Suppl., q. 81, a. 2
Hoće li biti jednakoga stasa
Prigovor 1. Čini se da će svi ponovno ustati istoga stasa. Jer kao što se čovjek mjeri dimenzijskom količinom, tako se mjeri i količinom vremena. No količina će se vremena svesti na istu mjeru u svima, budući da će svi ponovno ustati u istoj dobi. Dakle, i dimenzijska će se količina svesti na istu mjeru u svima, tako da će svi ponovno ustati istoga stasa.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže (De Anima ii, 4) da „sve stvari u naravi imaju određenu granicu i mjeru veličine i rasta“. No to ograničenje može nastati samo snagom oblika, s kojim se količina kao i svi drugi akcidenti moraju slagati. Budući, dakle, da svi ljudi imaju isti specifični oblik, trebala bi postojati ista mjera količine s obzirom na tvar u svima, osim ako ne nastane pogreška. Ali pogreška naravi bit će ispravljena pri uskrsnuću. Dakle, svi će ponovno ustati istoga stasa.
Prigovor 3. Nadalje, bit će nemoguće da čovjek ponovno ustajući bude količine razmjerne naravnoj snazi koja je prvotno oblikovala njegovo tijelo; jer inače oni koji se nisu mogli privesti većoj količini snagom naravi ne bi nikada ponovno ustali veće količine, što je lažno. Dakle, ta količina mora nužno biti razmjerna moći koja će obnoviti ljudsko tijelo uskrsnućem, i tvari iz koje se obnavlja. A jedna te ista, naime božanska moć obnovit će sva tijela; i sav pepeo iz kojega će se ljudska tijela obnoviti jednako je raspoložen primiti djelovanje te moći. Dakle, uskrsnuće svih ljudi dovest će ih do iste količine: pa tako slijedi isti zaključak.
Naprotiv, naravna količina proizlazi iz naravi svakoga pojedinca. No narav se pojedinca neće promijeniti pri uskrsnuću. Dakle, neće se promijeniti ni njegova naravna količina. Ali nisu svi iste naravne količine. Dakle, neće svi ponovno ustati istoga stasa. Nadalje, ljudska će narav biti obnovljena uskrsnućem na slavu ili na kaznu. Ali u svih onih koji ponovno ustaju neće biti ista količina slave ili kazne. Dakle, neće biti ni iste količine stasa.
Odgovaram: pri uskrsnuću ljudska će narav biti obnovljena ne samo u istoj vrsti nego i u istome pojedincu: i dosljedno tome u uskrsnuću moramo promatrati što se traži ne samo za vrstovnu nego i za pojedinačnu narav. No vrstovna narav ima određenu količinu koju niti premašuje niti podbacuje bez pogreške, a ipak ta količina ima određene stupnjeve širine i ne vezuje se za jednu točno utvrđenu mjeru; i svaki pojedinac u ljudskoj vrsti teži za nekim stupnjem količine koji priliči njegovoj pojedinačnoj naravi unutar granica te širine, te ga dostiže na kraju svoga rasta, ako nije bilo pogreške u djelovanju naravi, koja bi imala za posljedicu dodavanje nečega ili oduzimanje nečega spomenutoj količini: čija se mjera procjenjuje prema razmjeru topline koja širi i vlažnosti koja se dade širiti, s obzirom na što nisu svi iste moći. Zbog toga neće svi ponovno ustati iste količine, nego će svatko ponovno ustati one količine koja bi bila njegova na kraju njegova rasta da narav nije pogriješila ili zakazala: a božanska će moć oduzeti ili nadomjestiti ono što je bilo prekomjerno ili manjkavo u čovjeku.
Odgovor na 1. prigovor: već je objašnjeno (čl. 1, ad 2) da se za sve kaže kako ponovno ustaju u istoj dobi, ne kao da bi ista duljina vremena pristajala svakome, nego zato što će isto stanje savršenstva biti u svima, koje je stanje ravnodušno prema velikoj ili maloj količini.
Odgovor na 2. prigovor: količina pojedinoga pojedinca odgovara ne samo obliku vrste nego i naravi ili tvari pojedinca: stoga zaključak ne slijedi.
Odgovor na 3. prigovor: količina onih koji će ustati od mrtvih nije razmjerna moći koja obnavlja, jer ova potonja ne pripada moći tijela; niti pepelu, s obzirom na stanje u kojemu se nalazi prije uskrsnuća; nego naravi koju je pojedinac imao isprva. Ipak, ako uobličujuća moć zbog nekoga nedostatka nije mogla postići dužnu količinu koja priliči vrsti, božanska će moć nadomjestiti nedostatak pri uskrsnuću, kao u patuljaka, i na sličan način u onih koji su prekomjernom veličinom prekoračili dužne granice naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.