Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 81, a. 1

Hoće li svi ponovno ustati u mladenačkoj dobi

Prigovor 1. Čini se da neće svi ponovno ustati u istoj, naime u mladenačkoj dobi. Zato što Bog onima koji ponovno ustaju, osobito blaženima, neće oduzeti ništa što pripada čovjekovu savršenstvu. A dob pripada čovjekovu savršenstvu, budući da je starost dob koja zahtijeva poštovanje. Dakle, stari neće ponovno ustati u mladenačkoj dobi.

Prigovor 2. Nadalje, dob se računa prema duljini protekloga vremena. No nemoguće je da proteklo vrijeme ne bude proteklo. Dakle, nemoguće je da oni koji su bili poodmaklije dobi budu vraćeni u mladenačku dob.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je ponajviše pripadalo istini ljudske naravi u svakome pojedincu osobito će ponovno ustati u njemu. A što je neka stvar prije bila u čovjeku, to bi se više činilo da je pripadala istini ljudske naravi, jer se na kraju, zbog slabljenja snage vrste, ljudsko tijelo prispodobljuje vodenastom vinu prema Filozofu (De Gener. i). Ako, dakle, svi imaju ponovno ustati u istoj dobi, prikladnije je da ponovno ustanu u dječjoj dobi.

Naprotiv, pisano je (Ef 4,13): „Dok svi ne prispijemo... do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove“. No Krist je ponovno ustao u mladenačkoj dobi, koja počinje oko tridesete godine života, kako Augustin kaže (De Civ. Dei xxii). Dakle, i drugi će ponovno ustati u mladenačkoj dobi. Nadalje, čovjek će ponovno ustati na najsavršenijem stupnju naravi. A ljudska je narav na najsavršenijem stupnju u dobi mladosti. Dakle, svi će ponovno ustati u toj dobi.

Odgovaram: čovjek će ponovno ustati bez ikakva nedostatka ljudske naravi, jer kao što je Bog sazdao ljudsku narav bez nedostatka, upravo će je tako i obnoviti bez nedostatka. No ljudska narav ima dvostruki nedostatak. Prvo, zato što još nije dosegla svoje konačno savršenstvo. Drugo, zato što je već odstupila od svoga konačnoga savršenstva. Prvi se nedostatak nalazi u djece, drugi u staraca: i dosljedno tome u svakome od njih ljudska će narav uskrsnućem biti dovedena do stanja svojega konačnoga savršenstva koje je u mladenačkoj dobi, u kojoj gibanje rasta prestaje, a gibanje opadanja započinje.

Odgovor na 1. prigovor: starost ne traži poštovanje zbog stanja tijela, koje ima manu; nego zbog mudrosti duše, koja se pretpostavlja na temelju poodmaklih godina. Stoga će u izabranih ostati poštovanje dužno starosti zbog punine božanske mudrosti koja će biti u njima, ali nedostatak starosti neće biti u njima.

Odgovor na 2. prigovor: o dobi ne govorimo s obzirom na broj godina, nego s obzirom na stanje koje ljudsko tijelo stječe od godina. Otuda se za Adama kaže da je bio oblikovan u mladenačkoj dobi zbog posebnoga stanja tijela koje je imao prvoga dana svojega oblikovanja. Tako prigovor ne pogađa bit.

Odgovor na 3. prigovor: za snagu se vrste kaže da je savršenija u djeteta nego u mladića s obzirom na sposobnost preobrazbe hrane na određen način, baš kao što je savršenija u sjemenu nego u zrelu čovjeku. U mladosti je, međutim, savršenija s obzirom na termin dovršenja. Zbog toga će ono što je prvenstveno pripadalo istini ljudske naravi biti dovedeno do onoga savršenstva koje ima u dobi mladosti, a ne do onoga savršenstva koje ima u dobi djeteta, u kojoj tjelesne tekućine još nisu dosegnule svoje konačno raspoloženje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.