Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 77, a. 2

Je li to vrijeme skriveno

Prigovor 1. Čini se da to vrijeme nije skriveno. Jer kada točno znamo početak neke stvari, možemo točno znati i njezin svršetak, budući da se „sve stvari mjere određenim razdobljem“ (De Generat. ii). A početak svijeta točno je poznat. Dakle, i njegov se svršetak može točno znati. Ali to će biti vrijeme uskrsnuća i suda. Dakle, to vrijeme nije skriveno.

Prigovor 2. Nadalje, navodi se (Otk 12,6) da je „žena“, koja predstavlja Crkvu, „imala sklonište, od Boga pripravljeno, da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana“. Opet se (Dn 12,11) spominje određeni utvrđeni broj dana, koji očito označavaju godine, prema Ez 4,6: „Po jedan dan za svaku godinu određujem ti“. Dakle, vrijeme svršetka svijeta i uskrsnuća može se točno saznati iz Svetoga pisma.

Prigovor 3. Nadalje, stanje Novoga zavjeta bilo je unaprijed označeno u Starome zavjetu. No mi točno znamo vrijeme u kojemu je trajalo stanje Staroga zavjeta. Dakle, možemo točno znati i vrijeme u kojemu će trajati stanje Novoga zavjeta. Ali stanje Novoga zavjeta trajat će do svršetka svijeta, zbog čega je rečeno (Mt 28,20): „Evo, ja sam s vama... do svršetka svijeta“. Dakle, vrijeme svršetka svijeta i uskrsnuća može se točno saznati.

Naprotiv, ono što je nepoznato anđelima bit će mnogo nepoznatije ljudima: jer one stvari do kojih ljudi dolaze naravnim razumom anđeli spoznaju mnogo jasnije i sigurnije po svojoj naravnoj spoznaji. Štoviše, objave se ljudima ne daju osim posredstvom anđela, kako tvrdi Dionizije (Coel. Hier. iv). A anđeli nemaju točnu spoznaju o tome vremenu, kako se vidi iz Mt 24,36: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski“. Dakle, to je vrijeme skriveno od ljudi. Nadalje, apostoli su bili upućeniji u Božje tajne od drugih koji su došli poslije njih, jer su imali „prvine Duha“ (Rim 8,23), „prije drugih u pogledu vremena i obilnije“, kako glosa primjećuje. Pa ipak, kada su pitali našega Gospodina upravo o toj stvari, on im je odgovorio (Dj 1,7): „Nije vaše znati vremena i trenutke koje je Otac podredio svojoj vlasti“. Mnogo je više, dakle, skriveno od ostalih.

Odgovaram: kako Augustin kaže (Qq. lxxxiii, qu. 58), „što se tiče posljednje dobi ljudskoga roda, koja počinje od dolaska našega Gospodina i traje do svršetka svijeta, neizvjesno je od koliko će se naraštaja sastojati: upravo kao što starost, koja je čovjekova posljednja dob, nema utvrđeno vrijeme prema mjeri ostalih dobi, budući da ponekad sama traje onoliko dugo koliko i sve ostale“. Razlog je tomu taj što se točno trajanje budućega vremena ne može spoznati osim ili objavom ili naravnim razumom: a vrijeme do uskrsnuća ne može se izračunati naravnim razumom, jer će uskrsnuće i prestanak nebeskoga gibanja biti istodobni, kako je gore rečeno (čl. 1). A sve stvari za koje se naravnim razumom predviđa da će se dogoditi u utvrđeno vrijeme računaju se po gibanju: a nemoguće je iz gibanja neba izračunati njegov svršetak, jer budući da je kružno, upravo je zbog toga po svojoj naravi sposobno trajati zauvijek: i dosljedno tome vrijeme između ovoga trenutka i uskrsnuća ne može se izračunati naravnim razumom. Isto se tako ne može spoznati objavom, kako bi svi bdjeli i bili spremni susresti Krista: i iz toga razloga, kada su ga apostoli pitali o tome, Krist je odgovorio (Dj 1,7): „Nije vaše znati vremena i trenutke koje je Otac podredio svojoj vlasti“, čime, kako Augustin kaže (De Civ. Dei xviii, 53): „odbija prste svih računatelja i zapovijeda im da miruju“. Jer ono što je odbio reći apostolima, neće objaviti drugima: stoga su se svi oni koji su bili zavedeni da računaju spomenuto vrijeme dosad pokazali neistinitima; jer su neki, kako Augustin kaže (De Civ. Dei xviii, 53), tvrdili da će od Uzašašća našega Gospodina do njegova posljednjega dolaska proteći 400 godina, drugi 500, treći 1000. Lažnost je ovih računatelja očita, kao što će biti očita i lažnost onih koji ni sada ne prestaju računati.

Odgovor na 1. prigovor: kada znamo početak neke stvari i također njezin svršetak, slijedi da nam je poznata njezina mjera: stoga ako znamo početak stvari čije se trajanje mjeri gibanjem neba, možemo znati njezin svršetak, budući da nam je gibanje neba poznato. Ali mjera trajanja nebeskoga gibanja jest isključivo Božja odredba, koja nam je nepoznata. Zbog toga, ma koliko znali njegov početak, ne možemo znati njegov svršetak.

Odgovor na 2. prigovor: tisuću dvjesta i šezdeset dana spomenutih u Otkrivenju (12,6) označava sve vrijeme tijekom kojega Crkva traje, a ne neki određeni broj godina. Razlog je tomu taj što je Kristovo propovijedanje na kojemu je Crkva izgrađena trajalo tri i pol godine, koje vrijeme sadrži gotovo jednak broj dana kao i spomenuti broj. Nadalje, broj dana koji je odredio Danijel ne odnosi se na broj godina koje trebaju proteći prije svršetka svijeta ili do Antikristova propovijedanja, nego na vrijeme Antikristova propovijedanja i trajanje njegova progona.

Odgovor na 3. prigovor: premda je stanje Novoga zavjeta općenito bilo unaprijed označeno stanjem Staroga zavjeta, ne slijedi da pojedinačno odgovara pojedinačnom: osobito zato što su svi pralikovi Staroga zavjeta ispunjeni u Kristu. Stoga Augustin (De Civ. Dei xviii, 52) odgovara određenim osobama koje su željele usporediti broj progona koje je Crkva pretrpjela s brojem egipatskih zala ovim riječima: „Ne mislim da su događaji u Egiptu u svome značenju bili proročki navještaj ovih progona, premda su oni koji tako misle pokazali istančanost i domišljatost u njihovu pojedinačnom prilagođavanju jednih drugima, ne doduše proročkim duhom, nego nagađanjem ljudskoga uma, koji ponekad doseže istinu, a ponekad ne“. Čini se da su iste primjedbe primjenjive i na tvrdnje opata Joakima, koji je pomoću takvih nagađanja o budućnosti prorekao neke stvari koje su bile istinite, a u drugima je bio prevaren.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.