Suppl., q. 66, a. 4
Uklanja li se bigamija krštenjem
Prigovor 1. Čini se da se bigamija uklanja krštenjem. Jer Jeronim kaže u svojem tumačenju Poslanice Titu (1,6: „muž jedne žene“) da ako je čovjek imao više žena prije primanja krštenja, ili jednu prije, a drugu poslije krštenja, on nije bigamist. Dakle, bigamija se uklanja krštenjem.
Prigovor 2. Nadalje, onaj tko čini ono što je više, čini ono što je manje. No krštenje uklanja svaki grijeh, a grijeh je veća stvar od nepravilnosti. Dakle, ono uklanja nepravilnost.
Prigovor 3. Nadalje, krštenje oduzima svaku kaznu koja proizlazi iz nekoga čina. No takva je nepravilnost bigamije. Dakle, itd.
Prigovor 4. Nadalje, bigamist je nepravilan jer mu nedostaje predstavljanje Krista. No krštenjem se potpuno suobličujemo Kristu. Dakle, ta se nepravilnost uklanja.
Prigovor 5. Nadalje, sakramenti Novoga zakona djelotvorniji su od sakramenata Staroga zakona. No sakramenti Staroga zakona uklanjali su nepravilnosti prema Učiteljevoj tvrdnji (Sent. iv,). Dakle, i krštenje, budući najdjelotvorniji od sakramenata Novoga zakona, uklanja nepravilnost koja slijedi iz bigamije.
Naprotiv, Augustin kaže (De Bono Conjug. xviii): „Pitanje točnije shvaćaju oni koji tvrde da čovjek koji se oženio drugom ženom, premda je u to vrijeme bio katekumen ili čak poganin, ne može biti zaređen, jer je riječ o sakramentu, a ne o grijehu“. Nadalje, prema istom autoritetu (De Bono Conjug. xviii) „žena koja je bila obeskrijepljena dok je bila katekumenka ili poganka ne može nakon krštenja biti posvećena među Božje djevice“. Dakle, na sličan način onaj tko je bio bigamist prije krštenja ne može biti zaređen.
Odgovaram: krštenje uklanja grijeh, ali ne razrješava brak. Zato, budući da nepravilnost proizlazi iz braka, ona se ne može ukloniti krštenjem, kako kaže Augustin (De Bono Conjug. xviii).
Odgovor na 1. prigovor: u ovome se slučaju ne slijedi Jeronimovo mišljenje: osim ako možda nije želio objasniti da misli kako bi se dispenza trebala lakše podijeliti.
Odgovor na 2. prigovor: ne slijedi da ono što čini veću stvar, čini i manju, osim ako nije upravljeno k ovoj potonjoj. To nije tako u slučaju o kojemu je riječ, jer krštenje nije upravljeno k uklanjanju nepravilnosti.
Odgovor na 3. prigovor: to se mora razumjeti o kaznama koje slijede iz osobnoga grijeha, koje jesu nanesene ili tek trebaju biti nanesene: jer krštenjem se ne obnavlja djevičanstvo, a niti nerazdijeljenost tijela.
Odgovor na 4. prigovor: krštenje suobličuje čovjeka Kristu s obzirom na krepost uma, ali ne s obzirom na stanje tijela, što se ostvaruje djevičanstvom ili razdijeljenošću tijela.
Odgovor na 5. prigovor: te su se nepravilnosti stjecale zbog neznatnih i privremenih uzroka, pa su se stoga mogle ukloniti tim sakramentima. Štoviše, ovi potonji bili su određeni za tu svrhu, dok krštenje nije.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.