Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 69, a. 1

Jesu li određena ikakva mjesta za prihvat duša nakon smrti

Prigovor 1. Čini se da mjesta nisu određena za prihvat duša nakon smrti. Jer kako kaže Boetije (De Hebdom.): „Mudraci se slažu da netjelesne stvari nisu na mjestu“, a to se slaže s Augustinovim riječima (Gen. ad lit. xii, 32): „Možemo bez oklijevanja odgovoriti da se duša ne prenosi na tjelesna mjesta, osim s tijelom, ili da se ne prenosi mjesno“. No duša odijeljena od tijela jest bez tijela, kako također kaže Augustin (Gen. ad lit. xii, 32). Dakle, apsurdno je odrediti bilo kakva mjesta za prihvat duša.

Prigovor 2. Nadalje, što god ima određeno mjesto ima više zajedničkoga s tim mjestom nego s bilo kojim drugim. No odijeljene duše, poput određenih drugih duhovnih supstancija, indiferentne su prema svim mjestima; jer ne može se reći da se podudaraju s određenim tijelima, a razlikuju od drugih, budući da su posve uklonjene od svih tjelesnih stanja. Dakle, mjesta se ne bi trebala odrediti za njihov prihvat.

Prigovor 3. Nadalje, ništa se ne dodjeljuje odijeljenim dušama nakon smrti, osim onoga što pridonosi njihovoj kazni ili njihovoj nagradi. Ali tjelesno mjesto ne može pridonositi njihovoj kazni ili nagradi, budući da one ništa ne primaju od tijela. Dakle, određena mjesta ne bi trebala biti dodijeljena za njihov prihvat.

Naprotiv, ognjeno nebo [empirij] tjelesno je mjesto, pa ipak čim je bilo stvoreno, bilo je ispunjeno svetim anđelima, kako kaže Beda [Hexaem. i, ad Post 1,2]. Budući da su, dakle, anđeli jednako kao i odijeljene duše netjelesni, čini se da bi se i za prihvat odijeljenih duša trebalo odrediti neko mjesto. Nadalje, to se vidi iz Grgurove tvrdnje (Dial. iv) da se duše nakon smrti prenose na različita tjelesna mjesta, kao u slučaju Pashazija kojega je German, biskup Kapue, našao u kupalištima, te u slučaju duše kralja Teodorika, za koju tvrdi da je bila prenesena u pakao. Dakle, nakon smrti duše imaju određena mjesta za svoj prihvat.

Odgovaram: premda duhovne supstancije ne ovise o tijelu s obzirom na svoje biće, ipak Bog upravlja tjelesnim svijetom posredstvom duhovnoga svijeta, kako tvrde Augustin (De Trin. iii, 4) i Grgur (Dial. iv, 6). Otuda dolazi da postoji izvjesna prikladnost po načinu sukladnosti duhovnih supstancija prema tjelesnim supstancijama, po tome što su plemenitija tijela prilagođena plemenitijim supstancijama: zbog čega su i filozofi smatrali da je red odijeljenih supstancija prema redu pokretnina. I premda nakon smrti duše nemaju dodijeljena tijela kojih bi bile oblici ili određeni pokretači, ipak su im određena tjelesna mjesta dodijeljena po načinu sukladnosti s obzirom na njihov stupanj plemenitosti (u kojima su kao na mjestu, na način na koji netjelesne stvari mogu biti na mjestu), prema tome kako se više ili manje približavaju prvoj supstanciji (kojoj je najviše mjesto prikladno dodijeljeno), naime Bogu, čijim prijestoljem Pisma proglašavaju nebo (Ps 103,19, Iz 66,1). Zato držimo da su one duše koje imaju savršen udio u Božanstvu na nebu, a da su one duše koje su lišene toga udjela dodijeljene suprotnom mjestu.

Odgovor na 1. prigovor: netjelesne stvari nisu na mjestu na nama poznat i blizak način, na koji način kažemo da su tijela pravilno na mjestu; nego su na mjestu na način primjeren duhovnim supstancijama, način koji nam ne može biti posve očit.

Odgovor na 2. prigovor: stvari imaju nešto zajedničko ili sličnost jedna s drugom na dva načina. Prvo, dijeleći istu kakvoću: tako tople stvari imaju nešto zajedničko, a netjelesne stvari ne mogu imati ništa zajedničko s tjelesnim stvarima na taj način. Drugo, po vrsti razmjernosti, zbog koje Pisma primjenjuju tjelesni svijet na duhovni metaforički. Tako Pisma govore o Bogu kao o suncu, jer On je počelo duhovnoga života, kao što je sunce počelo tjelesnoga života. Na taj način određene duše imaju više zajedničkoga s određenim mjestima: na primjer, duše koje su duhovno prosvijetljene, sa svjetlosnim tijelima, a duše koje su grijehom gurnute u tamu, s tamnim mjestima.

Odgovor na 3. prigovor: odijeljena duša ne prima ništa izravno od tjelesnih mjesta na isti način kao tijela koja uzdržavaju njihova odgovarajuća mjesta: ipak te iste duše, spoznajući da su određene za takva mjesta, sabiru radost ili žalost odande; i tako njihovo mjesto pridonosi njihovoj kazni ili nagradi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.