Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 66, a. 5

Može li se podijeliti dispenza osobi u bigamiji

Prigovor 1. Čini se da je nedopušteno podijeliti dispenzu bigamistu. Jer rečeno je (Extra, De bigamis, cap. Nuper): „Nije dopušteno podijeliti dispenzu klericima koji su, koliko je to u njihovoj moći bilo, uzeli sebi drugu ženu“.

Prigovor 2. Nadalje, nije dopušteno podijeliti dispenzu od božanskoga zakona. No sve što se nalazi u kanonskim spisima pripada božanskom zakonu. Budući da, dakle, u kanonskom Pismu Apostol kaže (1 Tim 3,2): „Treba... da biskup bude... jedne žene muž“, čini se da se u ovoj stvari ne može podijeliti dispenza.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne može primiti dispenzu u onome što je bitno za sakrament. Ali bitno je za sakrament reda da primatelj ne bude nepravilan, budući da označavanje koje je bitno za sakrament nedostaje onome tko je nepravilan. Dakle, u tome mu se ne može podijeliti dispenza.

Prigovor 4. Nadalje, što je razložno učinjeno, ne može se razložno dokinuti. Ako, dakle, bigamist može zakonito primiti dispenzu, bilo je nerazložno da bude nepravilan: što je nedopustivo.

Naprotiv, papa Lucije podijelio je dispenzu biskupu Palerma koji je bio bigamist, kako se navodi u glosi na can. Lector, dist. 34. Nadalje, papa Martin [Martin iz Brage: cap. xliii] kaže: „Ako čitač oženi udovicu, neka ostane čitač, ili ako postoji potreba za tim, može primiti podđakonat, ali ne i viši red: a isto vrijedi ako bi bio bigamist“. Dakle, on može barem primiti dispenzu do podđakonata.

Odgovaram: nepravilnost pripada bigamiji ne po naravnom, nego po pozitivnom pravu; niti je, opet, jedna od bitnih stavki reda to da čovjek ne bude bigamist, što je očito iz činjenice da ako se bigamist pristupi ređenju, on prima biljeg. Zato papa može posve dispenzirati od takve nepravilnosti; biskup pak samo što se tiče nižih redova, premda neki kažu da radi sprječavanja lutanja redovnika može od toga dispenzirati što se tiče viših redova kod onih koji žele služiti Bogu u redovništvu.

Odgovor na 1. prigovor: ta Dekretalija pokazuje da postoji ista poteškoća protiv podjeljivanja dispenze kod onih koji su oženili više žena u stvarnosti, kao i da su ih oženili po pravu; ali ona ne dokazuje da papa nema ovlast podijeliti dispenzu u takvim slučajevima.

Odgovor na 2. prigovor: to je točno s obzirom na stvari koje pripadaju naravnom zakonu, te one koje su bitne za sakramente i za vjeru. Ali u onome što svoje ustanovljenje duguje apostolima, budući da Crkva ima istu ovlast sada kao i tada postavljati i ukidati, ona može podijeliti dispenzu po onome tko drži prvenstvo.

Odgovor na 3. prigovor: nije svako označavanje bitno za sakrament, nego samo ono koje pripada sakramentalnom učinku, a to se ne uklanja nepravilnošću.

Odgovor na 4. prigovor: u pojedinačnim slučajevima ne postoji razlog koji se jednako primjenjuje na sve, zbog njihove raznolikosti. Zato se ono što je razložno uspostavljeno za sve, s obzirom na ono što se događa u većini slučajeva, može s jednakim razlogom dokinuti u određenom pojedinačnom slučaju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.