Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 92, a. 3

Hoće li gledajući Boga vidjeti sve što Bog vidi

Prigovor 1. Čini se da sveti, gledajući Boga u Njegovoj biti, vide sve što Bog vidi u sebi samome. Jer kako Izidor kaže (De Sum. Bon. 1): „Anđeli znaju sve stvari u Riječi Božjoj prije nego što se dogode“. No sveti će biti jednaki anđelima Božjim (Mt 22,30). Dakle, i sveti gledajući Boga vide sve stvari.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže (Dial. iv): „Budući da ondje svi vide Boga s jednakom jasnoćom, što to ne znaju oni koji poznaju Njega Koji zna sve stvari?“ i on se referira na blažene koji vide Boga u Njegovoj biti. Dakle, oni koji vide Boga u Njegovoj biti znaju sve stvari.

Prigovor 3. Nadalje, u De Anima se navodi (iii, text. 7) da „kada razum razumije najveće stvari, to je više kadar razumjeti najmanje stvari“. No Bog je najveća od spoznatljivih stvari. Dakle, razumijevanjem Njega moć se razuma silno povećava. Dakle, razum gledajući Njega razumije sve stvari.

Prigovor 4. Nadalje, razum biva spriječen u razumijevanju neke stvari samo time što ga ona nadilazi. No nijedno stvorenje ne nadilazi razum koji razumije Boga, budući da, kako Grgur kaže (Dial. ii), „duši koja vidi svojega Stvoritelja sva su stvorenja malena“. Dakle, oni koji vide Boga u Njegovoj biti znaju sve stvari.

Prigovor 5. Nadalje, svaka trpna moć koja nije prevedena u čin nesavršena je. No trpni razum ljudske duše jest moć koja je tako reći trpna za spoznaju svih stvari, budući da je „trpni razum onaj u kojemu su sve stvari u mogućnosti“ (De Anima iii, text. 18). Ako dakle u tome blaženstvu ne bi razumio sve stvari, ostao bi nesavršen, što je apsurdno.

Prigovor 6. Nadalje, tko god vidi zrcalo, vidi stvari odražene u zrcalu. No sve su stvari odražene u Riječi Božjoj kao u zrcalu, jer On je uzor i slika svega. Dakle, sveti koji vide Riječ u Njezinoj biti vide sva stvorena bića.

Prigovor 7. Nadalje, prema Izr 10,24, „ispunit će se želja pravednika“. No pravednici žele znati sve stvari, budući da „svi ljudi po naravi teže za znanjem“, a slava ne dokida narav. Dakle, Bog će im udijeliti da znaju sve stvari.

Prigovor 8. Nadalje, neznanje je jedna od kazni sadašnjega života [Usp. FS, pit. 85, čl. 3]. No svaka će kazna slavom biti uklonjena od svetih. Dakle, svako će neznanje biti uklonjeno: te će posljedično znati sve.

Prigovor 9. Nadalje, blaženstvo svetih jest u njihovoj duši prije nego što je u njihovu tijelu. No tijela će svetih biti preobličena u slavi na sličnost tijela Kristova (Fil 3,21). Dakle, njihove će se duše usavršiti u sličnosti duši Kristovoj. No Kristova duša vidi sve stvari u Riječi. Dakle, sve će duše svetih također vidjeti sve stvari u Riječi.

Prigovor 10. Nadalje, razum, poput osjetila, spoznaje sve one stvari s čijom je slikom obaviješten. No božanska bit pokazuje neku stvar jasnije nego bilo koja druga njezina slika. Budući dakle da u tome blaženom gledanju božanska bit postaje tako reći oblik našega razuma, čini se da sveti gledajući Boga vide sve.

Prigovor 11. Nadalje, Komentator kaže (De Anima iii) da „kada bi djelatni razum bio oblik trpnoga razuma, mi bismo razumjeli sve stvari“. No božanska bit predstavlja sve stvari jasnije nego djelatni razum. Dakle, razum koji vidi Boga u Njegovoj biti zna sve stvari.

Prigovor 12. Nadalje, niže anđele prosvjetljuju viši o stvarima o kojima su u neznanju, iz razloga što ne znaju sve stvari. No nakon sudnjega dana jedan anđeo neće prosvjetljivati drugoga; jer tada će svako prvenstvo prestati, kako primjećuje glosa na 1 Kor 15,24, „Kad uništi“, itd. Dakle, niži će anđeli tada znati sve stvari, a iz istoga razloga i svi drugi sveti koji će vidjeti Boga u Njegovoj biti.

Naprotiv, Dionizije kaže (Hier. Eccles. vi): „Viši anđeli čiste niže anđele od neznanja“. No niži anđeli vide božansku bit. Dakle, anđeo gledajući božansku bit može biti u neznanju o stanovitim stvarima. Ali duša neće vidjeti Boga savršenije od anđela. Dakle, duše koje vide Boga neće nužno vidjeti sve stvari. Nadalje, samo Krist ima duha ne „na mjeru“ (Iv 3,34). No Kristu dolikuje, kao onome tko ima duha bez mjere, znati sve stvari u Riječi: stoga se na istome mjestu navodi (Iv 3,35) da „Otac... sve je predao u ruku njegovu“. Dakle, nitko osim Krista nije mjerodavan znati sve stvari u Riječi. Nadalje, što se savršenije poznaje neko načelo, to se više njegovih učinaka po njemu spoznaje. No neki od onih koji vide Boga u Njegovoj biti spoznat će Boga savršenije od drugih. Dakle, neki će znati više stvari od drugih, te posljedično svatko neće znati sve.

Odgovaram: Bog gledanjem svoje biti zna sve stvari koje god jesu, koje će biti ili su bile: i za Njega se kaže da zna te stvari svojim „znanjem gledanja“, jer ih zna kao da su prisutne u sličnosti s tjelesnim vidom. Štoviše, gledanjem ove biti On zna sve što može učiniti, premda to nikada nije učinio, niti će ikada učiniti: inače ne bi savršeno poznavao svoju moć; budući da se moć ne može spoznati osim ako nisu spoznati njezini objekti: a to se naziva Njegovom „znanošću“ ili „znanjem jednostavnoga shvaćanja“. No nemoguće je da stvoreni razum, gledanjem božanske biti, sazna sve što Bog može učiniti, jer što se savršenije poznaje načelo, to se više stvari u njemu spoznaje; tako u jednome načelu dokaza onaj tko je brza razuma vidi više zaključaka nego onaj tko je spora razuma. Budući da se dakle doseg božanske moći mjeri prema onome što ona može učiniti, ako bi neki razum vidio u božanskoj biti sve što Bog može učiniti, njegova bi savršenost u razumijevanju bila jednakoga dosega s božanskom moći u proizvođenju njezinih učinaka, te bi tako obuhvatio božansku moć, što je nemoguće učiniti ikojemu stvorenom razumu. Pa ipak postoji stvoreni razum, naime Kristova duša [Usp. TP, pit. 16, čl. 2], koja zna u Riječi sve što Bog zna znanjem gledanja. Ali s obzirom na druge koji vide božansku bit postoje dva mišljenja. Jer neki kažu da svi koji vide Boga u Njegovoj biti vide sve što Bog vidi svojim znanjem gledanja. To je, međutim, protivno izričajima svetih muževa, koji drže da su anđeli u neznanju o nekim stvarima; a ipak je jasno da prema vjeri svi anđeli vide Boga u Njegovoj biti. Stoga drugi kažu da drugi osim Krista, premda vide Boga u Njegovoj biti, ne vide sve što Bog vidi zato što ne obuhvaćaju božansku bit. Jer nije nužno da onaj tko poznaje uzrok mora znati sve njegove učinke, osim ako ne obuhvaća uzrok: a to nije u nadležnosti stvorenoga razuma. Posljedično, od onih koji vide Boga u Njegovoj biti, svaki pojedini vidi u Njegovoj biti toliko više stvari ukoliko jasnije vidi božansku bit: i otuda biva da jedan može poučavati drugoga o tim stvarima. Tako se spoznaja anđelâ i dušâ svetih može nastaviti povećavati sve do sudnjega dana, baš kao i druge stvari koje pripadaju akcidentalnoj nagradi. Ali poslije se više neće povećavati, jer tada će biti konačno stanje stvari, a u tome je stanju moguće da će svi znati sve što Bog zna znanjem gledanja.

Odgovor na 1. prigovor: Izidorova riječ da „anđeli znaju u Riječi sve stvari prije nego što se dogode“ ne može se odnositi na one stvari koje Bog zna samo znanjem jednostavnoga shvaćanja, jer se te stvari nikada neće dogoditi; nego se mora odnositi na one stvari koje Bog zna samo znanjem gledanja. Čak ni o njima on ne kaže da ih svi anđeli znaju sve, nego da ih možda neki znaju; te da čak ni oni koji znaju ne znaju sve savršeno. Jer u jednoj te istoj stvari postoje mnogi spoznatljivi vidovi koje valja razmotriti, kao što su njezina različita svojstva i odnosi prema drugim stvarima: i moguće je da dok jednu stvar zajednički spoznaju dvije osobe, jedna od njih opaža više vidova, te da jedna uči te vidove od druge. Stoga Dionizije kaže (Div. Nom. iv) da „niži anđeli uče od viših anđela spoznatljive vidove stvari“. Stoga ne slijedi da su čak i anđeli koji poznaju sva stvorenja kadri vidjeti sve što se u njima može razumjeti.

Odgovor na 2. prigovor: iz ove riječi Grgurove slijedi da ovo blaženo gledanje dostaje za gledanje svih stvari od strane božanske biti, koja je posrednik po kojemu se vidi, i po kojoj Bog vidi sve stvari. No to što se sve stvari ne vide proizlazi iz nedostatnosti stvorenoga razuma koji ne obuhvaća božansku bit.

Odgovor na 3. prigovor: stvoreni razum vidi božansku bit ne prema načinu te iste biti, nego prema svojemu vlastitom načinu koji je konačan. Stoga bi se njegova djelotvornost u spoznavanju trebala beskonačno povećati na temelju toga gledanja kako bi znao sve stvari.

Odgovor na 4. prigovor: manjkava spoznaja proizlazi ne samo iz prekomjernosti i nedostatnosti spoznatljivoga objekta u odnosu na razum, nego i iz činjenice da vid spoznatljivosti nije sjedinjen s razumom: tako katkad vid ne vidi kamen, time što slika kamena nije sjedinjena s njim. I premda je božanska bit koja je uzor svih stvari sjedinjena s razumom onoga tko vidi Boga, sjedinjena je s njime ne kao uzor svih stvari, nego kao uzor nekih, i to toliko više ukoliko netko potpunije vidi božansku bit.

Odgovor na 5. prigovor: kada je trpna moć prijemčiva za nekoliko savršenosti po redu, ako je usavršena svojom krajnjom savršenošću, ne kaže se da je nesavršena, čak i ako joj nedostaju neka od prethodnih raspoloženja. No sva spoznaja kojom se stvoreni razum usavršuje usmjerena je na spoznaju Boga kao svojega cilja. Stoga onaj tko vidi Boga u Njegovoj biti, čak i ako ne zna ništa drugo, imao bi savršen razum: niti je njegov razum savršeniji time što zna nešto drugo osim Njega, osim utoliko ukoliko Njega potpunije vidi. Stoga Augustin kaže (Confess. v): „Nesretan je onaj koji zna sve ovo“ (naime, stvorenja), „a ne zna tebe: ali sretan je onaj tko zna tebe, premda ne zna ovo. A onaj tko zna i tebe i njih nije sretniji zbog njih, nego samo zbog tebe“.

Odgovor na 6. prigovor: ovo zrcalo ima volju: i baš kao što će se pokazati onome komu hoće, tako će u sebi pokazati što god hoće. Niti vrijedi usporedba s tvarnim zrcalom, jer nije u njegovoj moći da bude viđeno ili da ne bude viđeno. Možemo također odgovoriti da se u tvarnome zrcalu i objekt i zrcalo vide pod svojom vlastitom slikom; premda se zrcalo vidi po slici primljenoj od same stvari, dok se kamen vidi po svojoj vlastitoj slici odraženoj u nekoj drugoj stvari, gdje je razlog gledanja jednoga razlog gledanja drugoga. Ali u nestvorenom zrcalu stvar se vidi po obliku zrcala, baš kao što se učinak vidi po slici svojega uzroka i obrnuto. Posljedično ne slijedi da tko god vidi vječno zrcalo vidi sve što se odražava u tome zrcalu: budući da onaj tko vidi uzrok ne vidi nužno sve njegove učinke, osim ako ne obuhvaća uzrok.

Odgovor na 7. prigovor: želja svetih da znaju sve stvari ispunit će se samom činjenicom njihova gledanja Boga: baš kao što će se njihova želja da posjeduju sva dobra ispuniti time što posjeduju Boga. Jer kao što Bog dostaje afektima time što ima savršenu dobrotu, te posjedujući Njega posjedujemo tako reći sva dobra, tako gledanje Njega dostaje razumu: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je“ (Iv 14,8).

Odgovor na 8. prigovor: neznanje u pravome smislu označuje lišavanje i tako je kazna: jer na taj je način neznanje neznanje o stvarima čija je spoznaja dužnost ili nužnost. No sveti na nebu neće biti u neznanju ni o jednoj od tih stvari. Katkad se, međutim, neznanje uzima u širokome smislu za bilo koju vrstu neznanja: i tako će anđeli i sveti na nebu biti u neznanju o stanovitim stvarima. Stoga Dionizije kaže (Div. Nom. iv) da će „anđeli biti očišćeni od svojega neznanja“. U tome smislu neznanje nije kazna nego nedostatak. Niti je nužno da se svi takvi nedostaci dokinu slavom: jer tako bismo mogli reći da je bio nedostatak u pape Lina što nije postigao Petrovu slavu.

Odgovor na 9. prigovor: naše će tijelo biti suobličeno tijelu Kristovu u slavi, u sličnosti ali ne u jednakosti, jer će biti obdareno jasnoćom baš kao i Kristovo tijelo, ali ne jednako. Na sličan će način naša duša imati slavu u sličnosti s dušom Kristovom, ali ne u jednakosti s njom: tako će imati spoznaju baš kao i Kristova duša, ali ne tako veliku, tako da zna sve kao što zna Kristova duša.

Odgovor na 10. prigovor: premda je božanska bit uzor svih spoznatljivih stvari, ona se neće sjediniti sa svakim stvorenim razumom utoliko ukoliko je uzor svega. Stoga prigovor ništa ne dokazuje.

Odgovor na 11. prigovor: djelatni je razum oblik razmjeran trpnome razumu; baš kao što je trpna moć tvari razmjerna moći naravnoga djelatnika, tako da što god je u trpnoj moći tvari ili trpnoga razuma, jest u djelatnoj moći djelatnoga razuma ili naravnoga djelatnika. Posljedično, ako djelatni razum postane oblik trpnoga razuma, ovaj potonji mora nužno spoznati sve one stvari na koje se pruža moć djelatnoga razuma. Ali božanska bit nije oblik razmjeran našemu razumu u tome smislu. Stoga usporedba ne vrijedi.

Odgovor na 12. prigovor: ništa nas ne priječi reći da će nakon sudnjega dana, kada slava ljudi i anđela bude dovršena jednom zauvijek, svi blaženi znati sve što Bog zna znanjem gledanja, ali ipak tako da neće svi vidjeti sve u božanskoj biti. Kristova će duša, međutim, u njoj jasno vidjeti sve stvari, baš kao što ih vidi sada; dok će drugi u njoj vidjeti veći ili manji broj stvari prema stupnju jasnoće kojom će poznavati Boga: i tako će Kristova duša prosvjetljivati sve druge duše glede onih stvari koje ona vidi u Riječi bolje od drugih. Stoga je pisano (Otk 21,23): „Slava će Božja rasvijetliti grad Jeruzalem [Vulg.: ‚rasvijetlit će ga‘], i Jaganjac je svjetiljka njegova“. Na sličan će način više duše prosvjetljivati niže (ne doduše novim prosvjetljenjem, tako da se poveća spoznaja nižih), nego svojevrsnim neprekinutim prosvjetljenjem; tako bismo mogli razumjeti da sunce osvjetljava ozračje dok miruje. Stoga je pisano (Dn 12,3): „Koji su mnoge poučili pravednosti“ sjat će „kao zvijezde u svu vječnost“. Izjava da će prvenstvo redova prestati odnosi se na njihovu sadašnju uređenu službu s obzirom na nas, kako je jasno iz iste glose.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.