Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O svetim mučenicima Frontaziju, Severinu, Severijanu, Silanu

DE SANCTIS MARTYRIBUS FRONTASIO, SEVERINO, SEVERIANO, SILANO

Njihov današnji rođendan za nebo bilježi Usuardovo kölnsko izdanje iz godine 1521. ovim riječima: „Frontazija mučenika i njegovih drugova.” Gotovo isto ima rukopis Florarium Sanctorum. Ovu povijest njihove smrti prepisao je iz rukopisnoga kodeksa crkve sv. Martina u Utrechtu naš Rosweyde, za koju slutim da drugdje postoji vjernija i opširnija.

Horum hodie Natalem Refert Usuardi editio Coloniensis anni 1521, his verbis: Frontasii Martyris et sociorum ejus. Eadem fere MS. Florarium Sanctorum. Hanc eorum mortis historiam descripserat ex MS. codice Ecclesiæ S. Martini Ultrajecti Rosweydus noster; quam suspicor alibi fideliorem et fusiorem extare.

Svete Frontazija, Severina, Severijana i Silana poslao je blaženi Fronton, prvi biskup Périgueuxa, propovijedati; dok su posvuda sijali riječ Božju, uhvati ih namjesnik Skviridon. I reče im: „Recite mi odakle ste i kojim se imenima zovete? Ne samo da niste prinijeli žrtvu bogovima, nego ste i one koji su htjeli žrtvovati odvratili, i njihove hramove srušili, i ne znam kojom vlašću to činite.” Frontazije reče: „Ti, namjesniče, lišen božanske snage, zašto nas ispituješ kad osuđuješ svaku istinu? Nego najprije promisli tko je stvorio tvoju dušu i tijelo, pa ćeš spoznati istinu. Kumiri su pak pogana djela ljudskih ruku i ne mogu ni sebi koristiti ni drugima pomoći.” Skvir reče: „Vidim da se uzdate u mnogorječitost koju ste naučili od svoga učitelja.” Severin i Severijan odgovoriše: „Naša je mnogorječitost istinita. Ti štuješ idole koji su kovine posvećene zlodusima, gluhe, nijeme i isprazne.” Skvir reče: „Stekli ste život ako prinesete žrtvu.” Sv. Frontazije reče: „Naš je dobitak u Kristu živjeti i umrijeti.”

Sancti Frontasius, Severinus, Severianus, atque Silanus a Beato Frontone primo Petragorensi Episcopo ad prædicandum missi, dum undique verbum Dei seminarent, a Squiridone Præside apprehenduntur. Dixitque ad eos: Dicite mihi, unde estis, et quibus nominibus vocamini? Non solum enim non sacrificastis diis, sed et sacrificare volentes evertistis, et templa eorum diruistis, et nescio qua auctoritate hæc facitis. Frontasius dixit: Tu Præses expers virtutis divinæ, cur nos interrogas, cum omnem veritatem condemnes? Sed recogita prius, quis animam tuam et corpus fecerit; et intelliges veritatem. Simulachra autem gentium opera sunt manuum hominum, nec sibi prodesse, nec alios juvare possunt. Squirus dixit: Video, quia in multiloquio confiditis, quod a magistro vestro didicistis. Severinus, et Severianus responderunt: Multiloquium nostrum verum est. Tu colis idola, quæ sunt metalla dæmonibus consecrata, surda, muta, et vana. Squirus dixit: Lucrati estis vitam, si sacrificaveritis. S. Frontasius dixit: Lucrum nostrum in Christo est vivere et mori.

2 Tada se namjesnik okrenu Silanu, koji je znao pjevati uz citru, simfoniju i liru, i reče: „A ti, mladiću, zašto ne prinosiš žrtvu?” Sv. Silan odgovori: „Ja prinosim žrtvu svomu Gospodinu Isusu Kristu, koji je milošću svoga krštenja oprao okaljani svijet.” Skvir reče: „Kako ga je oprao?” Silan odgovori: „Moj je Gospodin Isus Krist rekao svojim učenicima: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte, krsteći u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.' Stoga ćeš se i ti, namjesniče, ako uzvjeruješ u Krista i dopustiš da se krstiš, spasiti; a ako ne uzvjeruješ, osudit ćeš se.”

2 Tunc Præses conversus ad Silanum dixit, qui sciebat canere cithara, symphonia, et lyra: Tu autem juvenis, quare non sacrificas? S. Silanus respondit: Ego Domino meo Jesu Christo sacrifico, qui per baptismi sui gratiam mundum lavit maculatum. Squirus dixit: Quomodo lavit? Silanus respondit: Dominus meus Jesus Christus dixit discipulis suis: Ite in mundum universum, et prædicate, baptizantes in nomine Patris, et Filii, et Spiritus sancti. Qui crediderit et baptizatus fuerit, salvus erit, qui vero non crediderit, condemnabitur. Tu itaque Præses si credideris in Christum, et baptizari te permiseris, salvus eris; si vero non credideris, condemnaberis.

3 Tada namjesnik rasrđen zapovjedi da ih izvedu izvan grada na zelenu livadu i ispitaju teškim mučenjima; okrunivši ih i željeznim trnjem po uzoru na našega Otkupitelja, pričvrstio je njihove glave za kolac i u svakoga od njih s obje strane zabio po devet čavala. Ipak okrutni bijes nimalo nije uspio odvratiti Kristove vojnike. Zatim je zapovjedio da im svete glave, rastrgane tolikim šiljcima i ovjenčane tolikom slavom mučeništva, u obje lopatice, zdesna i slijeva, probiju s devet željeznih kolaca umetnutih među kosti. A kad ih ni tim mukama nije mogao svladati, izrekavši presudu, zapovjedio je da im se odrube glave. Sveti pak mučenici, prignuvši koljena na zemlju, preporučujući svoje duše Bogu i podmećući šije krvnicima, proslaviše mučeništvo za Krista.

3 Tunc Præses iratus jussit eos extra urbem in viridi prato perduci, atque duris quæstionibus examinari: quibus etiam ad exemplum Redemptoris nostri spinis coronatis ferreis, capita eorum vallo confixit, et in quolibet eorum, ex utraque parte eorum novenos etiam clavos exhibitit. Attamen sævus furor milites Christi nullatenus prævaluit revocare. Dehinc vertices sacros tot spiculis dilaniatos, tantaque gloria passionis redimitos, in utrisque eorum spatulis, dextra lævaque novem ferreis sudibus interjectis ossibus confodere fecit. Cumque iis tormentis eos superare non posset, data sententia jussit eos decollari. Sancti vero Martyres genua in terra flectentes, Deo commendantes animas suas, cervices spiculatoribus supponentes, pro Christo martyrium celebraverunt.

4 Kad su pak bezbožni sluge, nakon što su im odrubili glave, na sramotu bacili tijela mučenika na golu ledinu, bila je nazočna nebeska snaga: jer kad su im glave bile odsječene, njihova se tijela, kako je u njih iznenada sišao božanski duh, uzevši vlastite glave u svoje ruke, bez ljudske pomoći uspraviše na svoje noge; i tako sveci pristupiše koritu rijeke koja se zove Isle te suhim stopama upraviše svoj put po valovima. Prešavši dakle rijeku, pješice se čudesno uspeše uz obronak brežuljka, dok su svi gledali i divili se, te stigoše u crkvu Blažene Djevice Marije u Puyju, gdje je sv. Fronton molio; i položivši svoje glave na prignutim koljenima pred njegove noge, ispružiše svoja tijela u obliku križa.

4 Cumque Martyrum corpora abscissis capitibus impii satellites in opprobrium dejecissent super nudum cespitem, cælica virtus adfuit: nam truncatis capitibus, corpora eorum repente divino in eis irruente spiritu, acceptis propriis capitibus in manibus suis, sine humano juvamine, in sui pedibus eriguntur: sicque Sancti ad alveum fluminis, quod Yla dicitur, accesserunt: et siccis vestigiis super undas iter suum direxerunt. Transmeato ergo flumine, per clivum collis incessu pedum, cunctis cernentibus et stupentibus mirabiliter subierunt: et in ecclesiam Beatæ Mariæ Virginis in Podio, ubi S. Fronto orabat, pervenerunt; et capita sua, flexis genibus ante pedes ejus deponentes, corpora sua in modum crucis extenderunt.

5 Sveti pak Fronton s prezbiterom Anijanom i mnogim mnoštvom puka preda ukopu Frontazija, Severina i Silana u spomenutoj crkvi s čašću i nebeskim himnima. Severijana pak na molbe neke pobožne gospođe časno pokopa na drugome mjestu, nedaleko od svetih drugova mučenika. Trpjeli su sveti mučenici 2. siječnja, za vladavine Klaudijeve.

5 Sanctus autem Fronto cum Aniano Presbytero et multis populorum turmis, Frontasium, Severinum, et Silanum in prædicta ecclesia cum honore et hymnis cælestibus tradidit sepulturæ. Severianum vero ad preces cujusdam devotæ matronæ in alio loco, non longe a sanctis Martyribus sociis, honorifice tumulavit. Passi sunt sancti Martyres IV Non. Januarii, Claudio imperante.

2. siječnja Kalendar godine