Biskupu i ispovjedaocu u Egiptu.
Episcopo et Confessore, in Ægypto.
Svjedoči sv. Jeronim u 27. pismu Eustohiji, odnosno u Vita S. Paulæ viduæ, 26. siječnja, 12. poglavlje, da joj je, dok je prilazila obitavalištima egipatskih otaca, u susret izišao sveti i časni biskup i ispovjedalac Izidor s nebrojenim mnoštvom redovnika, od kojih je mnoge uzvisivao svećenički i levitski stupanj.
Testatur S. Hieronymus epist. 27 ad Eustochium, sive in vita S. Paulæ viduæ, XXVI Januar. cap. 12, ei Patrum Ægyptiorum adeunti mansiones, sanctum ac venerabilem Episcopum Isidorum Confessorem occurrisse, cum turbis innumerabilibus monachorum, ex quibus multos Sacerdotalis et Leviticus sublimabat gradus.
2 Spomen ovoga Izidora javlja se u Rimskom martirologiju 2. siječnja: „U Nitriji u Egiptu bl. Izidora biskupa i ispovjedaoca.” O tome ovako tumači Baronije: „Budući da ga sv. Jeronim naziva ispovjedaocem, da ništa ne ostane skriveno, valja znati da su stari tu riječ upotrebljavali u posve drukčijem značenju od današnje uporabe. Oni naime nikoga nisu nazivali tim imenom osim onoga tko bi, pozvan na sud pred neprijateljima vjere, ispovjedio Kristovu vjeru. Ako bi pak iskusio neku vrstu muka, a ipak ne bi umro mučeničkom smrću, tada se nazivao i mučenikom, a isti se ponekad nalazi nazvan i ispovjedaocem, jer naime još nije dovršio mučeništvo. Premda su te riječi, ako se promotri njihova snaga, iste, ipak je dovoljno jasno i istraženo da su se i kod Tertulijana, kao i kod Ciprijana i većine drugih starih pisaca, te riječi običavale uzimati u tom smislu koji smo rekli. Ako to želiš točnije znati, pogledaj ponajprije Ciprijanova pisma 7, 9, 10, 15, 30, 35, 52 i 81 u Pameliusovu izdanju, koji je to isto zabilježio u tumačenjima uz 9. pismo; taj mi je muž doduše po licu nepoznat, ali je po učenosti dovoljno poznat.”
2 Hujus Isidori memoria occurrit in Romano Martyrologio II Januar. Nitriæ in Ægypto B. Isidori Episcopi et Confessoris. In quæ ita commentatur Baronius: Cum S. Hieronymus hunc Confessorem appellet; ne quid lateat, sciendum est, diversa admodum significatione a præsentis temporis usu hanc vocem a majoribus usurpatam. Illi enim neminem eo nomine appellabant, nisi eum qui Christi fidem interpellatus coram fidei hostibus confessus esset. Si vero aliquod genus tormentorum esset expertus, nec tamen martyrio occubuisset; tunc et Martyr vocatus, idemque aliquando etiam dictus reperitur Confessor, quod scilicet nondum martyrium consummasset. Licet si vim harum vocum expendas, eædem sint; nihilominus tam apud Tertullianum, quam etiam Cyprianum et alios plerosque antiquorum, eo sensu, quo diximus, eas voces accipi consuevisse, perspectum satis, exploratumque habetur. Consule, si hæc exactius scire cupis, in primis Cypriani epist. 7, 9, 10, 15, 30, 35, 52, et 81, edit. Pamelii, qui eadem adnotavit in scholiis epist. 9, vir quidem etsi facie mihi incognitus, eruditione tamen satis perspectus.
3 „Prema mišljenju istoga Ciprijana, onaj tko bi se nepozvan sam prijavio za mučeništvo nazivao se profesor. Ako bi pak tko, obuzet strahom da ne izda vjeru, ostavivši svoje i svoje imanje, provodio život u dragovoljnom progonstvu daleko od domovine, nazivao se izgnanik; njegov položaj nije bio za prezreti, jer ga je trebalo ubrojiti i među mučenike ako bi zbog toga razloga pošao u smrt. Sve je to bilo prema običaju predaka i drevnom načinu izražavanja. Kasnije se ustalio običaj da se ispovjedaocima nazivaju svi koji su živjeli svetim i hvalevrijednim životom te napokon u Gospodinu počinuli svetim i prokušanim svršetkom.” Toliko Baronije.
3 Juxta ejusdem Cypriani sententiam, qui non interpellatus se martyrio ingerebat, hic dicebatur Professor. Si adhuc autem quis timore correptus, ne fidem proderet, sua suosque relinquens, exilio spontaneo procul a patria vitam ageret, hic appellabatur Extorris: cujus non erat despicienda conditio; nam et in numero Martyrum recensendus erat, si ea de causa mortem oppetiisset. Hæc omnia more majorum, atque vetusto loquendi genere. Obtinuit postmodum usus, ut omnes qui sancta et laudabili vita vixissent, sanctoque demum ac probato fine in Domino quievissent, Confessores appellarentur. Hactenus Baronius
4 Ima onih koji smatraju da je on isti s Izidorom za kojega se u Rimskom martirologiju kaže da se štuje u Antiohiji, o čemu je gore na ovaj isti dan.
4 Sunt qui hunc eumdem esse existiment cum Isidoro qui Antiochiæ coli dicitur in Martyrologio Romano, de quo supra hoc ipso die.