Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 94, a. 2

Sažalijevaju li ih

Prigovor 1. Čini se da blaženi žale nesreću osuđenih. Jer sažaljenje proizlazi iz ljubavi [Usp. SS, pit. 30]; a ljubav će biti najsavršenija u blaženih. Dakle, oni će ponajviše žaliti muke osuđenih.

Prigovor 2. Nadalje, blaženi nikada neće biti tako daleko od sažalijevanja kao što je Bog. Pa ipak, Bog u nekom smislu suosjeća s našim nevoljama, zbog čega se naziva milosrdnim.

Naprotiv, tko god sažalijeva drugoga, sudjeluje donekle u njegovoj nesreći. No blaženi ne mogu sudjelovati ni u kakvoj nesreći. Dakle, oni ne žale nevolje osuđenih.

Odgovaram: milosrđe ili suosjećanje može biti u osobi na dva načina: prvo, na način strasti, drugo, na način izbora. U blaženih neće biti strasti u nižim moćima, osim kao posljedica izbora razuma. Stoga suosjećanje ili milosrđe neće biti u njima, osim po izboru razuma. No milosrđe ili suosjećanje dolazi od izbora razuma kada netko želi da se zlo drugoga ukloni: stoga u onim stvarima za koje, u skladu s razumom, ne želimo da budu uklonjene, nemamo takvo suosjećanje. No dokle god su grešnici na ovom svijetu, u takvu su stanju da bez povrede Božje pravednosti mogu biti preneseni iz stanja nesreće i grijeha u stanje sreće. Prema tome, moguće je imati suosjećanja prema njima kako izborom volje, u kojem smislu se za Boga, anđele i blažene kaže da ih sažalijevaju želeći njihovo spasenje, tako i strašću, na koji ih način sažalijevaju dobri ljudi koji su u stanju putnika. No u budućem stanju bit će im nemoguće biti izbavljenima iz svoje nesreće: i prema tome neće biti moguće sažalijevati njihove patnje prema pravome razumu. Dakle, blaženi u slavi neće imati nikakva sažaljenja prema osuđenima.

Odgovor na 1. prigovor: ljubav je načelo sažaljenja kada je za nas moguće iz ljubavi željeti prestanak nečije nesreće. No sveti to ne mogu željeti za osuđene, budući da bi to bilo protivno Božjoj pravednosti. Prema tome, razlog ne dokazuje.

Odgovor na 2. prigovor: za Boga se kaže da je milosrdan utoliko što pritječe u pomoć onima za koje priliči da budu oslobođeni svojih nevolja u skladu s redom mudrosti i pravednosti: a ne kao da bi sažalijevao osuđene, osim možda u tome što ih kažnjava manje nego što zaslužuju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.