Suppl., q. 66, a. 3
Stječe li se nepravilnost ženidbom s onom koja nije djevica
Prigovor 1. Čini se da se nepravilnost ne stječe ženidbom s onom koja nije djevica. Jer vlastiti je nedostatak čovjeku veća zapreka nego nedostatak drugoga. No ako sam čovjek koji se ženi nije djevica, on ne postaje nepravilan. Dakle, još mnogo manje ako njegova žena nije djevica.
Prigovor 2. Nadalje, može se dogoditi da čovjek oženi ženu nakon što ju je obeskrijepio. No, čini se, takav čovjek ne postaje nepravilan, budući da nije razdijelio svoje tijelo među više njih, niti je to učinila njegova žena, a ipak ženi ženu koja nije djevica. Dakle, ova vrsta bigamije ne uzrokuje nepravilnost.
Prigovor 3. Nadalje, nitko ne može postati nepravilan osim svojevoljno. No katkada čovjek nesvojevoljno oženi onu koja nije djevica, na primjer kada misli da je djevica, a poslije, upoznavši je tjelesno, otkrije da nije. Dakle, ova vrsta ne uzrokuje uvijek nepravilnost.
Prigovor 4. Nadalje, protuzakonito spolno općenje nakon braka više je krivo nego prije braka. No ako žena, nakon što je brak konzumiran, ima spolno općenje s drugim muškarcem, njezin muž ne postaje nepravilan zbog toga, inače bi bio kažnjen za grijeh svoje žene. Štoviše, moglo bi se dogoditi da joj on, saznavši za to, na njezino traženje vrati dug prije nego što bude optužena i osuđena za preljub. Dakle, čini se da ova vrsta bigamije ne uzrokuje nepravilnost.
Naprotiv, Grgur kaže (Regist. ii, ep. 37): „Zapovijedamo ti da nikada ne vršiš protuzakonita ređenja, niti da pripustiš svetim redovima bigamista, ili onoga koji je oženio ženu koja nije djevica, ili onoga koji je neuk, ili onoga koji je unakažen u svojim udovima, ili obvezan na pokoru ili na obavljanje kakve građanske dužnosti, ili onoga koji je u bilo kakvom stanju podložnosti“.
Odgovaram: u sjedinjenju Krista s Crkvom jedinstvo se nalazi s obje strane. Posljedično, bilo da nalazimo razdjeljenje tijela na strani muža, bilo na strani žene, postoji nedostatak sakramenta. Postoji, međutim, razlika, jer se na strani muža zahtijeva da nije oženio drugu ženu, ali ne i da bude djevica, dok se na strani žene zahtijeva i to da bude djevica. Razlog koji navode upućeni u Dekretale jest taj što zaručnik označava vojujuću Crkvu koja je povjerena brizi biskupa, a u kojoj ima mnogo pokvarenosti, dok zaručnica označava Krista koji je bio djevica: zbog čega se djevičanstvo na strani zaručnice, ali ne i na strani zaručnika, zahtijeva kako bi čovjek postao biskup. Taj je razlog, međutim, izričito protivan riječima Apostola (Ef 5,25): „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu“, koje pokazuju da zaručnica označava Crkvu, a zaručnik Krista; i opet on kaže (Ef 5,23): „Jer muž je glava žene kao što je i Krist Glava Crkve“. Zato drugi kažu da je Krist označen zaručnikom, a da zaručnica označava proslavljenu Crkvu u kojoj nema ljage. Također da je sinagoga najprije bila sjedinjena s Kristom kao priležnica; tako da sakrament ne gubi ništa od svojega označavanja ako je zaručnik prethodno imao priležnicu. Ali to je posve apsurdno, budući da je, kao što je jedna vjera drevnih i modernih, tako i Crkva jedna. Stoga su oni koji su služili Bogu u vrijeme sinagoge pripadali jedinstvu Crkve u kojoj mi služimo Bogu. Štoviše, to je izričito protiv Jr 3,14, Ez 16,8, Hoš 2,16, gdje se zaruke sa sinagogom izričito spominju: tako da ona nije bila kao priležnica, nego kao supruga. Opet, prema tome, bludnost bi bila sveti znak [sacramentum] toga sjedinjenja, što je apsurdno. Stoga je poganstvo, prije nego što je zaručeno s Kristom u vjeri Crkve, bilo pokvareno od đavla kroz idolopoklonstvo. Otuda moramo reći drukčije, da je nepravilnost uzrokovana nedostatkom u samom sakramentu. No kada se pokvarenost tijela dogodi izvan braka bez prethodnoga braka, to ne uzrokuje nedostatak u sakramentu na strani osobe koja je pokvarena, nego uzrokuje nedostatak u drugoj osobi, jer se čin onoga koji sklapa brak ne dovršava u njemu samome, nego u drugoj strani, pa stoga prima svoju vrstu od svoga ciljnoga člana, koji je, štoviše, s obzirom na taj čin, takoreći tvar sakramenta. Posljedično, kada bi žena mogla primiti redove, kao što njezin muž postaje nepravilan ženidbom s onom koja nije djevica, ali ne time što sam nije djevica kada se ženi, tako bi i žena postala nepravilna ako bi se udala za muškarca koji nije djevica, ali ne ako više ne bi bila djevica kada bi se udala, osim ako nije bila obeskrijepljena na temelju prethodnoga braka. To dostaje za odgovor na 1. prigovor.
Odgovor na 2. prigovor: u ovome se slučaju mišljenja razilaze. Vjerojatnije je, međutim, da on nije nepravilan, jer nije razdijelio svoje tijelo među više žena.
Odgovor na 3. prigovor: nepravilnost nije nanošenje kazne, nego nedostatak sakramenta. Posljedično tome, nije uvijek nužno da bigamija bude svojevoljna kako bi uzrokovala nepravilnost. Otuda čovjek koji oženi ženu misleći da je djevica, dok ona to nije, postaje nepravilan upoznavši je tjelesno.
Odgovor na 4. prigovor: ako žena počini bludnost nakon sklapanja braka, njezin muž ne postaje nepravilan zbog toga, osim ako je ponovno tjelesno ne upozna nakon što je bila obeskrijepljena preljubom, budući da inače pokvarenost žene nipošto ne utječe na bračni čin muža. Ali premda je po zakonu prisiljen vratiti joj dug, ili ako to učini na njezino traženje, primoran vlastitom savješću, čak i prije nego što ona bude osuđena za preljub, on postaje nepravilan, premda se o ovoj točki mišljenja razilaze. Ipak, ono što smo rekli vjerojatnije je, budući da se ovdje ne radi o grijehu, nego samo o označavanju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.