Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 19. siječnja

O sv. Katelu, biskupu Stabije u Italiji

DE S. CATELLO EPISCOPO STABIENSI IN ITALIA

Sadržaj (1)
  1. Drugi životopis

U kampanijskom kraju Stabije bijahu gradić sve do konzulata Gneja Pompeja i Lucija Katona, 30. travnja; toga ga je dana legat Lucije Sula u savezničkom ratu razorio, te se sada pretvorio u zaselke. Tako piše Plinije u knj. 3, pogl. 5. U Justinijanovo doba bio je gradić ili selo, kako stoji u djelu Historia Miscella, knj. 16, pogl. 13: „A također i Nolance i Sorentince, te o selu koje se zove Stabii”; to je značenje riječi villa kod srednjovjekovnih pisaca. Stabije su bile smještene uz more u najdubljem dijelu zaljeva između Sorrenta i Napulja, bliže Sorrentu. Na tome mjestu, ili svakako u blizini, dvije milje, kako piše Leander, od ušća rijeke Sarno, smješten je biskupski grad koji se pučki naziva Castellammare di Stabia: Vilim Kyriander, prevoditelj Leandrov, naziva ga Castellum Almarinum, s pridjevkom Stabiense, radi razlikovanja od drugoga Castellum Almarinum u kraju Volturna.

2 Leander piše da leži u kutu brda Gaura, ondje gdje ono počinje skretati prema zapadu, tvoreći Minervin rt. Doduse, strana grada koja je okrenuta prema Sorrentu velik je i dug brežuljak, ali nije Gaurus, premda su ga i neki noviji pisci nazvali tim imenom. Pravi je pak Gaurus, kako jasnim svjedočanstvima starih dokazuje Cluverius, bio s ove strane Napulja, u blizini jezera Averno i Lucrino te Pozzuolija, a sada se zove Monte Barbaro, posve neplodan, kao da mu se iscrpila nekadašnja plodnost. A brdo uz koje leže Stabije, koje Kasiodor u djelu Variæ, knj. 11, pismo 10 naziva Lactarius mons, a Prokopije τὸ Γάλχκτος δρος, opširnije će biti opisano niže: ono je dio višega i većega gorskog lanca koji se od gradića Cave pruža prema zimskom zapadu sve do Minervina rta, kako piše Cluverius, koji ga je pomno obišao.

3 Nadalje, biskup Castellammarea i danas se u djelu Notitia episcopatuum naziva stabijskim. Taj grad štuje svoga nekadašnjeg biskupa Katela kao sveca zaštitnika 19. siječnja, kako svjedoči Filip Ferrari u općem katalogu i u djelu SS. Italiæ. Njegov životopis, sastavljen prema spomenicima te Crkve od otaca naše Družbe, primili smo u Napulju od našega Antuna Beatilla i preveli ga na latinski. Pridodat ćemo i drugo pripovijedanje o njegovim djelima iz životopisa sv. opata Antonina, koji ćemo u cijelosti donijeti 14. veljače, a koji je iz rukopisa sorrentinske Crkve izvukao isti najučeniji i najmarljiviji Beatillo. Slavna je djela sv. Katela u povijest sv. Antonina utkao i David Romæus u knjizi De quinque Divis Præsidibus urbis Surrenti, te Pavao Regius, biskup Vica; nešto ih je kraće dotaknuo Ferrari u djelu Catal. SS. Italiæ.

Iz spomenika Stabijske Crkve.

Biskup Castellammarea (grada koji je niknuo iz ruševina starih Stabija) bio je sv. Katel, rođen ondje u šestom kršćanskom stoljeću od časnih roditelja, za koje se pučki govori da su bili iz roda Coppula. Od najranije se dobi posvetio svetoj pobožnosti i obnašao različite službe božanskih dužnosti. Kao mladić izbjegavao je one čiji je način života bio raspušteniji, sam ljubeći povučenost i samoću. Kad je dosegnuo zreliju dob, zaređen je za svećenika; a zatim, kad je preminuo biskup toga grada, premda protiv svoje volje, najvećim je pristankom naroda izabran na njegovo mjesto. Rimskom je Crkvom u to vrijeme upravljao a Pelagije II. Katel je ubrzo s gorljivom revnošću prigrlio brigu za svoju Crkvu, posvetivši se osobito pomaganju potrebitih i drugim djelima kršćanske pobožnosti.

2 Upravo u one dane,b nakon što je razoren samostan koji je sv. Benedikt bio sagradio na brdu Monte Cassino, k Katelu je pobjegao presvetic opat Antonin, onaj koji je poslije u Sorrentu upravljao zajednicom monaha. Njega je Katel primio s najvećom blagonaklonošću i zamolio ga da boravi u njegovoj biskupiji, kako bi i sam iz druženja s njime crpio utjehu, a u sporovima koji bi iskrsnuli u upravljanju Crkvom tražio savjet. Boravio je dakle Antonin ondje više godina; zatim je od biskupa zatražio, i jedva mnogim molbama izmolio, dopuštenje da se preseli na brdod Gaurus, koje se sada zove Monte Aureo, udaljeno šest milja od Stabija, gdje bi kao pustinjak provodio život pobožnije i mirnije.

3 Nije Katel mogao dugo podnositi njegovu odsutnost: stoga ga pismima preklinje da se vrati u prijašnje boravište k IZ TALIJANSKOGA RUKOPISAe s njime se povlači na brdo, povremeno ponovno obilazeći grad.f njemu. Sam mu je Antonin naprotiv bio savjetnikom da se i on povuče u samoću. Odatle se u Katelu rodila nakana da se odrekne biskupstva: kako to Antonin nije odobrio, ipak je odlučio pridružiti se svetomu drugu na tome brdu i odatle upravljati kormilom Crkve, povremeno odlazeći u grad radi obavljanja biskupskih službi i rješavanja sporova. Odatle je također i sam običavao tražiti pribor za bogoslužje kad god ga je želio obavljati: jer je klerikf, kojega je za to bio zamolio, odbio pribavljati mu ga.od njega, s neba opomenuta, biva oslobođen: n vraća se svojima. o Strašna smrt njegova protivnika.Grade crkvu sv. Mihaela: izmoljuju izvor: okrepljuju se skladom svetaca.

4 Dok su ondje jednoga dana biskup i opat bili posvećeni molitvi, ukazao im se arkanđeo Mihael i zapovjedio da mu se na tome mjestu sagradi crkva. Poslušaše sveci: i da ne bude odgode, podigoše drvenu; poslije je sagrađena druga od kamena, koja stoji sve do danas. Dok su je pak gradili, ponestalo je vode: sveci su molitvama izmolili izvor koji nepresušnim vrelom teče do današnjega dana, a naziva se Sveta voda i ljekovit je protiv bolesti.Katel, s neba opomenut, biva optužen za zabludu, čak i kod pape:gh

5 Razgovarali su uz pogled na more o nebeskim stvarima, kad im se ukaza silno mnoštvo svetaca i svetica, milujući im duše najslađim skladom glasova i glazbala te u njima raspirujući neku silnu čežnju da što prije uživaju u nebeskim slastima.pdvostrukim čudom pogođeni stražari odvlače ga u Rim: u tamnici ga posjećuje papin komornik, i k proriče mu papinstvo: l6 U tome svetom i ugodnom miru, na opomenu arkanđela Mihaela, biskup je doznao da mu prijeti tužna oluja, da će ga okovana odvući u Rim i ondje baciti u tamnicu, ali da će se naposljetku s velikom čašću vratiti svojima. Začetnik pobune podignute protiv njega bio je onaj neotesani i drski klerik koji je biskupu na njegovu molbu odbio donositi na brdo ono što je potrebno za prinošenje žrtve. On dakle razglasi među pukom da je biskup u duši prigrlio i da naučava izopačena mišljenja o vjeri, pa čak i da na poganski način štuje idole.relikvije: blagdan.u tamnici ga posjećuje papin komornik, i k proriče mu papinstvo: l7 Razdraženi puk šalje u Rim primicerija Crkve Tiberija da vrhovnom svećeniku prijavi Katelovo ime: tada je stolovaog Sabinijan ilih Bonifacije III. Tiberije je tako vodio parnicu da mu je naređeno da svoga biskupa, kojega je optužio, okovana dovede u Rim. Poleti dakle na brdo Gaurus s naoružanim stražarima. I kad su se spremali staviti ruke na svetoga muža, božanskom su silom pratioci ostali nepomični, a Tiberija je pogodila uzetost koja ga je držala sve do smrti. A stražari su stali zazivati Katelove molitve: čim su one bile upućene nebu, odmah im se vratila snaga, te su ga s nevjerojatnom i više nego ljudskom nezahvalnošću okovana odvukli u Rim.Razoren samostan na Monte Cassinu.m8 Kad su stigli u Grad, biskup je predan na čuvanje nekom komorniku vrhovnoga svećenika po imenu Bonifaciju. Njemu se u snu učini da uz njega stoji monah u benediktinskom habitu (i vjerovalo se da je to bio opat Antonin) i opominje ga da u tamnici posjeti nedužnoga Josipa, kriva ni za kakav zločin. Isto mu je u snu zapovjedio i k drugi, odjeven u drugu odjeću. Probudivši se, odmah ode Katelu i upita zbog kojega je razloga predan na čuvanje. Katel mu je tada ukratko izložio kakvu su optužbu protiv njega podigli protivnici, a zatim je, produljivši razgovor na više sati, poučio Bonifacija duhovnim poukama i na odlasku ga zamolio da ga se sjeti kada za nekoliko dana l bude uzdignut na vrhovno papinstvo. Isto mu je u snu prorekao i neki mladić zadivljujuće ljepote, za kojega je Katel, kad mu je Bonifacije to ispripovjedio, protumačio da je bio arkanđeo Mihael.c Romæus također piše: „Ovaj je naš Antonin u to doba bio predstojnik.” Ali Pavao i Petar Đakon te Leon Ostijski u knj. 4 djela Chronicon Cassinense, pogl. 2 pišu da je tada samostanom na Monte Cassinu upravljao Bonit, peti opat od sv. Benedikta. Većina je monaha pobjegla u Rim, kako prenose isti Leon i Petar, te su uz dopuštenje rimskoga prvosvećenika Pelagija, koji je tada bio na čelu Apostolske Stolice, uz Lateransku patrijaršiju sagradili samostan. Taj Pelagije nije bio četvrti, kako ima naš rukopisni primjerak Petra Đakona, niti prvi, jer je on umro godine 338, prije provale Langobarda, nego drugi. A četiri ili pet braće ostavljeno je na Monte Cassinu radi čuvanja tijela bl. Benedikta, kako svjedoči Petar.d Prije smo napomenuli da je drugdje bio Gaurus, a ovdje Lactarius.e U životopisu sv. Antonina kaže se da je sam Katel, prebacivši biskupski teret na Antoninova pleća, otišao u samoću.f Romæus piše da se Katel, nakon što je sagrađena kapelica sv. Mihaela, vratio u Stabije i poimence zapovjedio nekom mladom poslužitelju svećenika da mu svakoga dana potajno nosi odjeću i ostale stvari potrebne za prinošenje žrtve; kad se on dva ili tri puta popeo na brdo, nije htio nastaviti te je otvoreno i javno rekao gdje se Katel i Antonin zatvoreni i skriveni taje u skrovištu. Stoga je Antonin, dodaje isti, kao mlađi, silazio svakoga petog dana.g Sabinijan je stolovao od rujanjskih kalenda 604. do 20. veljače 605.h Bonifacije III., nakon što je Stolica bila upražnjena 11 mjeseci i 26 dana, postavljen je na mjesto Sabinijana 16. veljače 606, a umro je 12. studenoga iste godine. i Romæus piše da se sv. Mihael u to vrijeme češće ukazivao Antoninu dok je molio i dao mu na znanje da će Katel naposljetku biti oslobođen. k Romæus prenosi da je to bio sam Katel. l Regius piše da je Katel, kad je Bonifaciju prorekao papinstvo, a on nije povjerovao, bio još čvršće okovan, te da se tada Bonifaciju u snu ukazao sv. Mihael i potvrdio ono što je biskup prorekao. m Anastazije Bibliotekar piše da je nakon smrti Bonifacija III. Stolica bila upražnjena 10 mjeseci i 6 dana; naslijedio ga je dakle Bonifacije IV. sljedeće godine, u mjesecu rujnu. n Regius piše da mu je papa darovao mnogo svetoga posuđa i ruha za ures crkve sv. Mihaela. o Romæus kaže da je lađom dovezen u Stabije i da je onamo došao Antonin. Regius kaže da mu je ovaj u čamcu izišao u susret dok je dolazio. Torre Annunziata, ili Nuntiata, blizu ušća rijeke Sarno, gdje su se vjerojatno nalazili Opulenti ili Oplonti, koji su u putopisnoj karti označeni između Herkulaneja i Stabija. p Ali životopis Antoninov, Romæus i Regius tvrde da je poslije otišao u Sorrento.

Drugi životopis

Iz rukopisnoga životopisa sv. opata Antonina.

U vrijeme kada je zvjerska okrutnost Langobarda neprijateljskim mačem i požarom opustošila pokrajinu Kampaniju, kaže se da je sv. Antonin došao u ove krajeve i pridružio se biskupu Stabijske Crkve. Kad je taj biskup upoznao čistoću njegova života te čestitost njegovih običaja i djela, prisnije ga je vezao uz svoje društvo: ništa otada nije činio bez njega, bio mu je sudionik u svim savjetima i dionik svih njegovih briga; ispunjavao je i vršio službu vjernoga prijatelja i revnoga poslužitelja. Naposljetku su, kako je postupno rasla jednakost njihovih običaja, tako čvrsto srasli da bi se reklo kako su u dvojici, poput blizanaca, jedno srce i jedna duša: jer u njima ne bi našao ni različito htijenje ni različito nehtijenje.

2 Siguran u razboritost i vjernost takva gosta, štoviše već vlastitoga sina ili jedinoga prijatelja, Katel mu je u cijelosti povjerio upravljanje pastirskom brigom. a On se pak, izbjegavajući valove svjetovnoga mora, uputio u prostrane šumske samoće među oblacima ovjenčanim gorskim vrhuncima prikladnima za pustinjake. Samo to brdo, kojemu je arkanđeo Mihael dao ime zbog razloga koji će se malo poslije pokazati, pruža se poprijeko i s oba je kraja oplakivano morskim valovima; svojom pak bočnom duljinom odvaja zemlju Sorrentinaca od otvorenoga svijeta poput jezičca kopna ispruženoga u more te, pružajući putnicima uske staze po strmim liticama, čini je sigurnom od svakoga neprijateljskog meteža. Na samome vrhu, gdje njegov hrbat već završava, još smjelije uzdiže svoju neprekinutu glavu prema moru, tako da vedar s visine gleda na vlastite obronke često obavijene maglom te na oblake i kiše. S toga se mjesta običava vidjeti i pokazivati cijeli položaj Kampanije, gradovi, trgovišta i utvrde, a isto tako i morske ravni dokle god oko može doprijeti. Taj je vrh tada spomenuti Božji sluga, prosudivši da je prikladan za poduzete borbe, zauzeo te se ondje, čistim umom motreći Boga, posvetio božanskim službama.

3 Ne mogavši ni Antonin dulje podnositi rastanak od jednodušnoga druga, brzim je korakom pohitao k njemu i, kao u zemaljskom poslu, tako mu se nerazdvojno pridružio u božanskom služenju. Njihovu je jednodušnost i jednak način života potvrdilo anđeosko viđenje koje im se na takav način ukazalo. U gluho naime doba noći jedan te isti lik, ukazavši se obojici, reče: „Hoću da na mjestu na kojemu običavate ustrajati u molitvama i gdje steb nedavno vidjeli goruću svijeću sagradite kapelicu pod mojim imenom.” Kad je na pitanje o imenu odgovorio: „Arkanđeo Mihael”, iščeznuo je. Čim su sec probudili, pošto je jedan od drugoga čuo i pripovjedio isto viđenje, učvršćeni svjedočanstvom uzajamne potvrde, spremaju se poslušati anđeosku zapovijed. Zatim se prihvate posla revni graditelji božanske građevine te sud od drvenih sklopova sretnim uspjehom sagradili doduše maleno, ali arkanđelu opominjatelju milo prebivalište.

4 O čudesne li moći pravednika! O spasonosne li jakosti svetaca! O neizrecive li snage čistih molitava! O neprocjenjive li djelotvornosti čista uma! Evo, dok djeluju zasluge ovih svetaca, a njihove molitve na neki način polažu temelje, u brlozima see zvijeri gradi kapelica, u ležajevima divljih životinja podiže se anđeosko prebivalište, u pustoj, prostranoj i neobrađenoj zemlji gradi se sveta kuća, slavna i prikladna za ljudsko spasenje. Ondje se naime Gospodinu, začetniku svih dobara, i bl. arkanđelu Mihaelu, stanovniku toga mjesta, svakodnevno prinosi hvala: uz pomoć njegovih dobročinstava nitko ne ostaje bez onoga što dostojno moli, iz bližih i dalekih krajeva ljudi hrle onamo te, izvršavajući zavjete obećane u bilo kakvim nevoljama, primivši utjehu radosni se vraćaju svojim kućama.

5 Već tada predviđajući kakva će se dobročinstva ondje udjeljivati bolesnim ljudima i kako će se umnažati radosti vjernika, neprijatelj je ljudskoga spasenja, po svojoj uobičajenoj zavisti, uzalud (hvala Bogu) nastojao srušiti ono što se gradilo na slavu Božju i na napredak ljudi. Poticao je dakle svoje bliske klevetnike da ispraznom tužbom gunđaju kako je biskup Katel napustio svoju stolicu i svoj puk te, što je bilo još gore, kako sve svečanosti kršćanskih misa slavi po strašnim brlozima zvijeri i neprohodnim gorskim vrhuncima, i naposljetku kako sije najopasnije krivovjerje.

6 Što više reći? Katel bif uhićen i izveden pred upravitelja Apostolske Stolice. Kad je on odgovorio da je na svakome mjestu vlast Božja i da je skrovitost čista srca Kristu milo prebivalište, dok je onaj, velim, nepromišljeno ispitao stvar ig nerazborito presudio, Katel biva bačen u tamnicu: i (božanskom odlukom, kako je dostojno vjerovati, što je potvrdio kasniji tijek događaja) za čuvara mu je dodijeljen jedan od papinih klerika, kojemu je Katel malo poslije, nadahnut duhom proroštva, rekao: „Sjeti me se kada ti bude dobro, da me izvedeš iz ove tamnice, jer sam nasilno odveden. Uskoro ćeš naime, kad papa umre, naslijediti Apostolsku Stolicu.”

7 Prema riječi proroka uzdignut na vrhovno papinstvo i okružen obiljem blagostanja, prepustio je zaboravu vjesnika svoga dostojanstva. Ipak ga je malo poslije izveo iz tamnice i obdario tolikom čašću da je obećao kako će mu bez ikakve sumnje dati štogod zatraži. I dok su svi mislili da će zatražiti nešto veliko, on, odan jedino Kristu i svome opominjatelju arkanđelu Mihaelu, reče: „Molim te da mi udijeliš onolikoh olova koliko zatražim.” Kad je to učinjeno, sretnom se plovidbom vratio u svoj kraj, kapelicu sagrađenu od drvene građe ponovno je iz temelja i sazidao od kamena i pokrio je olovom koje je donio. Antonin je pak za vrijeme progonstva svoga prijatelja ništa manje revno nego obično služio Gospodinu na istome mjestu; nije naime molio samo za sebe nego za obojicu, te je zajednički prinosio Gospodinu molitve i žrtvene prinose.

a To ne odobravaju Regius i Romæus: obojica pišu da je Antonin prvi otišao u samoću.
b Romæus piše: „Dok su obojica odvojeno noću razmatrala i molila, ovaj s desne, a onaj s lijeve strane, učini im se da noću na vrhu brda vide zapaljenu baklju... sljedeće noći nije viđena samo ista goruća baklja, nego i mladić itd.”
c Dakle, to se čudo nije ukazalo dok su molili, kako ima drugi životopis, Romæus i Regius.
d Romæus piše da je Katel radi brzine htio da se sagradi od drva, a Antonin, misleći na potomstvo, od kamena; ali ovaj je onome, kako je i priličilo, popustio.
e Dok su gradili tu kapelicu, onamo se često okupljalo veliko mnoštvo zvijeri, kao da čestita tim svetim graditeljima, piše Romæus.
f Regius piše da mu je najprije oduzeto biskupstvo.
g Drugdje: Bog je htio da se ni drugdje ne kušaju svetiji sudovi njegova sluge ili tako njegova strpljivost.
h Romæus piše: „Katel je zaželio da mu se dade onoliko koliko bi bilo dovoljno za kapelicu sv. Mihaelu od kamena, i da se naprave crijepovi od olova.” i Ta je građevina poslije zbog starosti propala, a susjedi su je obnovili u onom obliku koji se i danas vidi, te se naziva sv. Mihael kod bukava, pučki San Michelea Faito ili Sant'Angelo del Monte; prvo ime potječe od bukava kojih na tom brdu ima vrlo mnogo. Narod se k toj crkvi osobito stječe 8. svibnja.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

19. siječnja Kalendar godine