Suppl., q. 85, a. 2
Hoće li taj sjaj biti vidljiv neproslavljenome oku
Prigovor 1. Čini se da je sjaj proslavljenoga tijela nevidljiv neproslavljenome oku. Jer vidljivi objekt treba biti razmjeran vidu. No neproslavljeno oko nije razmjerno za gledanje sjaja slave, budući da se ovaj vrsno razlikuje od sjaja naravi. Dakle, sjaj proslavljenoga tijela neće vidjeti neproslavljeno oko.
Prigovor 2. Nadalje, sjaj proslavljenoga tijela bit će veći nego što je sada sjaj sunca, budući da će i sjaj sunca tada biti veći nego što je sada, prema Iz 30,26, a sjaj proslavljenoga tijela bit će još mnogo veći, zbog čega će sunce i cijeli svijet primiti veći sjaj. No neproslavljeno oko nije kadro gledati u sam krug sunca zbog veličine njegova sjaja. Dakle, još manje će moći gledati u sjaj proslavljenoga tijela.
Prigovor 3. Nadalje, vidljivi objekt koji se nalazi nasuprot očima gledatelja mora nužno biti viđen, osim ako ne postoji neka povreda oka. No sjaj proslavljenoga tijela koji se nalazi nasuprot neproslavljenim očima ne mora nužno biti viđen od njih: što je očito u slučaju učenika koji su vidjeli tijelo našega Gospodina nakon uskrsnuća, a da nisu svjedočili njegovu sjaju. Dakle, taj će sjaj biti nevidljiv neproslavljenome oku.
Naprotiv, glosa na Fil 3,21, „Suobličeno tijelu slave njegove“, kaže: „Bit će nalik sjaju koji je imao pri Preobraženju“. No taj su sjaj vidjele neproslavljene oči učenika. Dakle, sjaj proslavljenoga tijela bit će vidljiv i neproslavljenim očima. Nadalje, opaki će se mučiti na sudu gledajući slavu pravednika, prema Mudr 5,2. Ali oni ne bi u potpunosti vidjeli njihovu slavu kada ne bi gledali u njihov sjaj. Dakle, itd.
Odgovaram: neki su tvrdili da sjaj proslavljenoga tijela neće biti vidljiv neproslavljenome oku, osim po čudu. No to je nemoguće, osim ako se taj sjaj ne bi tako nazivao dvoznačno, jer svjetlost po svojoj biti ima naravno nagnuće pokretati vid, a vid po svojoj biti ima naravno nagnuće opažati svjetlost, baš kao što se istinito odnosi prema razumu, a dobro prema apetitu. Stoga, ako bi postojao vid posve nesposoban za opažanje svjetlosti, ili se taj vid tako naziva dvoznačno, ili se ova svjetlost tako naziva. To se ne može reći u ovome spornom pitanju, jer nam tada ništa ne bi bilo obznanjeno kada nam se kaže da će proslavljena tijela biti svijetla: baš kao što osoba koja kaže da je pas [Pseća zvijezda, tj. Sirius] na nebesima ne prenosi nikakvu spoznaju onomu tko ne poznaje drugoga psa osim životinje. Stoga moramo reći da je sjaj proslavljenoga tijela naravno vidljiv neproslavljenome oku.
Odgovor na 1. prigovor: sjaj slave razlikovat će se vrsno od sjaja naravi glede svojega uzroka, ali ne glede svoje vrste. Stoga, baš kao što je sjaj naravi, po svojoj vrsti, razmjeran vidu, tako će biti i sjaj slave.
Odgovor na 2. prigovor: baš kao što proslavljeno tijelo nije trpeće za trpnju naravi, nego samo za trpnju duše [Usp. pit. 82, čl. 1], tako po vrlini svojega svojstva slave djeluje samo djelovanjem duše. No silan sjaj ne smeta vidu utoliko ukoliko djeluje djelovanjem duše, jer tako radije pruža ugodu, nego mu smeta utoliko ukoliko djeluje djelovanjem naravi zagrijavanjem i razaranjem organa vida, te raspršivanjem životnih duhova. [„Animalem“, kao da je izvedeno iz „animus“, um. Usp. FS, pit. 50, čl. 1, ad 3; FS, pit. 52, čl. 1, ad 3.] Stoga, premda sjaj proslavljenoga tijela nadilazi sjaj sunca, on po svojoj naravi ne smeta vidu, nego ga blago smiruje: stoga se taj sjaj uspoređuje s kamenom jaspisom (Otk 21,11).
Odgovor na 3. prigovor: sjaj proslavljenoga tijela proizlazi iz zasluge volje i stoga će biti podložan volji, tako da bude viđen ili neviđen prema njezinu nalogu. Dakle, u moći će proslavljenoga tijela biti da pokaže svoj sjaj ili da ga sakrije: a to je bilo mišljenje Prepozitinovo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.