Suppl., q. 84, a. 1
Hoće li proslavljena tijela biti okretna
Prigovor 1. Čini se da proslavljena tijela neće biti okretna. Jer ono što je okretno samo po sebi ne treba biti nošeno kako bi se gibalo. Ali proslavljena će tijela, nakon uskrsnuća, anđeli (prema glosi) uzeti u oblacima „u susret Kristu, u zrak“ (1 Sol 4,16). Dakle, proslavljena tijela neće biti okretna.
Prigovor 2. Nadalje, nijedno tijelo koje se giba s trudom i mukom ne može se nazvati okretnim. Ipak, proslavljena će se tijela tako gibati, budući da ih načelo njihova gibanja, naime duša, giba protivno njihovoj naravi, inače bi se uvijek gibala u istome smjeru. Dakle, ona nisu okretna.
Prigovor 3. Nadalje, od svih životinjskih djelovanja osjet nadmašuje gibanje u plemenitosti i prvenstvu. Ipak, nijedno se svojstvo ne pripisuje proslavljenim tijelima koje bi ih usavršavalo u osjetu. Dakle, ne bi im se trebala pripisati ni okretnost koja ih usavršava u gibanju.
Prigovor 4. Nadalje, narav daje različitim životinjama oruđa različitoga raspoloženja prema njihovim različitim moćima: stoga ne daje oruđa istoga raspoloženja sporim i brzim životinjama. A Božja su djela znatno urednija od djela naravi. Budući, dakle, da će udovi proslavljenoga tijela imati isto raspoloženje, oblik i količinu kakvu imaju sada, čini se da ono neće imati drugu okretnost osim one koju ima sada.
Naprotiv, pisano je (1 Kor 15,43): „Sije se u slabosti, uskrsava u sili“, to jest, prema glosi, „pokretno i živo“. Ali pokretnost može označavati samo okretnost u gibanju. Dakle, proslavljena će tijela biti okretna. Nadalje, sporost u gibanju činila bi se osobito nespojivom s naravi duha. Ali proslavljena će tijela biti najduhovnija prema 1 Kor 15,44. Dakle, bit će okretna.
Odgovaram: proslavljeno će tijelo biti posve podložno proslavljenoj duši, tako da ne samo što u njemu neće biti ničega što bi se opiralo volji duha, jer tako je bilo i u slučaju Adamova tijela, nego će se i iz proslavljene duše prelijevati u tijelo određeno savršenstvo, po kojemu će ono postati prilagođeno toj podložnosti: a to se savršenstvo naziva „dar proslavljenoga tijela“. No duša je sjedinjena s tijelom ne samo kao njegov oblik, nego i kao njegov pokretač; i na oba načina proslavljeno tijelo mora nužno biti najsavršenije podložno proslavljenoj duši. Zbog toga, baš kao što je darom suptilnosti tijelo posve podložno duši kao svojemu obliku, odakle crpi svoj specifični bitak, tako je i darom okretnosti podložno duši kao svojemu pokretaču, tako da je spremno i prikladno pokoriti se duhu u svim gibanjima i djelovanjima duše. Neki, međutim, pripisuju uzrok ove okretnosti petoj, to jest nebeskoj biti, koja će tada prevladavati u proslavljenim tijelima. Ali o tome smo često primijetili da se ne čini vjerojatnim (pit. 82, čl. 1; pit. 83, čl. 1). Stoga je bolje to pripisati duši, odakle se slava prelijeva u tijelo.
Odgovor na 1. prigovor: za proslavljena se tijela kaže da ih nose anđeli i da su na oblacima ne kao da bi ih trebala, nego kako bi se označilo poštovanje koje će im iskazati i anđeli i sva stvorenja.
Odgovor na 2. prigovor: što više snaga pokretačke duše prevladava nad tijelom, manji je trud gibanja, čak i ako je protivno naravi tijela. Otuda oni u kojih je pokretačka snaga jača, i oni čije je tijelo vježbom prilagođenije pokoravanju pokretačkom duhu, manje se trude pri gibanju. A budući da će nakon uskrsnuća duša savršeno vladati tijelom, i zbog savršenstva vlastite moći i zbog prikladnosti proslavljenoga tijela koja proizlazi iz prelijevanja slave koju prima od duše, u gibanjima svetih neće biti truda, pa se tako može reći da će tijela svetih biti okretna.
Odgovor na 3. prigovor: darom okretnosti proslavljeno će tijelo postati prikladno ne samo za mjesno gibanje nego i za osjet, te za izvršavanje svih ostalih djelovanja duše.
Odgovor na 4. prigovor: kao što narav daje bržim životinjama oruđa različitoga raspoloženja u obliku i količini, tako će i Bog dati tijelima svetih drukčije raspoloženje od onoga koje imaju sada, ne doduše u obliku i količini, nego u onome svojstvu slave koje se naziva okretnost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.