Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 86, a. 3

Hoće li biti netrpeća

Prigovor 1. Čini se da će tijela osuđenih biti netrpeća. Jer, prema Filozofu (Topic. vi), „povećanje trpnje rezultira gubitkom supstancije“. No „ako se konačna stvar neprestano umanjuje, mora nužno na koncu nestati“ (Phys. i, 4). Dakle, ako tijela osuđenih budu trpeća, i budu uvijek trpjela, na koncu će nestati i raspasti se: a to se pokazalo netočnim (čl. 2). Dakle, ona će biti netrpeća.

Prigovor 2. Nadalje, svaki djelatnik usličnjuje trpnjika sebi. Ako su onda tijela osuđenih trpeća prema ognju, oganj će ih usličniti sebi. No oganj ne proždire tijela osim utoliko ukoliko ih, usličnjujući ih sebi, rastavlja. Dakle, ako tijela osuđenih budu trpeća, oganj će ih na koncu proždrijeti, i tako slijedi isti zaključak kao i prije.

Prigovor 3. Nadalje, one životinje, na primjer daždevnjak, za koje se kaže da ostaju žive u ognju a da ne budu uništene, ne muče se ognjem: jer životinja se ne muči tjelesnom boli, osim ako tijelo na neki način time nije povrijeđeno. Ako dakle tijela osuđenih mogu, poput spomenutih životinja, ostati u ognju a da se ne raspadnu, kako Augustin tvrdi (De Civ. Dei xxi, 2,4), čini se da ondje neće trpjeti nikakvu muku: što ne bi bio slučaj kada njihova tijela ne bi bila netrpeća. Dakle, itd.

Prigovor 4. Nadalje, ako tijela osuđenih budu trpeća, bol koja proizlazi iz njihova trpljenja, čini se, nadilazit će svaku sadašnju tjelesnu bol, baš kao što će radost svetih nadilaziti svaku sadašnju radost. No u ovome se životu katkad događa da se duša odijeli od tijela zbog prekomjerne boli. Mnogo više dakle ako ta tijela budu trpeća, duše će se odijeliti od tijela zbog prekomjerne boli, te će se tako ta tijela raspasti: što je netočno. Dakle, ta će tijela biti netrpeća.

Naprotiv, pisano je (1 Kor 15,52): „I mi ćemo se izmijeniti“; a glosa kaže: „Mi, samo dobri, bit ćemo izmijenjeni nepromjenjivošću i netrpećnošću slave“. Nadalje, baš kao što tijelo surađuje s dušom u zasluzi, tako surađuje i u grijehu. No zbog prijašnje suradnje ne samo duša nego i tijelo primit će nagradu nakon uskrsnuća. Dakle, na sličan će način tijela osuđenih biti kažnjena; što ne bi bio slučaj kada bi bila netrpeća. Dakle, ona će biti trpeća.

Odgovaram: glavni uzrok tome što tijela osuđenih neće biti proždrta ognjem bit će božanska pravednost po kojoj će njihova tijela biti predana vječnoj kazni. No božanskoj pravednosti služi i naravni raspored, bilo od strane trpećega tijela bilo od strane djelatnih uzroka; jer budući da je trpećnost vrsta prijemčivosti, postoje dvije vrste trpnje, koje odgovaraju dvama načinima na koje je jedna stvar prijemčiva za drugu. Jer oblik se može primiti u subjekt tvarno prema svojemu naravnom bitku, baš kao što zrak prima toplinu od ognja tvarno; a u skladu s ovim načinom primanja postoji vrsta trpnje koju nazivamo „trpnja naravi“. Na drugi se način jedna stvar prima u drugu duhovno na način „nakane“, baš kao što se lik bjeline prima u zrak i u zjenicu: to je primanje nalik onomu po kojemu duša prima lik stvari: stoga u skladu s ovim načinom primanja postoji drugi način trpnje koji nazivamo „trpnja duše“. Budući dakle da će nakon uskrsnuća i prestanka nebeskoga gibanja biti nemoguće da se tijelo mijenja svojom naravnom kakvoćom, kako je gore rečeno (čl. 2), neće biti moguće da ijedno tijelo bude trpeće trpnjom naravi. Posljedično, glede ovoga načina trpnje tijela osuđenih bit će netrpeća baš kao što će biti i neraspadljiva. Ipak, nakon što nebo prestane s gibanjem, još uvijek će ostati trpnja koja je na način duše, budući da će zrak i primati svjetlost od sunca, i prenositi raznolikost boja vidu. Stoga će s obzirom na ovaj način trpnje tijela osuđenih biti trpeća. Ali proslavljena tijela, premda nešto primaju, i na neki su način trpeća za osjet, ipak neće biti trpeća, budući da neće primati ništa što bi ih mučilo ili povrijedilo, kao što će primati tijela osuđenih, za koja se iz toga razloga kaže da su trpeća.

Odgovor na 1. prigovor: Filozof govori o trpnji po kojoj se trpnjik mijenja iz svojega naravnog rasporeda. Ali te vrste trpnje neće biti u tijelima osuđenih, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: lik djelatnika nalazi se u trpnjiku na dva načina. Prvo, na isti način kao i u djelatniku, i tako je u svim jednoznačnim djelatnicima, na primjer stvar koja je vruća čini drugu stvar vrućom, a oganj stvara oganj. Drugo, drukčije nego u djelatniku, i tako je u svim višeznačnim djelatnicima. U njima se katkad događa da se oblik koji je u djelatniku duhovno prima u trpnjika tvarno: tako je oblik kuće koju je sagradio graditelj tvarno u sebi samome, ali duhovno u umu graditelja. S druge strane, katkad je u djelatniku tvarno, ali se u trpnjika prima duhovno: tako je bjelina tvarno na zidu u koji se prima, dok je duhovno u zjenici i u prijenosnome sredstvu. I tako je u ovome spornom slučaju, jer se vrsta koja je u ognju tvarno prima duhovno u tijela osuđenih; tako biva da će oganj usličniti tijela osuđenih sebi, a da ih pritom ipak ne proždere.

Odgovor na 3. prigovor: prema Filozofu (De Prop. Element.), „nijedna životinja ne može živjeti u ognju“. Galen također (De simp. medic.) kaže „da nema tijela koje na koncu ne biva proždrto ognjem“; premda katkad stanovita tijela mogu ostati u ognju bez ozljede, poput ebanovine. Primjer daždevnjaka nije posve prikladan, budući da on ne može ostati u ognju a da na koncu ne bude uništen, kao što ostaju tijela osuđenih u paklu. Niti slijedi da zato što tijela osuđenih ne trpe nikakvo raspadanje od ognja, ona stoga nisu mučena ognjem, jer osjetilni objekt ima naravnu sposobnost ugađati ili ne ugađati osjetilima, ne samo glede svojega naravnog djelovanja poticanja ili ozljeđivanja organa, nego i glede svojega duhovnog djelovanja: budući da kada je osjetilni objekt dolično razmjeran osjetilu, on ugađa, dok je suprotno ishod kada je u prekomjernosti ili nedostatku. Stoga su prigušene boje i skladni zvukovi ugodni, dok neskladni zvukovi vrijeđaju sluh.

Odgovor na 4. prigovor: bol ne odvaja dušu od tijela utoliko ukoliko je ograničena na moć duše koja osjeća bol, nego utoliko ukoliko trpnja duše dovodi do toga da se tijelo mijenja iz svojega naravnog rasporeda. Tako biva da vidimo da se kroz srdžbu tijelo zagrijava, a kroz strah hladi: dok će nakon uskrsnuća biti nemoguće da se tijelo mijenja iz svojega naravnog rasporeda, kako je gore rečeno (čl. 2). Posljedično, ma kako velika bila bol, ona neće odvojiti tijelo od duše.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.