Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 83, a. 5

Zahtijeva li proslavljeno tijelo nužno mjesto jednako samome sebi

Prigovor 1. Čini se da na temelju svoje suptilnosti proslavljeno tijelo više neće morati biti u jednakome mjestu. Jer proslavljena će tijela postati suobličena tijelu Kristovu prema Fil 3,21. No Kristovo tijelo nije vezano tom nužnošću bivanja u jednakome mjestu: stoga je sadržano čitavo pod malim ili velikim dimenzijama posvećene hostije. Dakle, isto će vrijediti i za proslavljena tijela.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof dokazuje (Phys. iv, 6) da dva tijela nisu na istome mjestu zato što bi slijedilo da bi najveće tijelo zauzimalo najmanje mjesto, budući da bi njegovi različiti dijelovi mogli biti u istome dijelu mjesta: jer ne čini nikakvu razliku jesu li dva tijela ili ma koliko njih na istome mjestu. No proslavljeno će tijelo biti na istome mjestu s drugim tijelom, kako se općenito priznaje. Dakle, bit će moguće da ono bude na bilo kojem mjestu ma kako malom.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se tijelo vidi na temelju svoje boje, tako se mjeri na temelju svoje količine. No proslavljeno će tijelo biti toliko podložno duhu da će moći po volji biti viđeno i neviđeno, osobito neproslavljenome oku, kako se dokazuje u Kristovu slučaju. Dakle, njegova će količina biti toliko podložna volji duha da će moći po volji biti u malome ili velikome mjestu, i imati malu ili veliku količinu.

Naprotiv, Filozof kaže (Phys. iv, text. 30) da „sve što je u mjestu zauzima mjesto jednako samome sebi“. No proslavljeno će tijelo biti u mjestu. Dakle, zauzimat će mjesto jednako samome sebi. Nadalje, dimenzije mjesta i onoga što je u tome mjestu iste su, kako je pokazano u Phys. iv, text. 30,76,77. Ako bi, dakle, mjesto bilo veće od onoga što je u mjestu, ista bi stvar bila veća i manja od same sebe, što je apsurdno.

Odgovaram: tijelo se ne odnosi prema mjestu osim posredstvom svojih vlastitih dimenzija, s obzirom na koje je smješteno tijelo omeđeno doticajem s tijelom koje određuje mjesto. Otuda nije moguće da tijelo zauzme mjesto manje od svoje količine, osim ako se njegova vlastita količina na neki način ne učini manjom od samoga sebe: a to se može razumjeti samo na dva načina. Prvo, promjenom u količini s obzirom na istu tvar, tako da tvar koja je isprva podložna većoj količini poslije bude podložna manjoj. Neki su držali da je to slučaj s proslavljenim tijelima, govoreći da im je količina podložna po volji, tako da kada žele, mogu imati veliku količinu, a kada žele, malu količinu. Ali to je nemoguće, jer nikakvo gibanje koje zahvaća ono što je unutrašnje nekoj stvari nije moguće bez trpnje na štetu njezine supstancije. Otuda u neraspadljivim, to jest nebeskim tijelima postoji samo mjesno gibanje, koje nije prema nečemu unutrašnjem. Tako je jasno da bi promjena količine s obzirom na tvar bila nespojiva s netrpatnošću i neraspadljivošću proslavljenoga tijela. Štoviše, slijedilo bi da bi proslavljeno tijelo ponekad bilo rjeđe, a ponekad gušće, jer budući da ne može biti lišeno ičega od svoje tvari, ponekad bi ista tvar bila pod velikim dimenzijama, a ponekad pod malim dimenzijama, pa bi se tako razrjeđivalo i zgušnjavalo, što je nemoguće. Drugo, to da količina proslavljenoga tijela postane manja od njega samoga može se shvatiti promjenom mjesta; tako, naime, da se dijelovi proslavljenoga tijela uvuku jedni u druge, tako da se smanji u količini ma koliko maleno postalo. I neki su to držali slučajem, govoreći da će proslavljeno tijelo zbog svoje suptilnosti moći biti na istome mjestu s neproslavljenim tijelom: te da na sličan način njegovi dijelovi mogu biti jedan unutar drugoga, toliko da će čitavo proslavljeno tijelo moći proći kroz najsitniji otvor u drugome tijelu: i tako objašnjavaju kako je Kristovo tijelo izišlo iz Djevičine utrobe; i kako je ušlo k svojim učenicima dok su vrata bila zatvorena. Ali to je nemoguće; i zato što proslavljeno tijelo neće moći, zbog svoje suptilnosti, biti na istome mjestu s drugim tijelom, i zato što čak i kad bi moglo biti na istome mjestu s drugim tijelom, to ne bi bilo moguće kad bi to drugo bilo proslavljeno tijelo, kako mnogi kažu; i opet zato što bi to bilo nespojivo s pravilnim rasporedom ljudskoga tijela, koji zahtijeva da dijelovi budu na određenome utvrđenom mjestu i na određenoj utvrđenoj udaljenosti jedni od drugih. Stoga se to nikada neće dogoditi, čak ni čudom. Dosljedno tome, moramo reći da će proslavljeno tijelo uvijek biti na mjestu jednakom samome sebi.

Odgovor na 1. prigovor: Kristovo tijelo nije mjesno u oltarskom sakramentu, kako je gore navedeno (Sent. iv, D, 10, Q. 1, čl. 1, ad 5; TP, pit. 77, čl. 5).

Odgovor na 2. prigovor: Filozofov je argument taj da bi iz istoga razloga jedan dio mogao prožeti drugi. No to međusobno prožimanje dijelova proslavljenoga tijela jest nemoguće, kako je gore rečeno. Dakle, prigovor ne dokazuje.

Odgovor na 3. prigovor: tijelo se vidi zato što djeluje na vid: ali to što ono djeluje ili ne djeluje na vid ne uzrokuje nikakvu promjenu u tijelu. Stoga nije neprikladno ako se može vidjeti kad hoće i ne vidjeti kad hoće. S druge strane, biti na mjestu nije djelovanje koje proizlazi iz tijela na temelju njegove količine, kao što je to biti viđen na temelju njegove boje. Posljedično, usporedba ne stoji.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.