Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O vrlo mnogim mučenicima

DE PLURIMIS MARTYRIBUS

Koji su trpjeli u Rimu pod Dioklecijanom i Maksimijanom.

Romæ passis sub Diocletiano et Maximiano.

Devetnaeste godine vladavine Dioklecijanove (kaže Euzebije u 8. knjizi, 3. poglavlju), mjeseca distra, koji Rimljani nazivaju ožujkom, kad je blagdan spasonosne Muke Gospodnje već bio pred vratima, u svim je mjestima carevim pismom javno naređeno da se poruše crkve i sravne sa zemljom, da se kršćanski spisi spale ognjem, da oni koji su stekli čast budu sramotno lišeni čina, a da obični građani, ako ostanu u ispovijedanju vjere, budu potpuno lišeni slobode. I prvi je proglas protiv njih bio takav. Nedugo zatim, kad su izišla druga pisma, zapovjeđeno je da se svi poglavari Crkava po svim narodima bace u okove, a zatim da se svim sredstvima prisile prinositi žrtve idolima. Toliko Euzebije.

Anno decimonono imperii Diocletiani (inquit Eusebius lib. 8, cap. 3.) mense Dystro, qui a Romanis Martius nominatur, cum salutaris Passionis Dominicæ festum jam pro foribus esset; omnibus in locis per Imperatoris litteras palam indictum fuit, ut deturbarentur ecclesiæ, soloque æquarentur: scripturæ Christianorum absumerentur igni: qui honorem fuissent adepti, de gradu turpiter deponerentur: privati, si modo in professione perstarent, libertate penitus privarentur. Ac primum quidem Edictum contra eos tale fuit. Non longo post tempore, aliis litteris exeuntibus, mandatum est, ut omnes Ecclesiarum Præsides ubique gentium conjicerentur in vincula; deinde omnibus machinis adhibitis, idolis victimas immolare cogerentur. Hæc Eusebius.

2 Kad je dakle, kaže Baronije za god. 302., br. 22, bio objavljen takav carev proglas o spaljivanju knjiga, u svakoj su pokrajini namjesnici, a u pojedinim gradovima, trgovištima i selima službe pazile da kršćani predaju kodekse; na to su ih i požurivali te ih okrutno prisiljavali dodanim mukama. Oni dakle koji su, prestrašeni okrutnošću kazni, predavali kodekse koje su imali kod sebe, nazivali su se traditori. Njih je bio golem broj, ali gotovo beskonačan broj onih čiju postojanost nije uzdrmao nikakav strah i koji su, da ne bi predali svete kodekse, najspremnijom dušom pošli u smrt. Krune svih njih, jer se činilo nemogućim pratiti spomen pojedinaca, Rimska Crkva slavi jednoga dana, naime 11. siječnja, ovim navještajem: „U Rimu spomen vrlo mnogih svetih mučenika koji su, prezrevši proglas cara Dioklecijana kojim se zapovijedalo da se predaju sveti kodeksi, radije predali tijela krvnicima negoli svetinje psima.”

2 Ejusmodi igitur, inquit Baronius ad ann. 302, n. 22 de libris comburendis promulgato Imperatoris Edicto, in omni provincia Præsides, et in singulis civitatibus, oppidis, atque vicis Officia invigilabant, ut a Christianis codices traderentur; ad hoque iidem urgebantur, additisque tormentis crudeliter cogebantur. Qui ergo atrocitate pœnarum perterriti, quos apud se haberent codices traderent, Traditores vocabantur. Horum ingens numerus fuit; sed prope infinitus illorum, quorum constantia nulla est concussa formidine, qui ne codices sacros traderent, lubentissimo animo mortem oppetiverunt. Horum omnium coronas, quod impossibile visum sit singulorum memoriam prosequi, una die, nempe 11 Januarii, Romana Ecclesia celebrat hoc præconio: Romæ commemoratio plurimorum Sanctorum Martyrum, qui spreto Diocletiani Imperatoris edicto, quo tradi sacri codices jubebantur, potius corpora carnificibus, quam sancta dare canibus maluerunt.

3 Njih je iz starih spomenika u popise Martirologija vratio Baronije, koji ih češće spominje u svojim Annales, osobito godine Kristove 302. i 303., 19. i 20. godine Dioklecijana, te ondje kao i u Notæ ad Martyrologium prema Augustinu izvješćuje da je u to vrijeme održan sabor u Cirti u Numidiji u parnici onih koji su bili predali svete kodekse.

3 Hos ex veteribus monumentis in Martyrologii tabulas restituit Baronius, qui saepius in suis Annalibus eorum meminit, præsertim anno Christi 302 et 303. Diocletiani 19 et 20 ibidemque uti et in Notis ad Martyrolog. ex Augustino, refert habitum eo tempore Cirtense in Numidia Concilium, in causa eorum, qui sacros codices tradidissent.

4 Ondje iz različitih zakona Baronije poučava da su mnogo ranije Ulpijan i Paul dali pravno mišljenje da se knjige magijskoga umijeća, to jest kršćana, spale. I nije čudo, kad su po svjedočanstvu Arnobija neki smatrali da treba uništiti i same Ciceronove knjige De natura deorum i De divinatione, kojima se činilo da se može uzdrmati pogansko praznovjerje.

4 Ibidem ex variis legibus docet Baronius, multo ante ab Ulpiano et Paullo fuisse responsum ut libri magicæ artis, id est, Christianorum comburerentur. Nec mirum, cum Arnobio teste ipsius Ciceronis libros de Natura Deorum et de Divinatione, quibus gentilitia superstitio videbatur posse convelli, quidam abolendos censuerint.

2. siječnja Kalendar godine