Suppl., q. 69, a. 7
Treba li razlikovati toliko mjesta
Prigovor 1. Čini se da ne bismo trebali razlikovati toliko boravišta. Jer nakon smrti, kao što se boravišta duguju dušama zbog grijeha, tako se duguju i zbog zasluge. No samo je jedno boravište dužno zbog zasluge, naime raj. Dakle, ne bi trebalo biti ni više od jednoga boravišta dužnoga zbog grijeha, naime pakao.
Prigovor 2. Nadalje, boravišta se određuju dušama nakon smrti zbog zasluga ili krivnja. No jedno je mjesto gdje one zaslužuju ili stječu krivnju. Dakle, samo bi jedno boravište trebalo biti dodijeljeno njima nakon smrti.
Prigovor 3. Nadalje, mjesta kazne trebala bi odgovarati grijesima. No postoje samo tri vrste grijeha, naime istočni, laki i smrtni. Dakle, trebala bi postojati samo tri kaznena boravišta.
Prigovor 4. S druge strane, čini se da bi ih trebalo biti mnogo više od navedenih. Jer ovaj mračni zrak zatvorska je kuća demonima (2 Pt 2,17), pa ipak se ne ubraja među pet boravišta koja spominju pojedini autori. Dakle, ima više od pet boravišta.
Prigovor 5. Nadalje, zemaljski se raj razlikuje od nebeskoga raja. No neki su bili preneseni u zemaljski raj nakon ovoga stanja života, kao što se pripovijeda o Henoku i Iliji. Budući da se, dakle, zemaljski raj ne ubraja među pet boravišta, čini se da ih ima više od pet.
Prigovor 6. Nadalje, neko kazneno mjesto trebalo bi odgovarati svakom stanju grešnika. Ako pretpostavimo da netko umre u istočnom grijehu a počinio je samo lake grijehe, nijedno mu od navedenih boravišta neće priličiti. Jer jasno je da ne bi bio na nebu, budući da bi bio bez milosti, a iz istoga razloga ne bi bio ni u limbu Otaca; niti bi, opet, bio u limbu djece, budući da ondje nema osjetne kazne, koja se duguje takvoj osobi zbog lakoga grijeha: niti bi bio u čistilištu, gdje nema druge doli vremenite kazne, dok se njemu duguje vječna kazna: niti bi bio u paklu prokletih, budući da nije kriv za stvarni smrtni grijeh. Dakle, trebalo bi odrediti šesto boravište.
Prigovor 7. Nadalje, nagrade i kazne razlikuju se po veličini prema razlikama u grijesima i zaslugama. No stupnjevi zasluga i grijeha beskonačni su. Dakle, trebali bismo razlikovati beskonačan broj boravišta u kojima se duše kažnjavaju ili nagrađuju nakon smrti.
Prigovor 8. Nadalje, duše se katkada kažnjavaju na mjestima gdje su sagriješile, kako Grgur navodi (Dial. iv, 55). Ali one su sagriješile na mjestu koje mi nastanjujemo. Dakle, ovo bi se mjesto trebalo ubrojiti među boravišta, osobito jer se neki kažnjavaju za svoje grijehe na ovome svijetu, kako je Učitelj rekao gore (Sent. iv, D, 21).
Prigovor 9. Nadalje, kao što neki umiru u stanju milosti i imaju neke lake grijehe za koje zaslužuju kaznu, tako neki umiru u smrtnom grijehu i imaju neko dobro za koje bi zaslužili nagradu. No onima koji umiru u milosti s lakim grijesima dodjeljuje se boravište gdje se kažnjavaju prije nego što prime nagradu, koje je boravište čistilište. Dakle, s druge strane, jednako bi tako trebalo postojati boravište za one koji umru u smrtnom grijehu zajedno s nekim dobrim djelima.
Prigovor 10. Nadalje, kao što su Oci bili odgođeni od postizanja potpune slave duše prije Kristova dolaska, tako su sada zadržani od primanja slave tijela. Dakle, kao što razlikujemo boravište svetaca prije dolaska Kristova od onoga gdje su primljeni sada, tako bismo trebali razlikovati ono u kojem su primljeni sada od onoga gdje će biti primljeni nakon uskrsnuća.
Odgovaram: boravišta duša razlikuju se prema različitim stanjima duša. No duša sjedinjena sa smrtnim tijelom u stanju je zasluživanja, dok je duša odijeljena od tijela u stanju primanja dobra ili zla za svoje zasluge; tako da je nakon smrti ili u stanju primanja svoje konačne nagrade, ili u stanju zapriječenosti od njezina primanja. Ako je u stanju primanja svoje konačne nagrade, to se događa na dva načina: ili s obzirom na dobro, i tada je to raj; ili s obzirom na zlo, i tako s obzirom na stvarni grijeh to je pakao, a s obzirom na istočni grijeh to je limb djece. S druge strane, ako je u stanju gdje je zapriječena od primanja svoje konačne nagrade, to je ili zbog nedostatka osobe, i tako imamo čistilište gdje se duše zadržavaju od primanja nagrade odmah zbog grijeha koje su počinile, ili pak zbog nedostatka naravi, i tako imamo limb Otaca, gdje su Oci bili zadržani od postizanja slave zbog krivnje ljudske naravi koja još nije mogla biti okajana.
Odgovor na 1. prigovor: dobro biva na jedan način, a zlo na mnoge načine, prema Dioniziju (Div. Nom. iv) i Filozofu (Ethic. ii, 6): zbog čega nije neprikladno ako postoji jedno mjesto blažene nagrade i nekoliko mjesta kazne.
Odgovor na 2. prigovor: stanje zasluživanja i stjecanja krivnje jedno je stanje, budući da ista osoba može zaslužiti i steći krivnju: stoga je prikladno da jedno mjesto bude dodijeljeno svima: dok među onima koji primaju prema svojim zaslugama postoje različita stanja, pa dosljedno tome usporedba ne stoji.
Odgovor na 3. prigovor: netko može biti kažnjen na dva načina za istočni grijeh, kako je gore rečeno, ili s obzirom na osobu, ili s obzirom samo na narav. Posljedično tome postoji dvostruki limb koji odgovara tom grijehu.
Odgovor na 4. prigovor: ovaj mračni zrak dodijeljen je demonima, ne kao mjesto gdje primaju uzdarje za svoje zasluge, nego kao mjesto prikladno njihovoj službi, ukoliko su određeni da nas iskušavaju. Zato se ne ubraja među boravišta o kojima sada raspravljamo: budući da im je pakleni oganj dodijeljen na prvom mjestu (Mt 25).
Odgovor na 5. prigovor: zemaljski raj pripada stanju putnika prije nego stanju onih koji primaju za svoje zasluge; i posljedično se ne ubraja među boravišta o kojima sada raspravljamo.
Odgovor na 6. prigovor: ta je pretpostavka nemoguća [Usp. I-II, pit. 89, čl. 6]. Kada bi, međutim, bila moguća, takav bi bio kažnjen u paklu vječno: jer akcidentalno je za laki grijeh to što se kažnjava vremenito u čistilištu, time što ima milost pridruženu sebi: stoga ako je pridružen smrtnom grijehu, koji je bez milosti, bit će kažnjen vječno u paklu. A budući da ovaj koji umre u istočnom grijehu ima laki grijeh bez milosti, nije neprikladno pretpostaviti da bude kažnjen vječno.
Odgovor na 7. prigovor: različitost stupnjeva u kaznama ili nagradama ne mijenja stanje, a prema različitosti stanja mi razlikujemo različita boravišta. Otuda argument ne dokazuje.
Odgovor na 8. prigovor: premda se odijeljene duše katkada kažnjavaju na mjestu gdje mi prebivamo, ne slijedi da je to njihovo vlastito mjesto kazne: nego se to čini radi naše pouke, kako bismo videći njihovu kaznu bili odvraćeni od grijeha. To što se duše dok su još u tijelu ovdje kažnjavaju za svoje grijehe nema veze s ovim pitanjem, jer kazna ove vrste ne stavlja čovjeka izvan stanja zasluživanja ili stjecanja krivnje: dok mi sada raspravljamo o boravištima u koja se duše raspoređuju nakon stanja zasluge ili krivnje.
Odgovor na 9. prigovor: nemoguće je da zlo bude čisto i bez primjese dobra, upravo kao što je vrhovno dobro bez ikakve primjese zla. Posljedično, oni koji trebaju biti preneseni u blaženstvo koje je vrhovno dobro moraju biti očišćeni od svakoga zla; zbog čega nužno mora postojati mjesto gdje se takve osobe čiste ako odavde odu bez potpune čistoće. No oni koji će biti gurnuti u pakao neće biti slobodni od svakoga dobra: i posljedično usporedba ne stoji, budući da oni koji su u paklu mogu primiti nagradu svojih dobara, ukoliko njihova prošla dobra vrijede za ublažavanje njihove kazne.
Odgovor na 10. prigovor: bitna se nagrada sastoji u slavi duše, ali slava tijela, budući da se prelijeva iz duše, posve je utemeljena takoreći na duši: i posljedično nedostatak slave duše uzrokuje razliku u stanju, dok nedostatak slave tijela to ne čini. Iz toga se razloga također isto mjesto, naime empirij, dodjeljuje svetim dušama odijeljenima od svojih tijela i sjedinjenima s proslavljenim tijelima: dok isto mjesto nije bilo dodijeljeno dušama Otaca kako prije tako i poslije proslavljenja duša.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.