Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Silvestru, monahu u Troini na Siciliji

DE S. SILVESTRO MONACHO TRAINÆ IN SICILIA

Silvestar, redovnik iz reda sv. Bazilija, štuje se 2. siječnja i 2. svibnja, uz čest dolazak mnoštva naroda u Troini na Siciliji, po dopuštenju vrhovnoga svećenika Julija III., kako svjedoče naš Oktavije Kajetan u Idea operis de Sanctis Siciliæ i Filip Ferrari u generali Catalogo Sanctorum. Troina je, kod drugih Trayna, Troina, Troyna, Trojanopolis, Trajanopolis, Dragina, unutar-kopneni grad na Siciliji smješten na uzdignutu brdu, nekoć biskupski, o kojemu govori Toma Fazello, rer. Sicular. dek. i; 1. i 10. knj., ali to što smatra da je ona Trajanopolis, koju u L. 1 de censibus naziva kolonijom italskoga prava Ulpijan, manje se odobrava kod drugih, koji smatraju da ondje treba čitati u Ciliciji, a ne na Siciliji. Malo ispod grada, veli isti u 10. knj. Fazello, na 2 rimsku milju prema jugu, nalazi se crkva sv. Mihovila podignuta na brdu i samostan sv. Bazilija pripojen njoj, koji je posvetio grof Rogerije, izvojevavši pobjedu protiv Saracena, kao spomen na trijumf. U njemu je sv. Silvestar provodio život; po njemu mislim da se neko mjesto zove sv. Silvestra kod istoga Fazella, na tisuću koraka od Troine, gdje se još i sada vide ostaci staroga grada, to jest, kažem, ostatci građevina, zidina i piramida od četverokutnog kamenja.

2 Djela sv. Silvestra, iz čitanja koja se čitaju na njegov blagdan, opisuje ovako Ferrari u Catalogo Sanctorum Italiæ pod 2. svibnja: Silvestar, rođen u Troynopoli od poštenih i pobožnih roditelja, dok je kralj Sicilije bio Vilim, i pobožno odgojen, stupa u samostan sv. Mihovila arkanđela reda sv. Bazilija, obukavši redovničko odijelo. Ondje je u kratko vrijeme postigao takav napredak da je nadmašivao ostale strogošću života i samoodricanjem. Željan hodočašća, s dopuštenjem opata došao je 9. veljače u Cataniju da iskaže štovanje tijelu bl. Agate, djevice i mučenice. U tome je čudesno to što je, iako je Catanija udaljena od Troynopoli četrdeset tisuća koraka, što bi netko na konju u ljetno vrijeme jedva svladao u jednom danu, Silvestar ipak pješice u zimsko vrijeme otišao u Cataniju i, obavivši molitve na grobu Djevice, vratio se kući istoga dana.

3 Kad pekar, spremajući se ispeći kruh, nikako nije mogao naći metlu kojom bi očistio užarenu peć od žeravice i tužio se da mu odugovlačenje nanosi štetu kruhu, Silvestar, okrijepljen znakom križa, ušao je u nju, skupio užarenu žeravicu na jedno mjesto i obrisao je rubom svoje haljine. Kad je to javljeno opatu, dotrčavši s redovnicima vidio je Silvestra kako izlazi iz peći neozlijeđen, i od toga je dana Silvestar počeo biti na štovanju kod redovnika.

4 Krenuvši u Rim da pohodi sveta mjesta i poljubi noge vrhovnoga svećenika, od kojega je zbog glasa svetosti bio ljubazno primljen, kad je to obavio i primio Papin blagoslov, ukrcao se na lađu i pristao u Palermu. Ondje, kad je kraljev sin bio vrlo teško bolestan, pristupivši kralju nalaže mu da bude dobra pouzdanja, i doveden k sinu već bliskom smrti, kaže da će se uskoro izbaviti zdrav. Liječnici, misleći da buncaju i želeći se narugati, pobrinu se da se donese mokraća krmače kako bi on po njoj prepoznao bolest bolesnika, a Silvestar je odmah rekao da je to mokraća krmače koja u utrobi nosi deset praščića. Kad je krmača po kraljevu nalogu zaklana i otvorena, to je i utvrđeno, i povjerovalo se Silvestru, koji je, izbacivši sve iz ložnice i izlivši molitve Bogu, vratio sina kralju zdrava. A kad je kralj usrdno molio Silvestra da zaište što god hoće, napokon je zatražio malo tune, koje se obično hvata u velikom mnoštvu, za samostan. Začudivši se tako skromnoj molbi, odredio je da se trajno svake godine daje nekoliko prostirki od tune, kojima se, kako se pripovijeda, služe sve do ovih vremena.

5 Vrativši se u samostan, kad je opat umro i kad su pomišljali da Silvestra postave za njegova nasljednika, on je iskliznuo i sakrio se u šumu nedaleko od grada, gdje je neko vrijeme vodio pustinjački život, posvećen molitvama, postovima, razmatranjima i drugim tjelesnim pokorama, dok nije četiri none siječnja, godine od poroda Djevice 1185., predao svoj duh Bogu. Tijelo je ondje pokopano, a pod njegovim je zazivom sagrađena sveta crkva, kamo na ovaj dan i 2. siječnja navire nebrojeno mnoštvo ljudi. Opsjednuti i bolesni, naime, obično bivaju oslobođeni njegovim zagovorom.

6 A godine Gospodnje 1575., dok je kuga harala po svoj Siciliji i dok su u Troynopoli mnogi svakodnevno umirali, a na drugi dan siječnja, kada se slavi njegov rođendan, kad je najviše bjesnjela, građani su u ophodnji nosili sliku sv. Silvestra; ubrzo su od nje bili oslobođeni jer je posve ugasnula. Zbog toga je vrhovni svećenik Julije III. ne samo podijelio oproste onima koji pohode crkvu sv. Silvestra, nego je i htio da se blagdan slavi od svih u tome gradu. Tako Ferrari. Ali u godini u kojoj se kaže da je ta pošast stišana pomoću sv. Silvestra očito je pogreška, budući da je Julije III. umro godine 1555., ili zasigurno nije tim čudom potaknut da ustanovi blagdan, kako želi Ferrari, koji opet u Notis kaže da je Silvestar umro 1189., dok gore i u generali Catalogo Sanctorum tvrdi da je umro 1185.

✠

2. siječnja Kalendar godine