Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 73, a. 2

Hoće li u punoj istini sunce i mjesec pomrčati

Prigovor 1. Čini se da će prema vremenu suda sunce i mjesec u punoj istini pomrčati. Jer, kako Raban kaže tumačeći Mt 24,29: „ništa nas ne sprječava da zaključimo kako će sunce, mjesec i zvijezde tada biti lišeni svoga svjetla, kao što znamo da se dogodilo suncu u vrijeme muke našega Gospodina“.

Prigovor 2. Nadalje, svjetlo nebeskih tijela upravljeno je k nastanku nižih tijela, jer pomoću njega a ne samo svojim gibanjem ona djeluju na ovaj donji svijet, kako kaže Averroes (De Subst. Orbis.). No nastajanje će tada prestati. Dakle, ni svjetlo neće ostati u nebeskim tijelima.

Prigovor 3. Nadalje, prema nekima niža će tijela biti očišćena od kakvoća kojima djeluju. No nebeska tijela djeluju ne samo gibanjem nego i svjetlom, kako je gore rečeno (prigovor 2). Dakle, kao što će prestati gibanje neba, tako će i svjetlo nebeskih tijela.

Naprotiv, prema astronomima sunce i mjesec ne mogu pomrčati u isto vrijeme. No za to se pomrčanje sunca i mjeseca navodi da je istodobno, kada Gospodin dođe na sud. Dakle, pomrčanje u punoj istini neće biti posljedica naravne pomrčine. Nadalje, nije dolično da isto bude uzrok nestajanja i povećanja neke stvari. No kada naš Gospodin dođe, svjetlo će se svjetlila povećati prema Iz 30,26: „Svjetlost će mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana biti sedmerostruka“. Dakle, neprikladno je da svjetlo tih tijela prestane kada naš Gospodin dođe.

Odgovaram: ako govorimo o suncu i mjesecu s obzirom na sam trenutak Kristova dolaska, nije vjerodostojno da će pomrčati time što će biti lišeni svoga svjetla, budući da će se kada Krist dođe i sveti ponovno ustanu cijeli svijet obnoviti, kako ćemo reći dalje (pit. 74). Ako, međutim, govorimo o njima s obzirom na vrijeme koje neposredno prethodi sudu, moguće je da božanskom moći sunce, mjesec i druga nebeska svjetlila pomrčaju, bilo u različito vrijeme bilo sva zajedno, kako bi ulili strah ljudima.

Odgovor na 1. prigovor: Raban govori o vremenu koje prethodi sudu: zbog čega dodaje da će se, kada sudnji dan prođe, ispuniti riječi Izaijine.

Odgovor na 2. prigovor: svjetlo je u nebeskim tijelima ne samo sa svrhom uzrokovanja nastanka u ovim nižim tijelima, nego i radi njihova vlastitoga savršenstva i ljepote. Otuda ne slijedi da gdje nastajanje prestaje, svjetlo nebeskih tijela prestaje, nego prije da će se povećati.

Odgovor na 3. prigovor: ne čini se vjerojatnim da će elementarne kakvoće biti uklonjene iz elemenata, premda su neki to tvrdili. Ako se, međutim, i uklone, još uvijek ne bi bilo usporedbe između njih i svjetla, budući da su elementarne kakvoće u međusobnoj opreci, tako da je njihovo djelovanje kvarljivo: dok je svjetlo počelo djelovanja ne putem opreke, nego putem počela koje ravna stvarima u međusobnoj opreci i vraća ih u sklad. Niti postoji usporedba s gibanjem nebeskih tijela, jer gibanje je čin onoga što je nesavršeno, zbog čega nužno mora prestati kada nesavršenost prestane: dok se to ne može reći za svjetlo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.