Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 11. siječnja

O sv. Higinu, papi

DE S. HYGINO PAPA

U Rimu 11. siječnja slavi se rođendan za nebo pape sv. Higina, koji je u progonstvu Antoninovu slavno dovršio mučeništvo. Tako Martyrologium Romanum. Kratko Bellini iz Padove: Istoga dana sv. Igina pape i mučenika. On je ustrojio kler i razdijelio stupnjeve. Pokopan je u Vatikanu 10. siječnja (Beda: 11. siječnja). Notker: Igina pape, koji je ustanovio kler i razdijelio crkvene stupnjeve. Martyrolog. Germanicum: Rođendan sv. Iginija pape; čiji se ukop spominje sljedećega dana. ms. Martyrologium Ecclesiæ S. Mariæ u Utrechtu sastavljen prije 300 godina: Također Yginija pape i ispovjedaoca. ms. Martyrol. Ecclesiæ S. Gudilæ u Bruxellesu: U Rimu rođendan sv. Iginija pape i ispovjedaoca, koji je ustrojavajući kler razdijelio službe po stupnjevima i odredio da onoga koji se krsti ili potvrđuje drži kum. Galesini također u Notis: U Martyrologio Cremonensi, sastavljenome još od vremena pape Aleksandra III. (koji je vladao od god. 1159. do 1181.), također se ovoga dana spominje papa sv. Iginije, kojega Beda isto tako pripisuje ovome danu u svome martirologiju: ali prema mišljenju gotovo svih pisaca i, što je glavno, po autoritetu Breviarii Romani, mi smo ga upisali u sljedeći dan.

Romæ III Id. Januarii agitur natalis S. Hygini Papæ, qui in persecutione Antonini gloriose martyrium consummavit. Ita Martyrologium Romanum. Brevius Bellinus de Padua: Eodem die S. Igini Papæ et Martyris. Hic composuit Clerum, et distribuit gradus. Sepultus est in Vaticano, iv (Beda III) Idus Januarii. Notkerus: Igini Papæ, qui constituit Clerum, et gradus Ecclesiasticos distribuit. Martyrolog. Germanicum: Natalis S. Iginii Papæ; cujus sepultura sequenti die recolitur. ms. Martyrologium Ecclesiæ S. Mariæ Ultrajecti a 300 annis exaratum: Item Yginii Papæ et Confessoris. ms. Martyrol. Ecclesiæ S. Gudilæ Bruxellis: Romæ natale S. Iginii Papæ et Confessoris, qui Clerum componens, officia per gradus distribuit, et ut baptizandum seu confirmandum patrinus levet, constituit. Galesinius quoque in Notis: In Martyrologio Cremonensi, jam inde usque a tempore Alexandri III, Pont. Max. (qui sedit ab an. 1159 ad 1181,) conscripto, fit etiam hoc die de S. Iginio Papa, quem Beda item huic diei in Martyrologio suo adscribit: at de omnium fere scriptorum sententia, et, quod caput est, Breviarii Romani auctoritate, nos in sequenti die adscripsimus.

2 Mnogi ga slave 10. siječnja, kojega dana tiskani Bedin, Adon i neki rukopisi: Pape sv. Higina, koji je vladao u Rimu 4 godine.

2 Multi x Januarii eum celebrant, quo die Bedae excusus, Ado, et mss. quædam: S. Hygini Papæ, qui sedit Romæ annos 4.

3 Koje je godine stupio u papinstvo, koje je otišao iz života, koliko je dugo vladao, nije sasvim pouzdano, kao ni za neke pape njegova doba; da se dulje zadržavamo na određivanju njihove dobi, nije nam dopušteno. Liber de Romanis Pontificibus kaže da je vladao od konzulata Magna i Kamerina godine Kristove 138. sve do Orfita i Priska, to jest god. Kristove 149., II. Antonina Pija. Pritom mu pripisuje samo četiri godine, 3 mjeseca, 8 dana, uz očitu pogrešku koja proturječi i samoj sebi ili svakako konzularnim popisima. Catalogus Romanorum Pontificum, sastavljen u vrijeme Liberija: Higin 12 godina, 3 mjeseca, 6 dana. Bio je u vremenima Vera, od konzulata Galikana i Vetera sve do Prezenta i Rufina. Konzuli su bili Romul Galikan i Antistije Vetus godine Kristove 150. Brucije Prezent II. i M. Antonije Rufin god. Kristove 153. I tako opet oznaka konzula i vremenski razmak proturječe jedno drugome. Euzebije kod Pontaka u 1. godini Antonina Pija, Kristove 139.: Osmi je biskup rimske Crkve preuzeo Higin, kroz 4 godine. Skaligerovo izdanje: kroz 8 godina. Pontak bilježi da drugi početak Higina smještaju u 2. godinu Antonina. Ali opet izričito Euzebije u lib. 4 historiæ cap. 10.: Kad je pak Telezfor, u prvoj godini vladavine ovoga (Antonina), a pošto je navršio jedanaestu godinu svoje službe, preminuo s ovoga svijeta, papinstvo rimske Crkve ždrijebom je pripalo Higinu. Sasvim isto ima Nicefor u lib. 3, cap. 25. Ali ove i druge Grke prevario je račun zato što su, smatrajući da su Klet i Anaklet isti, izostavili jednoga, kao što je primijetio Baronije pod god. 154., br. 1., koji piše da je te godine Higin izabran za papu; točnije Petavije 152., 13. siječnja; a da je umro ovaj smatra 11. siječnja god. 156., onaj 158. Abon iz Fleuryja kaže da je vladao 15 god; 3 mjeseca, 4 dana.

3 Quo anno Pontificatum inierit, quo migrarit e vita, quamdiu sederit, non omnino constat, uti nec de aliquot ejus ævi Pontificibus; quorum ordinandæ ætati diutius immorari, nobis integrum non est. Liber de Romanis Pontificibus a consulatu Magni et Camerini anno Christi 138, usque ad Orfitum et Priscum sedisse ait, id est an. Christi 149, Antonini Pii II. Interim ei solum annos quatuor tribuit, menses 3, dies 8, manifesto, ac sibi ipsi, aut certe tabulis consularibus contradicente, errore. Catalogus Romanorum Pontificum, Liberii temporo concinnatus: Higinus annis 12, mensibus 3, diebus 6. Fuit temporibus Veri, a consulatu Gallicani et Veteris, usque Præsente et Ruffino. Consules fuere Romulus Gallicanus et Antistius Vetus anno Christi 150. Brutius Præsens II, et M. Antonius Ruffinus an. Christi 153. Atque ita se rursus character Consulum, spatiumque temporis interimunt. Eusebius Pontaci anno 1 Antonini Pii, Christi 139. Romanæ Ecclesiæ Episcopatum octavus suscepit Hyginus, annis 4. Scaligeri editio: annis 8. Notat Pontacus ab aliis anno 2. Antonini consignari Hygini initium. At diserte rursum Eusebius lib. 4 historiæ cap. 10. Telesphoro vero, primo hujus (Antonini) imperii anno, undecimo autem sui ministerii completo, ex hac luce migrante, Hygino Pontificatus Ecclesiæ Romanæ sorte obvenit. Idem omnino Nicephorus habet lib. 3, cap. 25. Verum hos aliosque Græcos calculus fefellit, quod Cletum, Anacletum rati, omiserint, ut notavit Barontius ann. 154, num. 1, qui eo anno Hyginum scribit Pontificem esse creatum; rectius Petavius 152, 13 Januarii; defunctum vero hic 11 Januarii an. 156, ille 158 censet. Abbo Floriac. ait sedisse an. 15, mensibus 3, diebus 4.

4 Nije stoga čudno što se u novijim martirologijima nalazi tolika raznolikost kronologije. Martyrol. Germanicum prenosi da je umro godine Kristove 144., ms. Florarium god. 153. Kölnski kartuzijanci u progonstvu Severa. Ali Sever je 1. lipnja godine 193. preuzeo carstvo, u dugom razmaku nakon Higinove smrti. Možda je pisac htio napisati Vera; jer i Liber de Romanis Pontificibus kaže: Bio je pak u vremenima Vera i Marka. Jer oni su, premda su tek godine Kristove 161. preuzeli carstvo kad je Antonin Pio umro 7. ožujka, ipak već i prije bili nazvani cezarima: u konzularnim naime Fastima, u 16. godini Pija, čitaju se konzuli L. Aurelije Cezar i Sekstilije Lateran.

4 Mirum igitur non est tantam reperiri in recentioribus Martyrologii Chronologiæ diversitatem. Martyrol. Germanicum obiisse tradit anno Christi 144, ms. Florarium ann. 153. Carthusiani Colonienses persecutione Severi. At Severus 1 Junii anno 193, capesviit Imperium, longo post Hygini mortem intervallo. Veri fortassis scribere auctor voluit; nam et liber de

Romanis Pontificibus ait: Fuit autem temporibus Veri et Marci. Nam hi, etsi anno demum Christi 161, Imperium suscepere Antonino Pio nonis Martii mortuo, tamen jam ante erant Cæsaresdicti: in Fastis enim consularibus, anno Pii 16, L. Aurelius Cæsar et Sextilius Lateranus Consules leguntur.

5 Štoviše, o Higinu je vrlo malo predano pismom. Liber de Romanis Pontificibus prenosi da je rodom bio Grk, od filozofa iz Atene, i da se njegovo rodoslovlje ne nalazi, a zatim: On je ustrojio kler i razdijelio stupnjeve. On je obavio tri ređenja tijekom mjeseca prosinca, 15 svećenika, 5 đakona, 7 biskupa po raznim mjestima (drugi kažu 16), koji je također pokopan pokraj tijela blaženoga Petra u Vatikanu, 11. siječnja, a biskupska je stolica bila ispražnjena 3 dana, Abon kaže 2 dana. Ono što se kaže da je ustrojio kler, Baronije smatra da je starome ustroju crkvene hijerarhije, ustanovljenomu već od vremena apostola, nešto od njega dodano ili rasvijetljeno, ili su svakako ono što je bilo srušeno progonstvima Trajana i Hadrijana obnovili on i drugi. Ciaconius uči da je služba kardinala, ne i naziv, postojala od početka Crkve (jer snage jednoga čovjeka ne bi mogle podnijeti tolik teret da nije imao više svećenika i drugih poslužitelja i pomoćnika), a njihova su područja, dužnosti, prihodi potrebni za uzdržavanje i naslovi na različite načine uređeni i razdijeljeni od Higina i drugih papa.

5 Porro de Hygino pauca admodum sunt prodita litteris. Liber de Romanis Pontificibus tradit natione Græcum fuisse, ex philosopho de Athenis, ejusque genealogiam non inveniri, ac deinde: Hic Clerum composuit et distribuit gradus. Hic fecit ordinationes tres per mensem Decembrem, Presbyteros 15, Diaconos 5, Episcopos per diversa loca 7, (alii 16) qui etiam sepultus est juxta corpus B. Petri in Vaticano, III Idus Januarii, et cessavit Episcopatus dies 3, Abbo, dies 2. Quod Clerum composuisse dicitur, Baronius antiquæ formæ Hierarchiæ Ecclesiasticæ, jam a temporibus Apostolorum constitutæ, aliqua ab eo addita, vel illustrata existimat: aut certe quæ Trajani et Adriani persecutionibus collapsa erant, restituta ab eo sunt. Ciaconius Cardinalium munus, non nomen, a principio Ecclesiæ viguisse docet; (neque enim unius hominis viribus tantam geri molem potuisse, nisi plures Presbyteros aliosque administros haberet et adjutores) horum regiones, officia, necessarios ad sustentationem proventus, titulos, ab Hygino aliisque Pontificibus, varie ordinata, distributaque.

6 Za biskupa rimskoga grada Higina, kaže Euzebije u Chronico pod 2. godinom Antonina Pija, u Rim su došli krivovjerac Valentin i Cerdon, učitelj Marcionov. Čini se da je Higin iznimnom revnošću i marljivošću razotkrio prijevare bezbožnih ljudi, kao što se može zaključiti iz onoga što sv. Irenej piše u lib. 3, cap. 4: Valentin je naime došao u Rim za Higina, ojačao je za Pija i potrajao sve do Aniceta. A Cerdon, koji je bio prije Marciona, i ovaj za Higina, koji je bio osmi biskup, često dolazeći u Crkvu i čineći ispovijest tako je završio, čas potajno naučavajući, čas čineći ispovijest, čas pak od nekoga razotkriven u onome što je pogrešno naučavao, te je isključen sa sastanka pobožnih ljudi. Isto piše Euzebije u lib. 4, cap. 10. Ako se sve to dogodilo za Higina, kao što se čini da tvrdi Irenej, uistinu je on bio iznimne budnosti, učenosti i veličine duha, kad je otkrio, opovrgnuo i izbacio iz zbora vjernika toga prevrtljivoga varalicu, ne bojeći se kakve je nemire mogao izazvati, osobito u ono vrijeme.

6 Sub Hygino Romanæ urbis Episcopo, inquit Eusebius in Chronico ad annum Antonini Pii 2, Valentinus hæresiarches et Cerdo magister Marcionis Romam venerunt. Insigni zelo et industria impiorum hominum fraudes discussisse videtur Hyginus, ut conjicere licet ex iis quæ S. Irenæus scribit lib. 3, cap. 4: Valentinus enim venit Romam sub Hygino, increvit vero sub Pio, et prorogavit tempus usque ad Anicetum. Cerdon autem, qui ante Marcionem, et hic sub Hygino, qui fuit octavus Episcopus, sæpe in Ecclesiam veniens et exomologesin faciens sic consummavit, modo quidem latenter docens, modo vero exomologesin faciens, modo vero ab aliquibus traductus in his quæ docebat male, et abstentus est a religiosorum hominum conventu. Eadem scribit Eusebius lib. 4, cap. 10. Hæc si cuncta sub Hygino facta, ut videtur asserere Irenæus, næ ille insigni fuit vigilantia, eruditione, magnitudine animi; qui versipellem illum impostorem deprehenderit, confutarit, ejecerit e fidelium cætu, nihil veritus quas concitare turbas poterat, eo præsertim tempore.

7 Što se drugo najsvetije predaje o Higinu, prepuštamo drugima da ispitaju. Pod njegovim imenom postoje dvije poslanice, za koje se kaže da su izdane za konzulstva Magna i Kamerina, jedna Atenjanima, a druga svim Kristovim vjernicima. Zatim Gracijan navodi neka poglavlja iz Higinovih odredaba. Baronije ih je doduše i njih namjerno izostavio. Niti nedostaju neki učeni ljudi koji barem neke od njih smatraju sumnjivima. Navode se u tom. 1 Conciliorum, kod Ciaconija o Higinu, Ribadeneire u životu Higina, Platine, Jakova Doubleta, Petra de Natalibus u lib. 2, cap. 64, Andrije du Chesnea i drugih koji su pisali živote rimskih papa, pa čak i u brevijaru sastavljenom po ovlaštenju Pavla III. zalaganjem Franje Quignonija.

7 Quæ alia sanctisse traditur Hyginus, aliis examinanda relinquimus. Extant duæ sub ejus nomine epistolæ, quæ Magno et Camerino Coss. datæ dicuntur, altera ad Athenienses, altera ad omnes Christi fideles. Tum a Gratiano capita quædam citantur ex Hygini Decretis. Baronius certe ea quoque consulto omisit. Nec desunt quidam viri docti, qui nonnulla saltem ex iis suspecta habeant. Referuntur tom. 1 Conciliorum, a Ciaconio in Hygino, Ribadeneira in vita Hygini, Platina, Jacobo Doubletio, Petro de Natalibus lib. 2, cap. 64, Andrea du Chesne, atque aliis qui Pontificum Romanorum vitas scripsere; imo et in Breviario Pauli III auctoritate, Francisci Quignonii opera concinnato.

8 Naposljetku, za konzulstva Plaucija Silvana i Sencija Augurina, u 18. godini Antonina Pija, Kristove 156., Higin je slavne napore dovršio pobjedom mučeništva. Jer to što se u svim martirologijima naziva mučenikom, čini se da treba shvatiti u vlastitom značenju, osim ako ne postoji kakav drugi očit razlog. Progonstvo je doduše tada možda bilo suzbijeno odredbom Antonina Pija, ali nije bila ublažena okrutnost svih bezbožnika, tako da je mogao ili pod kakvom drugom izlikom biti osuđen na smrt od kojega sudca ili pogubljen u pobuni svjetine koju su potaknuli žrtvenici idola. Molanus u Notis ad Martyrologium Usuardi i Onufrije Panvinije u Addit. ad Platinam smatraju da se časti naslovom mučenika jer je mnogo pretrpio za ispovijest Krista.

8 Tandem Plautio Silvano, et Sentio Augurino Coss. Antonini Pii anno 18, Christi 156, gloriosos labores martyrii triumpho terminavit Hyginus. Nam quod in omnibus Martyrologiis Martyr appellatur, id proprie accipiendum videtur, nisi quæ alia manifesta obstet ratio. Repressa quidem fortassis tunc erat, Antonini Pii edicto, persecutio, at non omnium impiorum mittigata sævitia, ut non potuerit vel alio prætextu a quopiam Judice morti addici, vel tumultu plebis ab idolorum sacrificulis concitatæ trucidari. Molanus in Notis ad Martyrologium Usuardi, et Onuphrius Panvinius in Addit. ad Platinam, Martyris titulo honorari existimant, quia pro Christi confessione multa passus sit.

11. siječnja Kalendar godine