O njima stari martirologij samostana sv. Martina u Tournaiju: Passio Sanctorum Polyeucti, Candidiani, et Philoromi: qui pariter in confessione Christi perseverantes igni traditi sunt. Irski rukopis samostana u Dungallu i rukopis iz Rheinaua, također veoma stari, ovoga istoga dana navode Filoroma. Kölnski kartuzijanci u Addit. ad Usuardum objavljenim godine 1515. i 1521., 16. siječnja, mučenika Polieukta, Kandidijana i Filoroma. Njihova djela donosimo iz starih rukopisnih kodeksa knjižnice Marka Velsera te samostana sv. Maksimina u Trieru i sv. Bertina u gradu Saint-Omeru. U rukopisu sv. Maksimina naziva se Poleukt, a u drugih Polieukt. Vrijeme i mjesto mučeništva nije navedeno.
Djela iz starih rukopisa.
Ako je tko promatrao jednodušnost svetih mučenika Polieukta, Kandida i Filoroma, neće im se diviti samo zbog njihovih muka, nego i zbog postojanosti u vjeri te nepokolebljive i neuzdrmane jednodušnosti koju su uvijek međusobno čuvali, mnogo će se više začuditi. Tako su naime skladno i jednodušno zbog riječi Božje i njezine vjere proveli veoma mnogo vremena da se lako i jasnije uočavaju njihovi neokaljani i postojani osjećaji. Tako su vjerno međusobno čuvali prijateljstva pravednosti da nipošto ni u čemu nisu sagriješili. Takvi su bili u vjeri, takvi i u nauku riječi, da je svatko mogao lako promotriti njihovu najdokazaniju jednodušnost.
2 Također ni ono dobro koje je njima povrh toga dodano nije dolikovalo prešutjeti, najdraža braćo, nego ga još više nakupiti dostojnim pohvalama, da se u tolikim pogibeljima koje su se nadvile, pa i u tolikim nadutim prijetnjama odredaba, ne bi prestrašili; nego, smatrajući vremenite prijetnje najkraćima, a još kraćima i njegova mučenja, ujedno su se odlučili u onome žaru đavlovu poučavati one koji lutaju, odvraćati od zala i trpjeti za Riječ. Tako su u svemu hitro i jednodušno hrlili da su one koji su bili svjesni onoga što se tiče božanske riječi uvjeravali, a one koji su bili nevjerna duha glede Božje riječi i vjere podvrgavali su božanskoj riječi. I to nisu nastojali činiti potajno ni u skrovitosti, nego su javno i očito korili one koji su dolazili protiv istine. Pred pobožnima i onima koji nisu poznavali Božju riječ tako su pokazivali da njihovo djelo ne bi izgledalo isprazno, ni daleko od nade. I jedni su ih uvjeravali da odstupe od zablude, a oni koji su bili uvjeravani radosno su primali nauk.
3 Ali da bi tih svetaca, nadajući se da će ih učiniti što brojnijima, bilo već preko mjere i protivno odredbama, uhvaćene su vukli na sudove: a ti su sveci išli za njima ne protiveći se nimalo, i nisu trpjeli samo muke udaraca ili poruge onih koji su ih vukli, nego su i sami, žureći na svoje pogubljenje, išli u susret: ti uistinu najpobožniji sluge Božji smijali su se rastući u tim mukama, a sinovi đavloviji gomilali su se u većoj srdžbi i rasplamsavali u prepirkama. I naposljetku su dovedeni pred suca. A sudac, pogledavši ih i vidjevši ih po licu i držanju dostojne poštovanja i časti, začuđen im reče: Čudim vam se, ljudi, kako podnosite da, došavši do tolikih godina, napuštate (to), ili kako ste sami otpali od zasluženog vam pravila razboritosti, vi koji biste trebali poučavati druge, ne mogu shvatiti. Ili vam muke prethodnika ulijevaju strah: jer stidim se vaših godina i teško mi je mučiti ih, potaknut vašim držanjem.
4 I to je sudac rekao dirnut prevelikim stidom. A ti sveci, pozvani da odgovore, promislivši o sebi, odgovoriše; progovori Polieukt: Nije ovo vrijeme jadikovanja. Tada smo naime morali jadikovati kada smo, slijedeći zabludu svojih otaca, činili djela dostojna jadikovanja: tada bijedni, zločinački i Bogu neznani kada nismo poznavali njegove riječi. Zato sada čuj suprotno onome što si rekao: ne srameći se zbog sebe samih sada ti stojimo pred očima, nego zbog svoga Boga. Ne častiš nas zbog dobi, kako si rekao, nego zbog riječi kojoj smo povjerovali. Stoga, ako imaš ispravan osjećaj i razum, odloži sada tiransku vlast i, uvjeren riječju Krista, Gospodina našega, stupi na slobodan put za druge, koji je bez zablude: spasi narod postavljen u zabludi koji ti je povjeren, ali od čovjeka propadljiva i popustljiva prema tiranskoj vlasti. Ako počneš napuštati tu ispraznu zaštitu za koju vjeruješ da ti je daje spasenje od protivnika, primit ćeš zaštitu od Krista i mnogo ćeš bolje pomoći samome sebi: i sve više ćeš poučavati njezine posjednike u riječi, i ako se ne pokorite tiranskom zakonu, on će te spasiti, a njegove će ti muke darovati vječni život.
5 Kad je to izrekao najživahniji muž Polieukt, nepodnošljivo se podnosilo u šutnji kneza, koji je na ugodan izazov na odgovor ostao nijem, a na njegove se kazne pripremalo: i pogledavši spomenute drugove, reče: Možda i vi mislite slično ovome. A kad su ti najodaniji muževi ispovjedili, i Kandidijan i Filorom, kao jednim glasom i jednim jezikom i naviještajući isto ispovijedanje, bezbožni knez odgovori: Zar i vi mislite isto što i on? Mislite li slično? I to rekavši, predavši svece ispitivačima, zapovjedi da se njihova tijela spale ognjem.
a Rukopis Velsera: inconscii.
b Isti rukopis: debili animo.
c Isti rukopis: ad sedem eorum festinati. Rukopis sv. Bertina: ad cædere eorum festinantia.
d Rukopis sv. Maksimina: verendos, i možda ispravnije.
e Rukopis Velsera: modum.
f Rukopis sv. Maksimina: iracundia.
g Isti rukopis: tyrannicæ legioni suaseris.
✠