Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 11. siječnja

O sv. Baltazaru, kralju

DE S. BALTHASARE REGE

11. siječnja. Gore smo rekli da se spomen svetih triju kraljeva mudraca slavi doduše na dan Bogojavljenja, da se Prijenos slavi u Kölnu 23. srpnja, ali da se rođendan za nebo svakoga pojedinoga časti u različite dane: Gašparov naime 1. siječnja, Melkiorov 6., Baltazarov 11., premda ne nedostaju oni koji štuju Melkiora 1., Baltazara 6., a Gašpara, kojega čine trećim među onom trojicom svetih muževa, 11. Tako naime MS. SS. Florarium ovoga dana: Commemoratio obitus tertii Regis in Oriente, scilicet S. Jaspar, qui obiit anno ætatis suæ cix Molanus u addit. ad Usuardum: U Kölnu, obitus Jasparis, tertii Regis, festum duplex. Ferrari: U Agrippininu Kölnu blagdan sv. Gašpara mudraca. Slaže se Saussay u Supplemento Martyrologii Gallicani i Broelmann niže.

2 Slijedili smo martirologije: stari kölnski tiskan godine 1490., u kojemu se nalazi ovo: In Oriente S. Balthasar Regis et Antistitis; qui hac die obdormivit in Domino, divino sacrificio in ecclesia prius celebrato ac sumpto. Carthus. Colon. u addit. ad Usuardum objavljenim godine 1521. In Oriente S. Balthasar Regis et Episcopi; qui tertius inter tres Magos, hac die obdormivit, divino sacrificio in ecclesia prius celebrato ac sumpto. Gotovo isto Martyrologium Germanicum.

Sv. Baltazara 11. siječnja.

3 U istoj se kölnskoj Crkvi ovoga dana čini spomen svih triju kraljeva. Isti kölnski kartuzijanci. Također se ovoga dana, ili prema nekima sljedećega, slavi svečani spomen svih triju mudraca zajedno. Slaže se Martyrologium Germanicum i neki kalendari u rukopisu. Galesini 7. siječnja u Notis bilježi njihov rođendan za nebo ovim riječima: Hoc ipso die agitur etiam dies natalis trium sanctorum Magorum.

4 O ovoj, kako zajedničkoj svečanosti triju kraljeva tako i posebnoj sv. Baltazara, ovo iz rukopisnih Fasti Sanctorum Coloniensium preučenoga muža Egidija Gelenija nam je pribavio naš Ivan Gamansije 11. siječnja: Kölnska metropolitanska Crkva, u nazočnosti kanonika đakona kaptola sv. Kuniberta i sv. Marije na stubama te kölnskih sudaca, svečano slavi rođendan za nebo smrti trećega kralja od onih triju istočnih evanđeoskih mudraca, prvina pogana, koji su novorođenoga Spasitelja poklonili darovima: u čiju čast sav zbor kao da daje znak svečana plesa i klicanja, jer svi, držeći u desnici baklju i okrunjeni dijademom od bršljana, isprepletenim mjedi i grimizom, sudjeluju u bogoslužju. Drugima dvama svetim mudracima u starim rukopisima i prema predajama kölnske Crkve pripisuje se njihov dan smrti, naime same Kalende ovoga mjeseca i šesti dan; ali zato što je opća Crkva u te dane spriječena većim blagdanima, ne časte se vlastitim božanskim časoslovom, a ovaj treći, o kojemu naši martirologiji u rukopisu ovako govore: 11. siječnja, na Istoku sv. Baltazara kralja i biskupa, koji je usnuo u Gospodinu pošto je prethodno u crkvi bila slavljena i primljena božanska žrtva. Usuardus MS. Filip Ferrari danas ima mnogo o sv. Gašparu. Samim evanđeoskim mudracima L. Flavije Dekster pripisuje palmu mučeništva. U starim knjigama svetih obreda kaže se da je danas o smrti trećega kralja svečano klicanje.

Svečanost ovoga dana u Kölnu.

5 O ovome klicanju i svečanosti isti je Gamansije iz rukopisnoga Kalendarium Sanctorum Coloniensium veleučenoga muža Stjepana Broelmanna izvukao ovo za nas: Svečan je rođendan za nebo u kölnskoj metropolitanskoj bazilici, ne drugima, smrti trećega kralja, koji su prvi od pogana prvi prinijeli svoje darove uz klanjanje. Kao svetci se u istoj kölnskoj metropolitanskoj Crkvi zazivaju u općim litanijama (Sancti tres Reges orate pro nobis) i imaju devet čitanja u noćnim časovima. Znamenito je ono što metropolitanska bazilika tada pjeva kao jutarnja čitanja: Godine Krista Spasitelja 54. (mišljenje je li od Muke ili od Rođenja) ovi su se mudraci, već svećenici nakon evangelizacije i kao biskupi, okupili da zajedno proslave Božić u kraljevskoj crkvi grada Sewe s mnogim drugima, i ondje je najstariji po dobi, imenom Melkior, u dobi od stotinu i šesnaest godina, na osminu Rođenja Gospodnjega, koja je prvoga siječnja; zatim šestoga dana istoga mjeseca Baltazar drugi, u stotoj godini svoje dobi; ubrzo i treći Gašpar u sto devetoj godini svoje dobi, i svaki je doista nakon izvršene liturgijske žrtve sretno preminuo: a u samome grobu, u vrijeme ukopa, dok su mnogi gledali, prvi je ustupio desno mjesto drugomu, a dvojica srednje trećemu iz poštovanja. S tim izvješćem slaže se znamenita stara slika koja se i danas vidi na unutarnjoj strani zida kojim se zatvara južna strana kora metropolitanske bazilike. Ondje se također slikaju u biskupskom ruhu i s mitrama, kao oni koji su navješćivali evanđelje azijskim narodima, što je također izraženo i bojama.

6 Sjećam se da se među našim crkvenjacima često u raspravama bacalo pitanje što znači ono što se bilježi i u starome brevijaru, da se od responzorija o blagdanu tri posljednja ne pjevaju, kako glase riječi bilješke Propter tripudium. Tu jedni iznose priču, kao da su kapitolinske djevice s metropolitanskim kanonicima u klaustru svetih apostola nekoć javno održavale plesna kola, zbog čijega su gledanja skraćene večernje molitve. Drugi da se prema starom običaju kršćana u znak radosti božićnih blagdana pjevajući plesalo u crkvama od strane laika, čemu su ustupile mjesto uobičajene skraćene molitve. Kao što su i danas zadržani dječji napjevi sa zvončićima i pjevanjem. I svečani plesovi španjolskih vojnika u ovim krajevima, te običaj koji na mnogim mjestima obdržavaju naši laici, po običaju preuzetom od Židova, u knjizi Sudaca, posljednje poglavlje.

7 Oni koji su držali prvo mišljenje, u šali su, vjerujem, htjeli iznijeti duhovitu i smiješnu priču: jer osim što ples u takvu mjestu i vremenu, među takvim osobama, daleko prelazi granice doličnosti i kleričke stege, što je svima poznato, sigurno je i da se nije protegnuo mnogo više od stotinu godina, kad su kapitolinske djevice, pod pravilom sv. Benedikta, držane u prilično strogoj klauzuri, još ne postavši svjetovne kanonice. Drugo bi se mišljenje veoma svidjelo učenim ljudima kad bismo kod nas pronašli ikakve tragove toga običaja. Što pak brani pretpostaviti da tripudium označava svečane božićne pjesme koje se po običaju naših crkava u božićne dane često i opširno, u naizmjeničnim stihovima od zborova, kako onih koji pjevaju tako i onih koji sviraju glazbala, natjecateljski i opširnije čuju ovoga dana: zbog koje je dobre nakane i revnosti svagdašnja molitva ponešto skraćena i dan prostor takvu kršćanskom klicanju? Ja doista bez autora, samo na svoju odgovornost, ne bih ništa tvrdio. I dobro je: i naši su stari kad su pregledavali brevijar za pretisak, to uklonili kao neumjesno.

8 Toliko Broelmann. Ali ono što on pomalo bojažljivo nagađa, to smatramo posve istinitim; jer se u životima svetaca i drugim crkvenim spisima ona riječ Tripudium veoma često pojavljuje u tom značenju. Jedan primjer toga iznosi Gamansije iz povijesti Prijenosa sv. Anna učinjenoga godine Gospodnje 1183., kojemu je sam pisac nazočio i pripovijedajući ono što je vidio kaže: Sutradan, što je bila nedjelja između Uzašašća Kristova i Pedesetnice, isto se odabrano i ugledno mnoštvo kanonika pobožno pridružilo zajednici braće, tako da su, podijelivši kor, jedan dio ispunjavali kanonici, a drugi redovnici: ondje su s tolikom svečanošću i klicanjem, glasom radovanja, Bogu i svetomu ispovjedaocu zajednički obavljali procesijske znakove i svečane mise itd.

✠

11. siječnja Kalendar godine