Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 1. siječnja

O sv. Vilimu opatu sv. Benigna u Dijonu

DE S. GUILIELMO ABBATE S. BENIGNI DIVIONE

Sadržaj (9)
  1. Sv. Vilim
  2. Predgovor autora.
  3. Rođenje i roditelji sv. Vilima.
  4. Školovanje; njegov redovnički život u Luciju zajedno s ocem Robertom.
  5. Zapreka u primanju svećeništva. Put u samostan sv. Mihaela.
  6. Odlazi u Cluny sa sv. Opatom Majolom. Iz poniznosti odbija primiti svećeništvo.
  7. Obraća sv. Odilona na redovnički život.
  8. Vilimova čudesa.
  9. Ljubav Mlečana prema njemu. Pobožno umire u Fécampu u Normandiji.

Ljubav Mlečana prema njemu. Pobožno umire u Fécampu u Normandiji.

Blaženstvo je dakle izvrsnoga oca Vilima već bilo naraslo do tolike uzvišenosti da su ljubav i štovanje prema njemu prožimali sve pokrajine Italije i Galije. Jer kraljevi su ga smatrali ocem, biskupi učiteljem, opati i monasi arkanđelom, a svi zajedno Božjim prijateljem i učiteljem svojega spasenja. Tko je naime ikada drugi osim njega imao mletački narod u tako prijateljskoj prisnosti? Govorimo s apostolskim pretjerivanjem da bi, kad bi bilo moguće, iskopali svoje oči i dali ih njemu. Štoviše, njihov patrijarh Urso odlučio je postati monahom istoga svetog oca. Ali budući da je on sam uzeo u obzir štetu toga naroda koja bi nastala zbog odsutnosti tolikoga muža, savjetovao mu je da ostane u svojoj službi. Poznato je da je to učinio i s mnogima iz sličnoga razloga.

42 Već pak u Božjem djelu više ustrajan nego često nazočan, dok je bio u Italiji iščekujući dvije godine svoj odlazak s ovoga svijeta, ali pozvan odande zbog okolnosti poslova, ipak se vrlo nerado vratio u Galiju. Kad je iz ljubavi ponovnoga pohoda stigao sve do samostana Gorze, koji je nekoć s ostalima bio obnovio prema redovničkom uzoru, pobrinuo se obići one koji su preostali. Zatim je došao u već spomenuti Fécamp. Nakon nekoliko dana pak počeo je trpjeti oštre bolove. Budući da se već približavala svetkovina Rođenja Gospodnjega, unaprijed znajući dan svojega poziva od Krista, sazvao je k sebi braću i pred njima razborito i mudro raspravio o svemu što se oslanjalo na njegovu zaštitu, što i kako treba činiti ili urediti, te učvrstivši svojim blagoslovom i povjerivši Bogu sve nazočne i odsutne, zatražio je da mu se dade spasonosna i životvorna popudbina. Kad su završili svi blagdanski dani od osam dana, ne govoreći uopće ništa, samo podižući oči k Bogu, jedino k njemu usmjeren, jedino njega umom gledajući, sretna je duša već promatrala Boga Veličanstva u njegovoj slavi, spremna da iz posudice tijela odmah pođe k njemu.

43 Godine dakle istoga Rođenja Gospodnjega 1031., indikcije XIV., a od rođenja istoga oca i Božjega štovatelja LXX., te od njegova dolaska u Galiju iz Italije XLI., za vladavine cara Konrada, a u Francuskoj kralja Roberta, na časni dan Obrezanja Gospodnjega i osmi dan istoga Rođenja, u petak ujutro dok je zora nadolazećega dana rastjerivala tmine, prešla je sa svijeta iz svetoga tijela toga Božjeg prijatelja sretna i blažena duša, naime svjetiljka svijeta k vječnom i božanskom svjetlu, dok su njegovi tugovali, a anđeli se radovali, s kojima hvaleći i veličajući blagoslivlja Boga, u kojem živi sve što pravedno postoji. Pokopano je naime njegovo sveto tijelo časno u krilu iste crkve Presvetoga Trojstva pred očima braće koja dolaze i odlaze, kako bi svakodnevno pred očima imali oca vrijedna nasljedovanja, kojega su imali za učitelja prema vječnoj nagradi pravednosti, te da po njegovim zaslugama i molitvama uzmognu postići kraljevstvo i slavu vječnoga života sa svima svetima, po daru Gospodina Isusa Krista Spasitelja.

✠

1. siječnja Kalendar godine