Suppl., q. 91, a. 1
Hoće li biti obnove svijeta
Prigovor 1. Čini se da svijet nikada neće biti obnovljen. Jer ništa neće biti osim onoga što je u neko vrijeme bilo s obzirom na svoju vrstu: „Što je bilo, to će biti“ (Prop 1,9). No svijet nikada nije imao nikakav drukčiji raspored od onoga koji ima sada s obzirom na bitne dijelove, i rodove i vrste. Dakle, nikada neće biti obnovljen.
Prigovor 2. Nadalje, obnova je vrsta promjene. Ali nemoguće je da se svemir promijeni; jer što god se mijenja, to zahtijeva nekoga mijenjatelja koji se ne mijenja, a koji je ipak subjekt mjesnoga gibanja: a nemoguće je postaviti takvu stvar izvan svemira. Dakle, nemoguće je da se svijet obnovi.
Prigovor 3. Nadalje, navodi se (Post 2,2) da je „Bog... u sedmi dan počinuo od svega svoga rada što ga učini“, a sveti muževi objašnjavaju da je „počinuo od oblikovanja novih stvorenja“. No kada su stvari bile prvi put uspostavljene, način koji im je bio nametnut bio je isti kao onaj koji imaju sada u naravnome poretku. Dakle, nikada neće imati nijedan drugi.
Prigovor 4. Nadalje, raspored koji stvari sada imaju naravan im je. Dakle, ako se promijene u drugi raspored, taj će im raspored biti protunaravan. No što god je protunaravno i akcidentalno ne može trajati zauvijek (De Coelo et Mundo i). Dakle, taj raspored stečen obnavljanjem bit će im oduzet; i tako će postojati krug promjena u svijetu, kako su tvrdili Empedoklo i Origen (Peri Archon. ii, 3), te će nakon ovoga svijeta postojati drugi, a nakon toga opet treći.
Prigovor 5. Nadalje, novost slave daje se razumnome stvorenju kao nagrada. No gdje nema zasluge, ne može biti ni nagrade. Budući da nerazumna stvorenja nisu ništa zaslužila, čini se da se neće obnoviti.
Naprotiv, pisano je (Iz 65,17): „Gle, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju, i prijašnje se više neće spominjati“; i (Otk 21,1): „I vidjeh novo nebo i novu zemlju. Jer prvo nebo i prva zemlja prođoše“. Nadalje, prebivalište bi trebalo dolikovati stanovniku. Ali svijet je načinjen da bude čovjekovo prebivalište. Dakle, trebao bi dolikovati čovjeku. No čovjek će biti obnovljen. Dakle, i svijet će biti isto tako. Nadalje, „svaka životinja ljubi sebi sličnu“ (Sir 13,19), stoga je bjelodano da je sličnost razlog ljubavi. No čovjek ima stanovitu sličnost sa svemirom, stoga se naziva „malim svijetom“. Otuda čovjek ljubi cijeli svijet po naravi i posljedično želi njegovo dobro. Dakle, da bi se čovjekova želja ispunila, svemir se nužno mora učiniti boljim.
Odgovaram: vjerujemo da su sve tjelesne stvari načinjene radi čovjeka, stoga se navodi da su mu sve stvari podložene [Ps 8,5 i dalje]. No one služe čovjeku na dva načina: prvo, kao hrana za njegov tjelesni život; drugo, pomažući mu da spozna Boga, utoliko ukoliko čovjek vidi nevidljive stvari Božje po stvarima koje su načinjene (Rim 1,20). Prema tome, proslavljeni čovjek nipošto neće trebati stvorenja da mu pružaju prvu od ovih službi, budući da će njegovo tijelo biti posve neraspadljivo, što će božanska moć učiniti po duši koju će neposredno proslaviti. Opet, čovjek neće trebati drugu službu s obzirom na razumsku spoznaju, budući da će po toj spoznaji gledati Boga neposredno u Njegovoj biti. Tjelesno oko, međutim, neće moći dosegnuti to gledanje Biti; stoga, kako bi se prikladno utješilo u gledanju Boga, vidjet će Božanstvo u Njegovim tjelesnim učincima, u kojima će se pojaviti očiti dokazi božanskoga veličanstva, osobito u Kristovu tijelu, a podredno u tijelima blaženih, i potom u svim drugim tijelima. Stoga će i ta tijela trebati primiti veći dotok od božanske dobrote nego sada, ne doduše tako da promijene svoju vrstu, nego tako da prime stanovitu savršenost slave: a takva će biti obnova svijeta. Stoga će se u isto vrijeme svijet obnoviti, a čovjek proslaviti.
Odgovor na 1. prigovor: Salomon ondje govori o naravnome tijeku: to je bjelodano iz toga što dodaje: „Nema ništa novo pod suncem“. Jer budući da gibanje sunca slijedi krug, one stvari koje su podložne sunčevoj moći moraju nužno imati neku vrstu kružnoga gibanja. To se sastoji u tome da se stvari koje su prije postojale vraćaju iste po vrsti, ali različite kao pojedinačne (De Generat. i). Ali stvari koje pripadaju stanju slave nisu „pod suncem“.
Odgovor na 2. prigovor: ovaj dokaz razmatra naravnu promjenu koja proizlazi iz naravnoga djelatnika, koji djeluje iz naravne nužnosti. Jer takav djelatnik ne može proizvesti različite rasporede, osim ako sam nije drukčije raspoložen. Ali stvari koje Bog čini proizlaze iz slobode volje, stoga je moguće, bez ikakve promjene u Bogu Koji to hoće, da svemir u jedno vrijeme ima jedan raspored, a u drugo vrijeme drugi. Tako se ova obnova neće svesti na uzrok koji se giba, nego na nepokretno načelo, naime na Boga.
Odgovor na 3. prigovor: za Boga se navodi da je sedmoga dana prestao oblikovati nova stvorenja, utoliko što ništa kasnije nije bilo načinjeno što prethodno nije bilo u nekoj sličnosti [Usp. FP, pit. 73, čl. 1], bilo rodno, bilo vrsno, ili barem kao u sjemenskom načelu, ili čak kao u posluhovnoj mogućnosti [Usp. FP, pit. 115, čl. 2, ad 4; TP, pit. 11, čl. 1]. Kažem dakle da je buduća obnova svijeta prethodila u djelima šest dana po načinu daleke sličnosti, naime u slavi i milosti anđela. Štoviše, prethodila je u posluhovnoj mogućnosti koja je tada dana stvorenju s učinkom da primi tu istu obnovu po božanskome djelovanju.
Odgovor na 4. prigovor: ovaj raspored novosti neće biti ni naravan ni protivan naravi, nego nadnaravan (baš kao što su milost i slava iznad naravi duše): i proizlazit će iz vječnoga djelatnika koji će ga očuvati zauvijek.
Odgovor na 5. prigovor: premda, strogo govoreći, nerazumna tijela neće zaslužiti ovu slavu, čovjek je ipak zaslužio da se ova slava podijeli čitavome svemiru, utoliko ukoliko to pridonosi čovjekovu povećanju slave. Tako čovjek zaslužuje biti odjeven u sjajnije haljine, koji sjaj same haljine nipošto nisu zaslužile.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.