulju u kojoj je stajalo da se on od presude gospodina pape Klementa o svojem svrgavanju s biskupije priziva na pravedni sud Božji, te je tu cedulju stisnuo u svoju desnu ruku i htio biti pokopan s njom. Što je i učinjeno. Proslavljen je mnogim čudima, osobito oslobađajući od četverodnevne groznice.

Kada je pak nakon otprilike dvije godine papa Klement sa svojom kurijom došao u Poitiers i ondje boravio, čuvši da je brat Valter pokopan sa ceduljom stisnutom u ruci koja sadrži njegov priziv, htio je to vidjeti; stoga je zapovjedio da ga se iskopa i da mu se ta cedulja uzme. Čudesne li stvari! Njegova se ruka nije mogla otvoriti niti cedulja uzeti dok prethodno nije dano obećanje da će mu poslije biti vraćena. Kada je to učinjeno, odmah je dopustio da mu se ruka otvori i cedulja uzme. Kada ju je papa pročitao, zadivio se i zapovjedio da se ona vrati pokojniku.

4 Tako sv. Antonin. Bartolomej iz Pise u 1. knjizi djela Conformitates, plod 8., 2. dio, to pripovijeda malo drukčije: „Ovaj svetac”, kaže, „približavajući se smrti, napisao je nekakvu cedulju s kojom je u ruci preminuo. A kada je u Poitiersu bila Rimska kurija, naime gospodin papa Klement V. (koji ga je nepravedno svrgnuo s biskupije Poitiersa), te kada su biskupi, kardinali i drugi prelati prisustvovali njegovu sprovodu, nikomu nije htio dati spomenutu cedulju; ali kada je došao gospodin papa, mrtvac mu ju je odmah predao. Na cedulji je pisalo kako sam brat Valter, budući da ga je on nepravedno svrgnuo, poziva gospodina papu da se u roku od toliko dana pojavi pred vječnim Sucem. I tako se dogodilo: jer je u određeni dan sam papa preminuo.” No ovaj završetak nije bez poteškoće, jer je papa Klement nadživio Valterovu smrt sedam godina. Onaj je naime umro 18. travnja 1314. godine, a ovaj 1307. godine, i to 22. ili, kako drugi kažu, 21. siječnja. Isto od riječi do riječi iz Antonina prenosi Bzovije u 14. svesku, pod godinom 1307., br. 13. Ivan Chenu kaže da se Valter od papine presude prizvao na budući sabor i htio da se cedulja priziva pokopa s njim, te navodi sv. Antonina; očito je s kakvom vjerodostojnošću. Rafael Volaterranus u 21. knjizi djela Commentarii Urbani ovako piše o bl. Valteru: „Valter iz Burgosa (štoviše iz Bruggea), provincijal Tourainea, za kojega kažu da je zbog svetosti bio slavan po čudesima i da je velikodušno čineći dobro siromasima napravio velik dug. Budući da je bio vrhunski teolog, mnogo napisao i protiv volje bio postavljen za biskupa Poitiersa, došao je u spor za pravo svoje Crkve s nadbiskupom Bordeauxa, koji je nedugo zatim postao papa pod imenom Klementa V. i ovoga svojega protivnika zbacio s biskupske stolice. Stoga je Valter, podnijevši tu nepravdu mirna duha, umirući tijelom zapovjedio da mu se stavi ovakav zapis: 'Prizivam se na pravedni sud Božji', za što se kaže da se Klement, kada je to pročitao, prestrašio.”

5 Luka Wadding u 2. svesku, pod godinom 1279., br. 13, kaže da je te godine Valtera Nikola III. uzdigao na biskupiju Poitiersa, budući da je ta stolica dugo bila upražnjena jer su se oko nje sporila dvojica izabranih od kaptola. No ondje se neispravno, možda nemarom tiskara, onaj bordeauški biskup njegov protivnik naziva Bernard, dok je za Antonina, Klaudija Roberta i druge Bertrand, koji je potom bio Klement V., a ne VI., kako se ondje kaže. Dodaje Wadding, što se može zaključiti iz sv. Antonina, da je njegovo tijelo nakon dvije godine nađeno neraspadnuto i da je ona golubica, o kojoj govori Antonin, stajala nad glavom celebranta. Napokon se prenosi, kako ondje navode Wadding i Artur du Monstier u bilješkama uz Martyrologium Franciscanum, da je blistao čudima, slijepima vraćao vid, liječio od raznih bolesti te uvijek imao osobitu moć nad četverodnevnom groznicom, uzetošću i padavicom.

Njegovo tijelo neraspadnuto nakon 2 godine. 6 Njegov se grob nalazi u samostanu Manje braće u Poitiersu u crkvi pokraj glavnoga oltara, i pobožno ga posjećuju mnogi koji mole njegovu pomoć. Ondje se pokraj blagovaonice nalazi kućica, odnosno sobica nazvana po imenu sv. Valtera. Tako Artur uz Martyrologium Franciscanum.

7 Jakov Meyer u 11. knjizi djela Annales Flandriae, među ostalim što navodi o Valteru, kaže da je bio svet životom i slavan po čudima i prije i poslije smrti. Isto iz Meyera i Antonina prenosi Valerije Andrija u djelu Bibliotheca Belgica. Jakov Filip iz Bergama u 13. knjizi djela Supplementum chronicorum piše ovo: „Valter, presvijetli naučitelj Reda manje braće i biskup Poitiersa, također je u ovo doba (oko 1260. godine) bio veoma ugledan i po učenosti i po svetosti života.” O njegovoj učenosti ovo svjedočanstvo donosi Ivan Tritemije u knjizi De Scriptoribus Ecclesiasticis: „Valter, biskup Poitiersa, iz Reda manje braće, muž učen u Svetom pismu i plemenito upućen u znanosti svjetovne filozofije, oštroumna uma, skolastičkoga govora, bio je izvrsne revnosti u držanju propovijedi narodu.” O njegovim spisima osim Tritemija govore Valerije Andrija u djelu Bibliotheca Belgica, Jakov Filip iz Bergama u 13. knjizi djela Supplementum pod godinom 1261., Klaudije Robert, Antun Sanderus u 1. knjizi djela De Brugensibus eruditionis fama claris, Ivan Chenu, Franjo Sweertius u djelu Athenae Belgicae i drugi.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

22. siječnja Kalendar godine