Suppl., q. 75, a. 2
Je li ono općenito za sva tijela
Prigovor 1. Čini se da uskrsnuće neće biti za sve bez iznimke. Jer pisano je (Ps 1,5): „Bezbožnici se neće održati na sudu“. A ljudi neće ponovno ustati osim u vrijeme općega suda. Dakle, bezbožnici nipošto neće ponovno ustati.
Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Dn 12,2): „Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemljinu probudit će se“. Ali ove riječi uključuju ograničenje. Dakle, neće svi ponovno ustati.
Prigovor 3. Nadalje, uskrsnućem se ljudi suobličuju uskrslom Kristu; zbog čega Apostol dokazuje (1 Kor 15,12 i dalje) da ako je Krist uskrsnuo, i mi ćemo ponovno uskrsnuti. A uskrslom Kristu trebali bi se suobličiti samo oni koji su nosili njegovu sliku, a to pripada samo dobrima. Dakle, samo će oni ponovno ustati.
Prigovor 4. Nadalje, kazna se ne oprašta osim ako se ne oprosti krivnja. A tjelesna smrt kazna je za istočni grijeh. Dakle, kako istočni grijeh nije oprošten svima, neće svi ponovno ustati.
Prigovor 5. Nadalje, kao što se ponovno rađamo milošću Kristovom, upravo ćemo tako i ponovno ustati po njegovoj milosti. A oni koji umru u majčinoj utrobi ne mogu se nikada ponovno roditi: dakle, ne mogu ni ponovno ustati, i dosljedno tome neće svi ponovno ustati.
Naprotiv, rečeno je (Iv 5,28): „Svi koji su u grobovima čut će glas Sina Božjega... i koji čuju, živjet će“. Dakle, svi će mrtvi ponovno ustati. Nadalje, pisano je (1 Kor 15,51): „Svi ćemo doista uskrsnuti“, itd. Nadalje, uskrsnuće je nužno kako bi oni koji ponovno uskrsnu primili kaznu ili nagradu prema svojim zaslugama. No ili kazna ili nagrada pripada svima, bilo za njihove vlastite zasluge, kao odraslima, bilo za tuđe zasluge, kao djeci. Dakle, svi će ponovno ustati.
Odgovaram: one stvari čiji razlog dolazi iz naravi vrste moraju se nužno naći jednako u svim pripadnicima te iste vrste. A takvo je uskrsnuće: jer njegov razlog, kao što je gore rečeno (čl. 1), leži u tome što duša ne može imati konačno savršenstvo ljudske vrste dokle god je odvojena od tijela. Stoga nijedna duša neće zauvijek ostati odvojena od tijela. Dakle, nužno je da svi, kao i pojedinac, ponovno ustanu.
Odgovor na 1. prigovor: kako glosa tumači te riječi, one se odnose na duhovno uskrsnuće po kojemu bezbožnici neće ponovno ustati na posebnom sudu; ili se odnose na bezbožnike koji su potpuni nevjernici, koji neće ponovno ustati da bi im se sudilo, budući da su već osuđeni.
Odgovor na 2. prigovor: Augustin (De Civ. Dei xx, 23) objašnjava „mnogi“ u značenju „svi“: zapravo, taj se način govora često susreće u Svetome pismu. Ili se to ograničenje može odnositi na djecu predanu limbu koja, premda će ponovno ustati, ne kaže se pravo da se bude, budući da neće imati osjet ni boli ni slave, a buđenje je odrješivanje osjetila.
Odgovor na 3. prigovor: svi, i dobri i zli, suobličeni su Kristu dok žive u ovome životu u pogledu stvari koje pripadaju naravi vrste, ali ne i u pogledu stvari koje pripadaju milosti. Stoga će mu svi biti suobličeni u obnovi naravnoga života, ali ne i u sličnosti slave, osim samih dobrih.
Odgovor na 4. prigovor: oni koji su umrli u istočnom grijehu umiranjem su podmirili obvezu smrti koja je kazna za istočni grijeh. Stoga, bez obzira na istočni grijeh, oni mogu ponovno ustati iz smrti: jer kazna je za istočni grijeh umrijeti, a ne biti zadržan smrću.
Odgovor na 5. prigovor: ponovno se rađamo milošću Kristovom koja nam se daje, ali ponovno ustajemo po Kristovoj milosti po kojoj se dogodilo da je uzeo našu narav, budući da smo po tome suobličeni njemu u naravnim stvarima. Stoga oni koji umru u majčinoj utrobi, premda se ne rađaju ponovno primanjem milosti, ipak će ponovno ustati zbog suobličenosti svoje naravi s njime, koju su suobličenost stekli dosezanjem savršenstva ljudske vrste.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.