Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 90, a. 3

Može li se Njegovo božanstvo gledati bez radosti

Prigovor 1. Čini se da opaki mogu gledati božanstvo bez radosti. Jer ne može biti sumnje da će opaki s najvećom sigurnošću znati da je Krist Bog. Dakle, oni će vidjeti Njegovo božanstvo, a ipak se neće radovati gledajući Krista. Dakle, bit će ga moguće gledati bez radosti.

Prigovor 2. Nadalje, izopačena volja opakih nije više neprijateljska prema Kristovu čovještvu nego prema Njegovu božanstvu. No činjenica da će vidjeti slavu Njegova čovještva pridonijet će njihovoj kazni, kako je gore rečeno (čl. 2, ad 4). Dakle, ako bi vidjeli Njegovo božanstvo, bilo bi mnogo više razloga da tuguju negoli da se raduju.

Prigovor 3. Nadalje, tijek afekata nije nužna posljedica onoga što je u razumu: stoga Augustin kaže (In Ps 119: conc. 8): „Razum prethodi, afekti slijede polako ili uopće ne slijede“. No gledanje pripada razumu, dok radost pripada afektima. Dakle, bit će moguće gledati božanstvo bez radosti.

Prigovor 4. Nadalje, što god se u nešto prima, prima se prema načinu primatelja, a ne primljenoga. No što god se gleda, na neki se način prima u gledatelja. Dakle, premda je božanstvo u sebi samome vrhunski ugodno, ipak kada ga gledaju oni koji su uronjeni u tugu, ono neće pružiti nikakvu radost, nego radije negodovanje.

Prigovor 5. Nadalje, kako se osjetilo odnosi prema osjetilnome objektu, tako se razum odnosi prema spoznatljivome objektu. No u osjetilima, „nezdravome nepcu kruh je mučan, a zdravome nepcu sladak“, kako kaže Augustin (Confess. vii), a isto se događa i s drugim osjetilima. Dakle, budući da osuđeni imaju neraspoložen razum, čini se da će im gledanje nestvorene svjetlosti donijeti bol radije nego radost.

Naprotiv, pisano je (Iv 17,3): „A ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga“. Stoga je jasno da se bit blaženstva sastoji u gledanju Boga. No radost je bitna za blaženstvo. Dakle, božanstvo se ne može gledati bez radosti. Nadalje, bit božanstva jest bit istine. No svakome je ugodno vidjeti istinu, stoga „svi ljudi po naravi teže za znanjem“, kako se navodi na početku Metaphys.. Dakle, nemoguće je gledati božanstvo bez radosti. Nadalje, ako neko gledanje nije uvijek ugodno, događa se katkad da bude bolno. Ali razumsko gledanje nikada nije bolno, budući da „ugoda koju nalazimo u predmetima razumijevanja nema u sebi oprečne žalosti“, prema Filozofu (Topic. ii). Budući da se onda božanstvo ne može vidjeti osim razumom, čini se da se božanstvo ne može vidjeti bez radosti.

Odgovaram: u svakome objektu apetita ili ugode mogu se razmotriti dvije stvari, naime stvar koja se želi ili koja pruža ugodu, i vid poželjnosti ili ugodnosti u toj stvari. No prema Boetiju (De Hebdom.), ono što jest može imati nešto osim onoga što jest, ali sam „bitak“ nema primjese ičega drugog osim sebe samoga. Stoga ono što je poželjno ili ugodno može imati primjesu nečega što ga čini nepoželjnim ili neugodnim; ali sam vid ugodnosti nema i ne može imati ništa pomiješano sa sobom što bi ga činilo neugodnim ili nepoželjnim. Moguće je dakle da stvari koje su ugodne, po dioništvu u dobroti koja je vid poželjnosti ili ugodnosti, ne pruže ugodu kada se spoznaju, ali nemoguće je da ono što je dobro po svojoj biti ne pruži ugodu kada se spozna. Stoga, budući da je Bog bitno svoja vlastita dobrota, nemoguće je da se božanstvo gleda bez radosti.

Odgovor na 1. prigovor: opaki će najjasnije znati da je Krist Bog, ne po gledanju Njegova božanstva, nego zbog najočitijih znakova Njegova božanstva.

Odgovor na 2. prigovor: nitko ne može mrziti božanstvo razmatrano u sebi samome, kao što nitko ne može mrziti ni samu dobrotu. Ali za Boga se kaže da Ga stanovite osobe mrze s obzirom na neke učinke božanstva, utoliko ukoliko čini ili zapovijeda nešto suprotno njihovoj volji [Usp. SS, pit. 34, čl. 1]. Stoga gledanje božanstva nikome ne može biti bolno.

Odgovor na 3. prigovor: riječ Augustinova primjenjuje se kada je stvar prethodno spoznata razumom dobra po dioništvu, a ne bitno, kakva su sva stvorenja; stoga u njima može biti nešto zbog čega se afekti ne pokreću. Na sličan način Boga putnici spoznaju preko Njegovih učinaka, a njihov razum ne dospijeva do same biti Njegove dobrote. Stoga nije nužno da afekti slijede razum, kao što bi ga slijedili kada bi razum gledao Božju bit koja je Njegova dobrota.

Odgovor na 4. prigovor: tuga označuje ne raspoloženje, nego trpnju. No svaka se trpnja uklanja ako nastupi jači suprotan uzrok, a ne uklanja taj uzrok. Prema tome, tuga osuđenih bila bi uklonjena kada bi vidjeli Boga u Njegovoj biti.

Odgovor na 5. prigovor: neraspoloženost organa uklanja naravni razmjer organa prema objektu koji ima naravnu sposobnost ugađanja, stoga se ugoda priječi. Ali neraspoloženost koja je u osuđenima ne uklanja naravni razmjer po kojemu su usmjereni prema božanskoj dobroti, budući da Njezina slika uvijek ostaje u njima. Stoga usporedba ne vrijedi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.