Suppl., q. 81, a. 4
Hoće li ponovno ustati na životinjski život
Prigovor 1. Čini se da će ponovno ustati na životinjski život, ili drugim riječima da će se služiti činima hranidbene i rodiljne moći. Jer naše će uskrsnuće biti suobličeno Kristovu. No za Krista se kaže da je jeo nakon svojega uskrsnuća (Iv 21; Lk 24). Dakle, nakon uskrsnuća ljudi će jesti, i na sličan način rađati.
Prigovor 2. Nadalje, razlikovanje spolova usmjereno je na rađanje; a na sličan su način oruđa koja služe hranidbenoj moći usmjerena na blagovanje. No čovjek će ponovno ustati sa svima njima. Dakle, on će vršiti čine rodiljne i hranidbene moći.
Prigovor 3. Nadalje, čitav će čovjek biti blažen i u duši i u tijelu. No blaženstvo ili sreća, prema Filozofu (Ethic. i, 7), sastoji se u savršenom djelovanju. Dakle, mora nužno biti da sve moći duše i svi udovi imaju svoja odgovarajuća djelovanja nakon uskrsnuća. I tako slijedi isti zaključak kao gore.
Prigovor 4. Nadalje, nakon uskrsnuća bit će savršena radost u blaženih. No takva radost uključuje sve naslade, budući da je „sreća“ prema Boetiju „stanje učinjeno savršenim stjecanjem svih dobara“ (De Consol. iii), a savršeno je ono čemu ništa ne nedostaje. Budući, dakle, da postoji velika naslada u činu rodiljne i hranidbene moći, čini se da će takvi čini koji pripadaju životinjskom životu biti u blaženih, a mnogo više u ostalih, koji će imati manje duhovna tijela.
Naprotiv, pisano je (Mt 22,30): „U uskrsnuću se niti žene niti udaju“. Nadalje, rađanje je usmjereno na nadomještanje nedostatka koji proizlazi iz smrti i na umnažanje ljudskoga roda; a blagovanje je usmjereno na nadoknadu gubitka i na povećanje količine. Ali u stanju uskrsnuća ljudski će rod već imati broj pojedinaca koji je Bog unaprijed odredio, budući da će se rađanje nastaviti do te točke. Na sličan način svaki će čovjek ponovno ustati u dužnoj količini; niti će smrti više biti, niti će ikakav gubitak pogađati čovjekove dijelove. Dakle, čini bi rodiljne i hranidbene moći bili lišeni svrhe.
Odgovaram: uskrsnuće čovjeku neće biti nužno zbog njegova primarnoga savršenstva, koje se sastoji u cjelovitosti onih stvari koje pripadaju njegovoj naravi, budući da čovjek to može postići u svojemu sadašnjem stanju života djelovanjem prirodnih uzroka; nego se nužnost uskrsnuća odnosi na postizanje njegova konačnoga savršenstva, koje se sastoji u dosezanju njegove konačne svrhe. Dosljedno tome, ona prirodna djelovanja koja su usmjerena na uzrokovanje ili očuvanje primarnoga savršenstva ljudske naravi neće postojati u uskrsnuću: takva su djelovanja životinjskoga života u čovjeku, djelovanje elemenata jednih na druge i gibanje nebesa; stoga će sve to prestati pri uskrsnuću. A budući da jesti, piti, spavati, rađati pripada životinjskom životu, bivajući usmjereno na primarno savršenstvo naravi, slijedi da toga neće biti u uskrsnuću.
Odgovor na 1. prigovor: kada je Krist blagovao taj obrok, njegovo blagovanje nije bio čin nužnosti, kao da bi ljudska narav trebala hranu nakon uskrsnuća, nego moći, kako bi dokazao da je ponovno uzeo pravu ljudsku narav kakvu je imao u onome stanju u kojemu je jeo i pio sa svojim učenicima. Neće biti potrebe za takvim dokazom pri općem uskrsnuću, budući da će ono biti očito svima. Stoga se za Krista kaže da je blagovao po dispenzaciji u smislu u kojemu pravnici kažu da je „dispenzacija popuštanje općega zakona“: jer je Krist učinio iznimku od onoga što je zajedničko onima koji ponovno ustaju (naime ne uzimati hranu) iz spomenutoga razloga. Stoga dokaz ne dokazuje.
Odgovor na 2. prigovor: razlikovanje spolova i razlika udova postojat će radi obnove savršenstva ljudske naravi i u vrsti i u pojedincu. Otuda ne slijedi da su bez svrhe, premda im nedostaju njihova životinjska djelovanja.
Odgovor na 3. prigovor: spomenuta djelovanja ne pripadaju čovjeku kao čovjeku, kao što i Filozof navodi (Ethic. x, 7), stoga se sreća ljudskoga tijela ne sastoji u njima. Ali ljudsko će tijelo biti proslavljeno prelijevanjem iz razuma po kojemu je čovjek čovjek, ukoliko će tijelo biti podložno razumu.
Odgovor na 4. prigovor: kako Filozof kaže (Ethic. vii, 12; x, 5), naslade tijela su ljekovite, jer se čovjeku daju radi uklanjanja umora; ili su opet nezdrave, ukoliko se čovjek tim nasladama prepušta neuredno, kao da su prave naslade: upravo kao što čovjek čiji je okus pokvaren uživa u stvarima koje nisu ugodne zdravome. Dosljedno tome, ne slijedi da takve naslade poput ovih pripadaju savršenstvu blaženstva, kako Židovi i Turci tvrde, i kako su tvrdili određeni krivovjernici poznati kao hilijasti; za koje bi se, štoviše, prema nauku Filozofa, činilo da imaju nezdrav apetit, budući da prema njemu nijedne druge naslade osim duhovnih nisu naslade jednostavno, i koje valja tražiti radi njih samih: stoga su samo ove potonje potrebne za blaženstvo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.