Suppl., q. 85, a. 1
Hoće li biti sjaja u proslavljenim tijelima
Prigovor 1. Čini se da sjaj ne dolikuje proslavljenome tijelu. Jer prema Aviceni (Natural. vi, 2), „svako se svijetleće tijelo sastoji od prozirnih dijelova“. Ali dijelovi proslavljenoga tijela neće biti prozirni, budući da u nekima od njih, kao što su meso i kosti, prevladava zemlja. Dakle, proslavljena tijela nisu svijetla.
Prigovor 2. Nadalje, svako svijetleće tijelo skriva ono što je iza njega; stoga se jedno rasvjetno tijelo iza drugoga pomračuje, a plamen ognja sprečava da se vidi ono što je iza njega. Ali proslavljena tijela neće skrivati ono što je unutar njih, jer kako Grgur kaže na Job 28,17, „Zlato i staklo ne mogu se s njim izjednačiti“ (Moral. xviii, 48): „Ondje“, to jest u nebeskoj domovini, „grubost udova neće skrivati nečiji um od očiju drugoga, i sam sklad tijela bit će očit tjelesnome vidu“. Dakle, ta tijela neće biti svijetla.
Prigovor 3. Nadalje, svjetlost i boja zahtijevaju suprotno raspoloženje u svojemu subjektu, budući da je „svjetlost krajnja točka vidljivosti u neodređenome tijelu; boja, u određenome tijelu“ (De Sensu et Sensato iii). Ali proslavljena će tijela imati boju, jer kako Augustin kaže (De Civ. Dei xxii, 3), „ljepota je tijela sklad dijelova sa stanovitom dražešću boje“: a nemoguće je da proslavljenim tijelima nedostaje ljepote. Dakle, proslavljena tijela neće biti svijetla.
Prigovor 4. Nadalje, ako u proslavljenim tijelima bude sjaja, on će morati biti jednak u svim dijelovima tijela, baš kao što će svi dijelovi biti jednako netrpeći, suptilni i okretni. Ali to ne dolikuje, budući da jedan dio ima veću raspoloživost za sjaj nego drugi, na primjer oko nego ruka, životni duhovi [„Animalem“, kao da je izvedeno iz „animus“, um. Usp. FS, pit. 50, čl. 1, ad 3; FS, pit. 52, čl. 1, ad 3] nego kosti, tjelesne tekućine nego meso ili živci. Dakle, čini se neprikladnim da ta tijela budu svijetla.
Naprotiv, pisano je (Mt 13,43): „Pravednici će zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega“, i (Mudr 3,7): „Pravednici će zasjati i trčati tamo-amo kao iskre među strnjikom“. Nadalje, pisano je (1 Kor 15,43): „Sije se u sramoti, ustaje u slavi“, što se odnosi na sjaj, kako se dokazuje iz prethodnoga suvisla teksta gdje se slava uskrslih tijela uspoređuje sa sjajem zvijezda. Dakle, tijela svetih bit će svijetla.
Odgovaram: nužno je tvrditi da će nakon uskrsnuća tijela svetih biti svijetla, zbog autoriteta Svetoga pisma koje to obećava. No uzrok ovoga sjaja neki pripisuju petoj ili nebeskoj biti, koja će tada prevladavati u ljudskome tijelu. Budući da je to, međutim, apsurdno, kako smo često primijetili (pit. 84, čl. 1), bolje je reći da će taj sjaj proizići iz prelijevanja slave duše u tijelo. Jer što god se u nešto prima, prima se ne prema načinu izvora odakle teče, nego prema načinu primatelja. Stoga se sjaj koji je u duši duhovan prima u tijelo kao tjelesan. I posljedično, prema većemu sjaju duše zbog njezine veće zasluge, tako će se i tijelo razlikovati u sjaju, kako Apostol potvrđuje (1 Kor 15,41). Tako će se u proslavljenome tijelu prepoznavati slava duše, baš kao što se kroz staklo prepoznaje boja tijela sadržana u staklenoj posudi, kako Grgur kaže na Job 28,17, „Zlato i staklo ne mogu se s njim izjednačiti“.
Odgovor na 1. prigovor: Avicena govori o tijelu koje ima sjaj po naravi svojih sastavnih dijelova. Proslavljeno tijelo neće imati sjaj tako, nego radije po zasluzi kreposti.
Odgovor na 2. prigovor: Grgur uspoređuje proslavljeno tijelo sa zlatom zbog sjaja, a sa staklom zbog njegove prozirnosti. Stoga bi, čini se, trebalo reći da će ona biti i prozirna i svijetla; jer to što svijetleće tijelo nije prozirno proizlazi iz činjenice da sjaj toga tijela nastaje iz gustoće svijetlih dijelova, a gustoća se opire prozirnosti. Tada će, međutim, sjaj proizići iz drugoga uzroka, kako je gore rečeno: i gustoća proslavljenoga tijela neće ga lišiti prozirnosti, kao što ni gustoća kristala ne lišava kristal. Neki, s druge strane, kažu da se ona uspoređuju sa staklom, ne zato što su prozirna, nego zbog ove sličnosti, utoliko što kao što je ono što je zatvoreno u staklu vidljivo, tako slava duše zatvorena u proslavljenome tijelu neće biti skrivena. Ali prvo je tumačenje bolje, jer bolje čuva dostojanstvo proslavljenoga tijela i suglasnije je s Grgurovim riječima.
Odgovor na 3. prigovor: slava tijela neće uništiti narav, nego će je usavršiti. Stoga će tijelo zadržati boju koja mu pripada po naravi njegovih sastavnih dijelova, ali će uz to imati sjaj koji proizlazi iz slave duše. Tako vidimo tijela koja po svojoj naravi imaju boju kako žare od sunčeva sjaja, ili od nekoga drugog izvanjskog ili unutarnjeg uzroka.
Odgovor na 4. prigovor: baš kao što će se sjaj slave preliti iz duše u tijelo prema načinu tijela, te je ondje drukčije nego u duši, tako će se opet preliti u svaki pojedini dio duše prema načinu toga dijela. Stoga nije nerazumno da različiti dijelovi imaju sjaj na različite načine, prema tome kako su na to različito raspoloženi po svojoj naravi. Niti postoji ikakva usporedba s drugim darovima tijela, jer različiti dijelovi tijela nisu različito raspoloženi s obzirom na njih.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.