Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 80, a. 3

Hoće li tjelesne tekućine

Prigovor 1. Čini se da tjelesne tekućine neće ponovno ustati u tijelu. Jer pisano je (1 Kor 15,50): „Tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega“. No krv je glavna tjelesna tekućina. Dakle, ona neće ponovno ustati u blaženima, koji će posjedovati kraljevstvo Božje, a još manje u drugima.

Prigovor 2. Nadalje, tjelesne tekućine namijenjene su nadoknadi gubitka. A nakon uskrsnuća gubitka više neće biti. Dakle, tijelo neće ponovno ustati s tekućinama.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je u procesu nastajanja u ljudskom tijelu razumna duša još ne usavršava. No tekućine su još u procesu nastajanja jer su u mogućnosti meso i kost. Dakle, razumna ih duša još ne usavršava. A ljudsko tijelo nije usmjereno na uskrsnuće osim ukoliko ga usavršava razumna duša. Dakle, tjelesne tekućine neće ponovno ustati.

Naprotiv, sve što ulazi u sastav ljudskoga tijela ponovno će ustati s njim. A to se odnosi na tjelesne tekućine, kako se vidi iz Augustinove izjave (De Spir. et Anima xv) da se „tijelo sastoji od djelatnih udova; djelatni udovi od istovrsnih dijelova; a istovrsni dijelovi od tekućina“. Dakle, tjelesne će tekućine ponovno ustati u tijelu. Nadalje, naše će uskrsnuće biti suobličeno Kristovu uskrsnuću. No u Kristovu uskrsnuću njegova je krv ponovno ustala, inače se vino sada ne bi pretvaralo u njegovu krv u oltarskom sakramentu. Dakle, krv će ponovno ustati i u nama, i na sličan način ostale tekućine.

Odgovaram: sve što pripada cjelovitosti ljudske naravi u onima koji sudjeluju u uskrsnuću ponovno će ustati, kako je gore rečeno (čl. 1,2). Stoga svaka vlažnost tijela koja pripada cjelovitosti ljudske naravi mora nužno ponovno ustati u čovjeku. No u čovjeku postoji trostruka vlažnost. Postoji jedna koja nastaje odstupanjem od savršenstva pojedinca: bilo zato što je na putu k propadanju, pa je narav izbacuje, na primjer mokraća, znoj, gnoj i tome slično; bilo zato što je narav usmjerava na očuvanje vrste u nekom pojedincu, bilo činom rodiljne moći, kao sjeme, bilo činom hranidbene moći, kao mlijeko. Nijedna od ovih vlažnosti neće ponovno ustati, jer one ne pripadaju savršenstvu osobe koja ponovno ustaje. Druga vrsta vlažnosti jest ona koja još nije dosegnula svoje konačno savršenstvo, koje narav ostvaruje u pojedincu, a ipak je narav usmjerava prema tome: i ta je dvovrsna. Jer postoji jedna vrsta koja ima određen oblik i sadržana je među dijelovima tijela, na primjer krv i ostale tekućine koje je narav usmjerila prema udovima koji se iz njih proizvode ili hrane: pa ipak one imaju određene utvrđene oblike poput ostalih dijelova tijela, i dosljedno tome ponovno će ustati s ostalim dijelovima tijela; dok je druga vrsta vlažnosti u prijelazu iz oblika u oblik, naime iz oblika tekućine u oblik uda. Vlažnosti ove vrste neće ponovno ustati, jer će nakon uskrsnuća svaki dio tijela biti utvrđen u svojemu obliku, tako da jedan neće prelaziti u drugi. Zbog toga ova vlažnost koja je stvarno u prijelazu iz jednoga oblika u drugi neće ponovno ustati. No ova se vlažnost može promatrati u dvostrukom stanju: ili kao na početku svoje preobrazbe, i tako se naziva rosa (ros), naime vlažnost koja se nalazi u šupljinama manjih vena; ili kao u tijeku preobrazbe i već počinjući prolaziti kroz promjenu, i tako se naziva kambij (cambium): ali ni u jednom stanju neće ponovno ustati. Treća vrsta vlažnosti jest ona koja je već dosegnula svoje konačno savršenstvo koje narav namjerava u tijelu pojedinca, i već je prošla preobrazbu te se srasla s udovima. To se naziva ljepak (gluten), i budući da pripada udovima, ponovno će ustati upravo kao što će i udovi.

Odgovor na 1. prigovor: u ovim riječima Apostola tijelo i krv ne označavaju supstanciju tijela i krvi, nego djela tijela i krvi, koja su ili djela grijeha ili djelovanja životinjskoga života. Ili možemo reći s Augustinom u njegovu pismu Konzenciju (Ep. cxlvi) da „tijelo i krv ovdje označavaju pokvarenost koja sada prevladava u tijelu i krvi“; zbog čega se riječi Apostola nastavljaju: „Niti će raspadljivost baštiniti neraspadljivost“.

Odgovor na 2. prigovor: kao što će udovi koji služe rađanju nakon uskrsnuća postojati radi cjelovitosti ljudske naravi, a ne radi djelovanja koje sada po njima biva, tako će i tekućine biti u tijelu ne radi nadoknade gubitka, nego radi obnove cjelovitosti ljudske naravi i radi pokazivanja njezine naravne moći.

Odgovor na 3. prigovor: kao što su elementi u tijeku nastajanja u odnosu prema mješovitim tijelima, jer su njihova tvar, no ne tako da su uvijek u prijelazu kada su u mješovitom tijelu, tako su i tekućine u odnosu prema udovima. I iz toga razloga, kao što elementi u dijelovima svemira imaju određene oblike, zbog kojih oni, poput mješovitih tijela, pripadaju savršenstvu svemira, tako i tekućine pripadaju savršenstvu ljudskoga tijela, upravo kao što i ostali dijelovi pripadaju, premda ne dostižu njegovo potpuno savršenstvo kao što dostižu ostali dijelovi, i premda elementi nemaju savršene oblike kakve imaju mješovita tijela. Ali kao što svi dijelovi svemira primaju svoje savršenstvo od Boga, ne jednako, nego svaki prema svojemu načinu, tako i tekućine na neki način usavršava razumna duša, no ne u istoj mjeri kao savršenije dijelove.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.