Suppl., q. 75, a. 3
Je li ono naravno ili čudesno
Prigovor 1. Čini se da je uskrsnuće naravno. Jer, kako Damaščanin kaže (De Fide Orth. iii, 14), „ono što se općenito opaža u svima označava narav pojedinaca sadržanih pod njom“. A uskrsnuće se općenito primjenjuje na sve. Dakle, ono je naravno.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže (Moral. xiv, 55): „Oni koji ne drže uskrsnuće na načelu poslušnosti, trebali bi ga svakako držati na načelu razuma. Jer što drugo svijet čini svakoga dana nego u svojim elementima oponaša naše uskrsnuće?“ I navodi kao primjere svjetlost koja „takoreći umire... i biva povučena od našega pogleda... i opet iznova ustaje, takoreći, i biva opozvana, grmlje koje gubi svoje zelenilo i opet se svojevrsnim uskrsnućem obnavlja, i sjemenke koje trunu i umiru, a zatim klijaju i ponovno ustaju takoreći“: koji isti primjer navodi Apostol (1 Kor 15,36). A iz djela naravi ne može se spoznati ništa osim onoga što je naravno. Dakle, uskrsnuće je naravno.
Prigovor 3. Nadalje, stvari koje su protiv naravi ne traju dugo, jer su, da tako kažemo, nasilne. Ali život koji se obnavlja uskrsnućem trajat će zauvijek. Dakle, uskrsnuće će biti naravno.
Prigovor 4. Nadalje, ono čemu se čitavo iščekivanje naravi raduje čini se naravnim. A takvo je uskrsnuće i proslava svetih prema Rim 8,19. Dakle, uskrsnuće će biti naravno.
Prigovor 5. Nadalje, uskrsnuće je svojevrsno gibanje prema vječnom jedinstvu duše i tijela. A gibanje je naravno ako završava u naravnom smiraju (Phys. v, 6): a vječno sjedinjenje duše i tijela bit će naravno, jer budući da je duša tijelu vlastiti pokretač, ona ima tijelo koje joj je razmjerno: tako da je tijelo jednako tako zauvijek sposobno da ga ona oživljuje, kao što duša živi zauvijek. Dakle, uskrsnuće će biti naravno.
Naprotiv, nema prirodnoga povratka iz lišenosti u habitus. A smrt je lišenost života. Dakle, uskrsnuće kojim se netko vraća iz smrti u život nije naravno. Nadalje, bića jedne vrste imaju jedan stalan način postanka: stoga životinje nastale truljenjem nikada nisu iste vrste kao one nastale iz sjemena, kako Komentator kaže na Phys. viii. A prirodan je način čovjekova postanka da se rodi od sebi sličnoga u vrsti: a to nije slučaj u uskrsnuću. Dakle, ono neće biti naravno.
Odgovaram: gibanje ili djelovanje stoji u trostrukom odnosu prema naravi. Jer postoji gibanje ili djelovanje kojemu narav nije ni načelo ni termin: i takvo gibanje ponekad biva od načela iznad naravi kao u slučaju proslavljenoga tijela; a ponekad od bilo kojega drugog načela; na primjer, nasilno gibanje kamena prema gore koje završava u nasilnom smiraju. Opet, postoji gibanje kojemu je narav i načelo i termin: na primjer, gibanje kamena prema dolje. I postoji drugo gibanje kojemu je narav termin, ali ne i načelo, pri čemu je ovo potonje ponekad nešto iznad naravi (kao kod vraćanja vida slijepcu, jer je vid naravan, ali je načelo davanja vida iznad naravi), a ponekad nešto drugo, kao pri požurivanju cvjetanja ili plodonošenja umjetnim postupkom. Nemoguće je da narav bude načelo a da ne bude termin, zato što su prirodna načela određena za točne učinke, izvan kojih se ne mogu protezati. Prema tome, djelovanje ili gibanje koje se odnosi na narav na prvi način ne može nipošto biti naravno, nego je ili čudesno ako dolazi od načela iznad naravi, ili nasilno ako dolazi od bilo kojega drugog načela. Djelovanje ili gibanje koje se odnosi na narav na drugi način jednostavno je naravno: ali djelovanje koje se odnosi na narav na treći način ne može se opisati kao jednostavno naravno, nego kao naravno u ograničenom smislu, ukoliko, naime, vodi do onoga što je u skladu s naravi: ali naziva se ili čudesnim ili umjetnim ili nasilnim. Jer, strogo govoreći, naravno je ono što je prema naravi, a stvar je prema naravi ako ima tu narav i sve što proizlazi iz te naravi (Phys. ii, 1). Dosljedno tome, govoreći jednostavno, gibanje se ne može opisati kao naravno osim ako mu je načelo naravno. No narav ne može biti načelo uskrsnuća, premda uskrsnuće završava u životu naravi. Jer narav je načelo gibanja u stvari u kojoj se narav nalazi, ili djelatno načelo, kao u gibanju teških i lakih tijela i u naravnim promjenama životinja, ili pasivno načelo, kao u nastajanju jednostavnih tijela. Pasivno načelo naravnoga nastajanja jest naravna pasivna mogućnost kojoj u naravi uvijek odgovara djelatno načelo, prema Metafizici viii, 1: niti je s obzirom na to važno odgovara li djelatno načelo u naravi pasivnom načelu s obzirom na njegovo konačno savršenstvo, naime oblik; ili s obzirom na raspoloženje snagom kojega ono zahtijeva konačni oblik, kao u nastajanju čovjeka prema nauku vjere, ili u svim drugim nastajanjima prema mišljenjima Platona i Avicene. No u naravi nema djelatnoga načela uskrsnuća, niti s obzirom na sjedinjenje duše s tijelom, niti s obzirom na raspoloženje koje je zahtjev za to sjedinjenje: budući da takvo raspoloženje narav ne može proizvesti osim na određen način postupkom rađanja iz sjemena. Stoga čak i ako se pretpostavi pasivna mogućnost sa strane tijela, ili bilo kakva sklonost k njegovu sjedinjenju s dušom, ona nije takva da bi dostajala za uvjete naravnoga gibanja. Dakle, uskrsnuće je, strogo govoreći, čudesno, a ne naravno, osim u ograničenom smislu, kako smo objasnili.
Odgovor na 1. prigovor: Damaščanin govori o onim stvarima koje se nalaze u svim pojedincima i prouzročene su načelima naravi. Jer kad bi se božanskim zahvatom svi ljudi učinili bijelima, ili bili sabrani na jedno mjesto, kao što se dogodilo u vrijeme potopa, ne bi slijedilo da je bjelina ili postojanje na nekom određenom mjestu naravno svojstvo čovjeka.
Odgovor na 2. prigovor: iz naravnih stvari ne dolazi se dokazivanjem razuma do spoznaje nenaravnih stvari, ali indukcijom razuma može se spoznati nešto iznad naravi, budući da naravno nosi određenu sličnost s nadnaravnim. Tako sjedinjenje duše i tijela nalikuje sjedinjenju duše s Bogom po slavi uživanja, kako Učitelj kaže (Sent. ii, D, 1): i na sličan način primjeri, koje navode Apostol i Grgur, potvrđujuća su svjedočanstva naše vjere u uskrsnuće.
Odgovor na 3. prigovor: ovaj se prigovor odnosi na djelovanje koje završava u nečemu što nije naravno, nego protivno naravi. Uskrsnuće nije takvo, pa stoga prigovor ne pogađa bit.
Odgovor na 4. prigovor: cjelokupno djelovanje naravi podređeno je Božjemu djelovanju, baš kao što je djelovanje niže vještine podređeno djelovanju više vještine. Stoga kao što svako djelo niže vještine ima u vidu svrhu nedostižnu osim djelovanjem više vještine koja proizvodi oblik ili se koristi onim što je načinjeno vještinom: tako je i posljednja svrha koju ima u vidu čitavo iščekivanje naravi nedostižna djelovanjem naravi, i iz toga razloga njezino postizanje nije naravno.
Odgovor na 5. prigovor: premda ne može biti naravnoga gibanja koje završava u nasilnom smiraju, može postojati nenaravno gibanje koje završava u naravnom smiraju, kako je gore objašnjeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.