Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Papirus 72, Judina poslanica 5: Bog Krist izbavio je narod iz zemlje egipatske

U Egiptu je krajem trećega ili početkom četvrtoga stoljeća jedan kršćanin prepisivao Judinu poslanicu. Kad je došao do petoga retka, gdje se spominje izlazak iz Egipta, napisao je: »Bog Krist izbavio je narod iz zemlje egipatske«.

Onaj koji je razdijelio more, hranio Izraela manom u pustinji i dao mu zakon na Sinaju, za njega je Krist. I taj je Krist Bog.

Taj prijepis danas zovemo Papirus 72. To je najstariji poznati prijepis Prve i Druge Petrove i Judine poslanice, napisan kad progonstva još nisu prestala i kad se Crkva još nije okupila ni na jednom općem saboru. Stavili smo ga riječ po riječ uz grčki tekst iz kojega se te poslanice danas prevode, i on svjedoči da je Crkva od početka ispovijedala ono što apostoli pišu: Isus Krist je Jahve, Bog Izraelov, koji je postao čovjekom.

Knjižica jednoga pisara

Papirus 72 bio je dio malenoga kodeksa u koji je vlasnik skupio ono što mu je bilo drago: pripovijest o rođenju Blažene Djevice Marije, vazmenu propovijed Melitona Sardskoga, dva psalma, jednu himnu, obranu mučenika Fileasa i, među njima, Petrove i Judinu poslanicu. Sve tri poslanice prepisala je ista ruka.

Kodeks je sredinom dvadesetoga stoljeća kupio švicarski skupljač Martin Bodmer, a 1969. darovao je Petrove poslanice Vatikanskoj apostolskoj knjižnici, gdje se čuvaju i danas. Judina je poslanica ostala u Zakladi Bodmer u Colognyju kraj Ženeve. Obje su ustanove rukopis snimile i stavile na internet, pa ga svatko može pogledati stranicu po stranicu.

Jahve je Isus

U Starom zavjetu Bog objavljuje svoje ime: Jahve. Grčki prijevod Staroga zavjeta, koji su apostoli čitali i navodili, to ime prevodi riječju Kyrios, Gospodin. Kad apostol uzme redak u kojem prorok ili psalam govori o Jahvi i kaže ga o Isusu, time kaže da je Isus Jahve. Papirus 72 ima nekoliko takvih mjesta, i na dva od njih pisar to kaže još jasnije nego današnji tekst.

Jahve koji je izveo Izraela iz Egipta. Na Sinaju Bog govori: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske« (Izl 20,2). Juda u petom retku piše da je narod izbavio Isus; neki rukopisi imaju »Gospodin«. Papirus 72 ima: »Bog Krist izbavio je narod iz zemlje egipatske«. Onaj koji se na Sinaju predstavio kao Jahve za pisara je Krist. Ivan Šarić u bilješci uz ovaj redak, 1941. godine, tumači isto: Juda misli upravo na Krista, Anđela Gospodnjega koji je vodio Izraela.

Jahve iz psalma. Psalam 34 kaže: »Kušajte i vidite kako je dobar Jahve.« Petar te riječi navodi (1 Pt 2,3): »ako ste okusili da je dobar Gospodin«, i odmah nastavlja: »Pristupite k njemu, kamenu živome«, dakle Kristu. Pisar Papirusa 72 kaže to izravno: »ako ste okusili, povjerovali ste da je Krist Gospodin«. Grčke riječi za »dobar« (chrestós) i »Krist« (Christós) izgovarale su se gotovo jednako, a on je napisao sveto ime Kristovo. Gospodin iz psalma, Jahve, za njega je Krist.

Jahve nad Vojskama iz Izaije. Prorok Izaija piše: »Jahvu nad Vojskama, njega svetim držite... On će biti kamen spoticanja i stijena posrtanja« (Iz 8,13 i 14). Petar oba ta retka kaže o Kristu. »Gospodina Krista posvetite u srcima svojim« (1 Pt 3,15), i Krist je »kamen spoticanja i stijena sablazni« za one koji ne vjeruju (1 Pt 2,8). Oba mjesta u Papirusu 72 stoje riječ po riječ kao danas. Što prorok kaže o Jahvi nad Vojskama, apostol kaže o Isusu.

Dan Jahvin. Proroci najavljuju »dan Jahvin«, dan kada Bog dolazi suditi svijetu. Petar piše da će »doći dan Gospodnji kao lopov« (2 Pt 3,10) i poziva da iščekujemo »dolazak dana Božjega« (3,12). Za taj dolazak upotrebljava istu riječ kojom je opisao »snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista« (1,16). Dan Jahvin je dan Isusova dolaska. I to stoji u papirusu kao i danas.

Bog i Spasitelj

Uz ta mjesta, Papirus 72 Isusa izravno naziva Bogom.

2 Pt 1,1: Petar piše onima koji su primili vjeru »u pravednosti Boga našega i Spasitelja Isusa Krista«. U grčkom je jedan član pred obje riječi: Bog i Spasitelj jedna su osoba, Isus Krist. Papirus se tu slaže s današnjim tekstom slovo po slovo.

2 Pt 1,2: već u sljedećem retku današnji tekst ima »u spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega«. Papirus nema »i«: »u spoznaji Boga Isusa, Gospodina našega«.

1 Pt 5,1: Petar se naziva svjedokom Kristovih patnja. Pisar Papirusa 72 piše: svjedok Božjih patnja. Onaj koji je trpio na križu za njega je Bog koji je trpio.

1 Pt 1,11: proroci su govorili po »Duhu Kristovu« koji je u njima unaprijed svjedočio o njegovim mukama. Krist je, dakle, bio prije nego što se rodio od Djevice, i njegov je Duh govorio kroz proroke.

2 Pt 3,18: poslanica završava hvalom upućenom Kristu: »Rastite u milosti i spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Njemu slava i sada i do dana vječnosti! Amen.« Slava koja pripada samo Bogu daje se Isusu.

Mjesta gdje se papirus slaže s današnjim tekstom nitko ne može nazvati kasnijim dodatkom, jer stoje u najstarijem prijepisu koji imamo. A gdje se razlikuje, razlikuje se tako da Krista još izričitije naziva Bogom.

Sveta imena

Pisar je pisao velikim slovima, bez razmaka i bez naglasaka, kako se tada pisalo. Ali nekoliko riječi nije ispisivao cijele, nego skraćeno, s crtom odozgo. To su bila sveta imena, a pisali su ih tako kršćani diljem svijeta iz poštovanja.

U Papirusu 72 tu crtu nosi ime Bog. Istu crtu, na isti način, nose Isus, Krist i Gospodin. Prije nego što je ijedan sabor išta odredio, ruka kršćanskoga pisara stavljala je Isusovo ime u isti red s Božjim.

Riječ koja je vjerno sačuvana

Da bismo znali koliko se može vjerovati onomu što papirus govori o Kristu, usporedili smo svaku njegovu riječ s današnjim tekstom. Tri poslanice danas imaju 3.232 grčke riječi. Od toga je u papirusu:

  • 2.970 riječi istih kao danas, 91,9 posto. Među njima je 365 riječi koje je pisar napisao onako kako ih je izgovarao: riječ je ista, samo je pravopis drukčiji.
  • 182 riječi sa sitnim razlikama koje ništa ne mijenjaju: član više ili manje, »i« umjesto »a«, riječ na drugome mjestu, drugi oblik istoga glagola, očita pisareva omaška.
  • 76 riječi s malom nijansom, kao »mnogim kušnjama« umjesto »raznim kušnjama«.
  • samo 4 riječi koje mijenjaju smisao, i to upravo na mjestima gdje pisar Krista naziva Bogom.

Ukupno 97,5 posto teksta nema nikakve razlike u smislu. Pisar je bio čovjek kao i mi: na 65 mjesta sam je primijetio pogrešku i ispravio je, a ponegdje mu je oko preskočilo komadić retka. Takve se omaške odmah vide, jer ono što jedan pisar ispusti, sačuvaju tisuće drugih prijepisa iz Egipta, Sirije, Male Azije, Rima i Galije.

Vjera prije Niceje

Godine 325. Crkva se okupila u Niceji i svečano ispovjedila da je Isus Krist »Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga«. Papirus 72 pokazuje da ta vjera nije tada nastala. Bila je u srcu i u peru običnoga kršćanina u Egiptu prije nego što su se biskupi okupili, i stoji zapisana u apostolskim pismima koja on prepisuje.

Što je on pisao, mi i danas čitamo. Isus Krist, naš Bog i Spasitelj, isti je jučer, danas i u vijeke.

Usporedba redak po redak

Svaki redak Papirusa 72 stavili smo uz današnji grčki tekst i uz hrvatski prijevod Ivana Šarića iz 1941. Svaka je razlika označena bojom i objašnjena na hrvatskom, tako da je može razumjeti i onaj tko ne zna grčki.

Otvori usporedbu Papirusa 72 redak po redak

Snimke samoga rukopisa: Prva i Druga Petrova, Vatikanska apostolska knjižnica · Judina, Zaklada Bodmer

Prijepis Papirusa 72: Center for New Testament Restoration, CC BY-SA 4.0. Današnji grčki tekst: CNTR Statistical Restoration, CC BY 4.0.