Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 78, a. 2

Je li to pepeo ili prah

Prigovor 1. Čini se da neće svi ponovno ustati iz pepela. Jer Kristovo je uskrsnuće uzor našega. No njegovo uskrsnuće nije bilo iz pepela, jer njegovo tijelo nije vidjelo truleži prema Ps 16,10; Dj 2,27-31. Dakle, neće ni svi ponovno ustati iz pepela.

Prigovor 2. Nadalje, ljudsko se tijelo ne spaljuje uvijek. A stvar se ne može svesti na pepeo osim ako se ne spali. Dakle, neće svi ponovno ustati iz pepela.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo mrtva čovjeka ne pretvara se u pepeo odmah nakon smrti. No neki će ponovno ustati odmah nakon smrti, prema tekstu (Sent. iv, D, 43), naime oni koji budu zatečeni živi. Dakle, neće svi ponovno ustati iz pepela.

Prigovor 4. Nadalje, polazni termin odgovara ciljnom terminu. No ciljni termin uskrsnuća nije isti kod dobrih kao kod zlih: „Svi ćemo doista uskrsnuti, ali se nećemo svi preobraziti“ (1 Kor 15,51). Dakle, polazni termin nije isti. I tako, ako zli ponovno ustanu iz pepela, dobri neće ponovno ustati iz pepela.

Naprotiv, Hajmon kaže (na Rim 5,10: „Doista ako se s Bogom pomirismo dok smo još bili neprijatelji“): „Svi koji su rođeni u istočnom grijehu podliježu presudi: Zemlja jesi i u zemlju ćeš otići“. No svi koji će ponovno ustati o općem uskrsnuću bili su rođeni u istočnom grijehu, bilo svojim rođenjem u utrobi bilo barem svojim rođenjem iz utrobe. Dakle, svi će ponovno ustati iz pepela. Nadalje, u ljudskom tijelu ima mnogo toga što uistinu ne pripada ljudskoj naravi. Ali sve će se to ukloniti. Dakle, sva tijela moraju nužno biti svedena na pepeo.

Odgovaram: isti razlozi kojima smo pokazali (čl. 1) da svi ponovno ustaju iz smrti dokazuju također da će o općem uskrsnuću svi ponovno ustati iz pepela, osim ako se protivno, kao što je požurivanje njihova uskrsnuća, ne udijeli određenim osobama posebnom povlasticom milosti. Jer kao što Sveto pismo proriče uskrsnuće, tako proriče i preoblikovanje tijela (Fil 3,21). I tako slijedi da kao što svi umiru kako bi tijela svih mogla uistinu ponovno ustati, tako će i tijela svih propasti kako bi se mogla preoblikovati. Jer kao što je smrt bila nanesena Božjom pravednošću kao kazna čovjeku, tako je i raspadanje tijela, kako se vidi iz Post 3,19: „Zemlja jesi i u zemlju ćeš otići“. Štoviše, red naravi zahtijeva rastakanje ne samo sjedinjenja duše i tijela, nego i miješanja elemenata: kao što se ocat ne može vratiti na kakvoću vina osim ako se najprije ne rastoči u podležeću tvar: jer se miješanje elemenata i uzrokuje i održava gibanjem neba, a kada ono prestane, sva će se mješovita tijela rastočiti u čiste elemente.

Odgovor na 1. prigovor: Kristovo je uskrsnuće uzor našega s obzirom na ciljni termin, ali ne i s obzirom na polazni termin.

Odgovor na 2. prigovor: pod pepelom podrazumijevamo sve ostatke koji ostaju nakon rastakanja tijela, iz dva razloga. Prvo, zato što je u starim vremenima bio uobičajeni običaj spaljivati tijela mrtvih i čuvati pepeo, odakle je postalo uobičajeno govoriti o ostacima ljudskoga tijela kao o pepelu. Drugo, zbog uzroka rastakanja, a to je plamen nagona na grijeh kojim je ljudsko tijelo iz korijena zaraženo. Stoga, kako bi se očistilo od ove zaraze, ljudsko se tijelo mora nužno rastočiti u svoje prvotne sastojke: a kada se stvar uništi vatrom, kaže se da je svedena na pepeo. Zbog toga se naziv pepela daje onim stvarima u koje se ljudsko tijelo rastvara.

Odgovor na 3. prigovor: oganj koji će očistiti lice zemlje moći će iznenada svesti na pepeo tijela onih koji budu zatečeni živi, kao što će rastočiti i druga mješovita tijela u njihovu podležeću tvar.

Odgovor na 4. prigovor: gibanje ne uzima svoju vrstu od svojega polaznog termina, nego od svojega ciljnog termina. Stoga se uskrsnuće svetih koje će biti slavno mora nužno razlikovati od uskrsnuća zlih koje neće biti slavno s obzirom na ciljni termin, a ne s obzirom na polazni termin. I često se događa da ciljni termin nije isti, dok je polazni termin isti, na primjer, neka se stvar može gibati od crnila prema bjelini i prema bljedoći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.