Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 84, a. 2

Hoće li se gibati

Prigovor 1. Čini se da sveti nikada neće upotrijebiti svoju okretnost u svrhu gibanja. Jer, prema Filozofu (Phys. iii, 2), „gibanje je čin nesavršenoga“. Ali u proslavljenim tijelima neće biti nikakve nesavršenosti. Dakle, neće biti ni bilo kakva gibanja.

Prigovor 2. Nadalje, svako je gibanje radi neke potrebe, jer što god se giba, giba se radi postizanja nekoga cilja. Ali proslavljena tijela neće imati nikakve potrebe, jer kako Augustin kaže (De Spiritu et Anima, lxiii [Usp. pit. 70, čl. 2, ad 1]), „sve što hoćeš bit će ondje, a ništa što ne bi htio“. Dakle, ona se neće gibati.

Prigovor 3. Nadalje, prema Filozofu (De Coelo et Mundo ii), „ono što dioništvuje u božanskoj dobroti bez gibanja, dioništvuje u njoj izvrsnije nego ono što u njoj dioništvuje s gibanjem“. No proslavljeno tijelo dioništvuje u božanskoj dobroti izvrsnije nego bilo koje drugo tijelo. Budući da će onda stanovita tijela, poput nebeskih tijela, ostati posvema bez gibanja, čini se da će još mnogo više ljudska tijela ostati takva.

Prigovor 4. Nadalje, Augustin kaže (De Vera Relig. xii) da će duša učvršćena u Bogu posljedično učvrstiti svoje tijelo. No duša će biti tako učvršćena u Bogu da se ni na koji način neće od Njega udaljiti. Dakle, u tijelu neće biti nikakva gibanja uzrokovana dušom.

Prigovor 5. Nadalje, što je neko tijelo plemenitije, to mu pripada plemenitije mjesto: stoga Kristovo tijelo, koje je najuzvišenije od svih, ima najviše mjesto od svih, prema Heb 7,26, „viši od nebesa“, gdje glosa [Glosa na Heb 1,3: „S desne strane veličanstva“] kaže, „po mjestu i dostojanstvu“. I opet, svako će proslavljeno tijelo, na sličan način, imati mjesto koje mu dolikuje prema mjeri njegova dostojanstva. No prikladno je mjesto jedan od uvjeta koji pripadaju slavi. Budući da se onda nakon uskrsnuća slava svetih nikada neće mijenjati, ni povećanjem ni smanjenjem, jer će tada dospjeti do konačnoga cilja svega, čini se da njihova tijela nikada neće napustiti mjesto koje im je dodijeljeno, te se posljedično neće gibati.

Naprotiv, pisano je (Iz 40,31): „Trčat će i neće se umarati, hodit će i neće sustajati“; i (Mudr 3,7): „(Pravednici) trčat će tamo-amo kao iskre među strnjikom“. Dakle, bit će nekoga gibanja u proslavljenim tijelima.

Odgovaram: nužno je pretpostaviti da se proslavljena tijela katkad gibaju, budući da se i Kristovo tijelo gibalo u svojemu uzašašću, a isto tako će se tijela svetih, koja će ustati iz zemlje, uspeti u empirej [Empirej je bio najviša od koncentričnih sfera ili nebesa, te su ga kršćanski pisci poistovjećivali s prebivalištem Božjim. Usp. FP, pit. 56, čl. 3]. Ali čak i nakon što se uspnu na nebesa, vjerojatno je da će se katkad gibati kako im se svidi; tako da stvarnim provođenjem u djelo onoga što je u njihovoj moći pokažu izvrsnost božanske mudrosti, te da se nadalje njihov vid osvježi ljepotom raznolikosti stvorenja, u kojima će Božja mudrost svijetliti s velikom bjelodanošću: jer osjetilom se može opažati samo ono što je prisutno, premda proslavljena tijela mogu opažati s veće udaljenosti nego neproslavljena tijela. Pa ipak, gibanje nipošto neće umanjiti njihovo blaženstvo koje se sastoji u gledanju Boga, jer On će im svugdje biti prisutan; tako Grgur kaže o anđelima (Hom. xxxiv in Evang.) da „kamo god bili poslani, njihov tijek teče u Bogu“.

Odgovor na 1. prigovor: mjesno gibanje ne mijenja ništa što je unutarnje nekoj stvari, nego samo ono što je izvanjsko, naime mjesto. Stoga je ono što se mjesno giba savršeno glede onoga što je unutra (Phys. viii, 7), premda ima nesavršenost glede mjesta, jer dok je na jednome mjestu, u mogućnosti je s obzirom na drugo mjesto, budući da ne može biti na više mjesta u isto vrijeme, jer to pripada samo Bogu. Ali taj nedostatak nije nespojiv sa savršenošću slave, kao što to nije ni nedostatak po kojemu je stvorenje sačinjeno iz ničega. Stoga će takvi nedostaci ostati u proslavljenim tijelima.

Odgovor na 2. prigovor: za nekoga se kaže da treba neku stvar na dva načina, naime apsolutno i relativno. Apsolutno se treba ono bez čega se ne može zadržati vlastiti bitak ili vlastita savršenost: i tako gibanje u proslavljenim tijelima neće biti radi potrebe, jer će im njihovo blaženstvo dostajati za sve takve stvari. Ali relativno trebamo neku stvar onda kada se bez nje neki cilj koji imamo pred očima ne može postići, ili ne tako dobro, ili ne na neki poseban način. Na taj će način gibanje biti u blaženima radi potrebe, jer oni neće moći praktično pokazati svoju pokretačku moć ako se ne gibaju, budući da ništa ne priječi da takva vrsta potrebe bude u proslavljenim tijelima.

Odgovor na 3. prigovor: ovaj bi dokaz dokazivao kada proslavljeno tijelo ne bi moglo čak i bez gibanja dioništvovati u božanskoj dobroti mnogo savršenije nego nebeska tijela, što je netočno. Stoga će se proslavljena tijela gibati, ne radi stjecanja savršenoga dioništva u božanskoj dobroti (budući da to imaju po slavi), nego radi pokazivanja moći duše. S druge strane, gibanje nebeskih tijela ne bi moglo pokazati njihovu moć, osim moći koju imaju u pokretanju nižih tijela na nastajanje i propadanje, što ne dolikuje onomu stanju. Dakle, dokaz ne dokazuje.

Odgovor na 4. prigovor: mjesno gibanje ne oduzima ništa od postojanosti duše koja je učvršćena u Bogu, budući da ono ne dotiče ono što je unutarnje nekoj stvari, kako je gore rečeno (ad 1).

Odgovor na 5. prigovor: prikladno mjesto dodijeljeno svakome proslavljenom tijelu prema stupnju njegova dostojanstva pripada akcidentalnoj nagradi. Niti slijedi da se ta nagrada umanjuje kad god je tijelo izvan svojega mjesta; jer to mjesto pripada nagradi, ne kao da stvarno sadrži tijelo koje je u njemu smješteno (budući da ništa odande ne utječe u proslavljeno tijelo, nego ono radije prima sjaj od njega), nego kao što se duguje zaslugama. Stoga, premda su izvan toga mjesta, oni će se i dalje radovati u njemu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.