U Rimu 11. siječnja slavi se rođendan za nebo pape sv. Higina, koji je u progonstvu Antoninovu slavno dovršio mučeništvo. Tako Martyrologium Romanum. Kratko Bellini iz Padove: Istoga dana sv. Igina pape i mučenika. On je ustrojio kler i razdijelio stupnjeve. Pokopan je u Vatikanu 10. siječnja (Beda: 11. siječnja). Notker: Igina pape, koji je ustanovio kler i razdijelio crkvene stupnjeve. Martyrolog. Germanicum: Rođendan sv. Iginija pape; čiji se ukop spominje sljedećega dana. ms. Martyrologium Ecclesiæ S. Mariæ u Utrechtu sastavljen prije 300 godina: Također Yginija pape i ispovjedaoca. ms. Martyrol. Ecclesiæ S. Gudilæ u Bruxellesu: U Rimu rođendan sv. Iginija pape i ispovjedaoca, koji je ustrojavajući kler razdijelio službe po stupnjevima i odredio da onoga koji se krsti ili potvrđuje drži kum. Galesini također u Notis: U Martyrologio Cremonensi, sastavljenome još od vremena pape Aleksandra III. (koji je vladao od god. 1159. do 1181.), također se ovoga dana spominje papa sv. Iginije, kojega Beda isto tako pripisuje ovome danu u svome martirologiju: ali prema mišljenju gotovo svih pisaca i, što je glavno, po autoritetu Breviarii Romani, mi smo ga upisali u sljedeći dan.
2 Mnogi ga slave 10. siječnja, kojega dana tiskani Bedin, Adon i neki rukopisi: Pape sv. Higina, koji je vladao u Rimu 4 godine.
3 Koje je godine stupio u papinstvo, koje je otišao iz života, koliko je dugo vladao, nije sasvim pouzdano, kao ni za neke pape njegova doba; da se dulje zadržavamo na određivanju njihove dobi, nije nam dopušteno. Liber de Romanis Pontificibus kaže da je vladao od konzulata Magna i Kamerina godine Kristove 138. sve do Orfita i Priska, to jest god. Kristove 149., II. Antonina Pija. Pritom mu pripisuje samo četiri godine, 3 mjeseca, 8 dana, uz očitu pogrešku koja proturječi i samoj sebi ili svakako konzularnim popisima. Catalogus Romanorum Pontificum, sastavljen u vrijeme Liberija: Higin 12 godina, 3 mjeseca, 6 dana. Bio je u vremenima Vera, od konzulata Galikana i Vetera sve do Prezenta i Rufina. Konzuli su bili Romul Galikan i Antistije Vetus godine Kristove 150. Brucije Prezent II. i M. Antonije Rufin god. Kristove 153. I tako opet oznaka konzula i vremenski razmak proturječe jedno drugome. Euzebije kod Pontaka u 1. godini Antonina Pija, Kristove 139.: Osmi je biskup rimske Crkve preuzeo Higin, kroz 4 godine. Skaligerovo izdanje: kroz 8 godina. Pontak bilježi da drugi početak Higina smještaju u 2. godinu Antonina. Ali opet izričito Euzebije u lib. 4 historiæ cap. 10.: Kad je pak Telezfor, u prvoj godini vladavine ovoga (Antonina), a pošto je navršio jedanaestu godinu svoje službe, preminuo s ovoga svijeta, papinstvo rimske Crkve ždrijebom je pripalo Higinu. Sasvim isto ima Nicefor u lib. 3, cap. 25. Ali ove i druge Grke prevario je račun zato što su, smatrajući da su Klet i Anaklet isti, izostavili jednoga, kao što je primijetio Baronije pod god. 154., br. 1., koji piše da je te godine Higin izabran za papu; točnije Petavije 152., 13. siječnja; a da je umro ovaj smatra 11. siječnja god. 156., onaj 158. Abon iz Fleuryja kaže da je vladao 15 god; 3 mjeseca, 4 dana.
4 Nije stoga čudno što se u novijim martirologijima nalazi tolika raznolikost kronologije. Martyrol. Germanicum prenosi da je umro godine Kristove 144., ms. Florarium god. 153. Kölnski kartuzijanci u progonstvu Severa. Ali Sever je 1. lipnja godine 193. preuzeo carstvo, u dugom razmaku nakon Higinove smrti. Možda je pisac htio napisati Vera; jer i Liber de Romanis Pontificibus kaže: Bio je pak u vremenima Vera i Marka. Jer oni su, premda su tek godine Kristove 161. preuzeli carstvo kad je Antonin Pio umro 7. ožujka, ipak već i prije bili nazvani cezarima: u konzularnim naime Fastima, u 16. godini Pija, čitaju se konzuli L. Aurelije Cezar i Sekstilije Lateran.
5 Štoviše, o Higinu je vrlo malo predano pismom. Liber de Romanis Pontificibus prenosi da je rodom bio Grk, od filozofa iz Atene, i da se njegovo rodoslovlje ne nalazi, a zatim: On je ustrojio kler i razdijelio stupnjeve. On je obavio tri ređenja tijekom mjeseca prosinca, 15 svećenika, 5 đakona, 7 biskupa po raznim mjestima (drugi kažu 16), koji je također pokopan pokraj tijela blaženoga Petra u Vatikanu, 11. siječnja, a biskupska je stolica bila ispražnjena 3 dana, Abon kaže 2 dana. Ono što se kaže da je ustrojio kler, Baronije smatra da je starome ustroju crkvene hijerarhije, ustanovljenomu već od vremena apostola, nešto od njega dodano ili rasvijetljeno, ili su svakako ono što je bilo srušeno progonstvima Trajana i Hadrijana obnovili on i drugi. Ciaconius uči da je služba kardinala, ne i naziv, postojala od početka Crkve (jer snage jednoga čovjeka ne bi mogle podnijeti tolik teret da nije imao više svećenika i drugih poslužitelja i pomoćnika), a njihova su područja, dužnosti, prihodi potrebni za uzdržavanje i naslovi na različite načine uređeni i razdijeljeni od Higina i drugih papa.
6 Za biskupa rimskoga grada Higina, kaže Euzebije u Chronico pod 2. godinom Antonina Pija, u Rim su došli krivovjerac Valentin i Cerdon, učitelj Marcionov. Čini se da je Higin iznimnom revnošću i marljivošću razotkrio prijevare bezbožnih ljudi, kao što se može zaključiti iz onoga što sv. Irenej piše u lib. 3, cap. 4: Valentin je naime došao u Rim za Higina, ojačao je za Pija i potrajao sve do Aniceta. A Cerdon, koji je bio prije Marciona, i ovaj za Higina, koji je bio osmi biskup, često dolazeći u Crkvu i čineći ispovijest tako je završio, čas potajno naučavajući, čas čineći ispovijest, čas pak od nekoga razotkriven u onome što je pogrešno naučavao, te je isključen sa sastanka pobožnih ljudi. Isto piše Euzebije u lib. 4, cap. 10. Ako se sve to dogodilo za Higina, kao što se čini da tvrdi Irenej, uistinu je on bio iznimne budnosti, učenosti i veličine duha, kad je otkrio, opovrgnuo i izbacio iz zbora vjernika toga prevrtljivoga varalicu, ne bojeći se kakve je nemire mogao izazvati, osobito u ono vrijeme.
7 Što se drugo najsvetije predaje o Higinu, prepuštamo drugima da ispitaju. Pod njegovim imenom postoje dvije poslanice, za koje se kaže da su izdane za konzulstva Magna i Kamerina, jedna Atenjanima, a druga svim Kristovim vjernicima. Zatim Gracijan navodi neka poglavlja iz Higinovih odredaba. Baronije ih je doduše i njih namjerno izostavio. Niti nedostaju neki učeni ljudi koji barem neke od njih smatraju sumnjivima. Navode se u tom. 1 Conciliorum, kod Ciaconija o Higinu, Ribadeneire u životu Higina, Platine, Jakova Doubleta, Petra de Natalibus u lib. 2, cap. 64, Andrije du Chesnea i drugih koji su pisali živote rimskih papa, pa čak i u brevijaru sastavljenom po ovlaštenju Pavla III. zalaganjem Franje Quignonija.
8 Naposljetku, za konzulstva Plaucija Silvana i Sencija Augurina, u 18. godini Antonina Pija, Kristove 156., Higin je slavne napore dovršio pobjedom mučeništva. Jer to što se u svim martirologijima naziva mučenikom, čini se da treba shvatiti u vlastitom značenju, osim ako ne postoji kakav drugi očit razlog. Progonstvo je doduše tada možda bilo suzbijeno odredbom Antonina Pija, ali nije bila ublažena okrutnost svih bezbožnika, tako da je mogao ili pod kakvom drugom izlikom biti osuđen na smrt od kojega sudca ili pogubljen u pobuni svjetine koju su potaknuli žrtvenici idola. Molanus u Notis ad Martyrologium Usuardi i Onufrije Panvinije u Addit. ad Platinam smatraju da se časti naslovom mučenika jer je mnogo pretrpio za ispovijest Krista.
✠