Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 66, a. 2

Stječe li nepravilnost onaj tko ima dvije žene odjednom

Prigovor 1. Čini se da nepravilnost ne proizlazi iz bigamije kada jedan muž ima dvije žene u isto vrijeme, jednu po pravu i jednu u stvarnosti. Jer kada je sakrament ništavan, ne može biti nedostatka u sakramentu. No kada čovjek oženi ženu u stvarnosti, ali ne po pravu, nema sakramenta, budući da takva zajednica ne označava sjedinjenje Krista s Crkvom. Budući da, dakle, nepravilnost ne proizlazi iz bigamije osim zbog nedostatka u sakramentu, čini se da nikakva nepravilnost ne pripada ovoj vrsti bigamije.

Prigovor 2. Nadalje, ako čovjek ima spolno općenje sa ženom koju je oženio u stvarnosti, a ne po pravu, on čini bludnost ako nema zakonitu ženu, ili preljub ako je ima. Ali čovjek ne postaje nepravilan razdjeljivanjem svoga tijela među više žena bludnošću ili preljubom. Dakle, ne postaje ni spomenutom vrstom bigamije.

Prigovor 3. Nadalje, može se dogoditi da čovjek, prije nego što tjelesno upozna ženu koju je oženio po pravu, oženi drugu u stvarnosti, a ne po pravu, i tjelesno je upozna, bilo da je prva žena živa ili mrtva. Taj je čovjek, dakle, sklopio brak s više žena bilo po pravu bilo u stvarnosti, a ipak nije nepravilan, budući da nije razdijelio svoje tijelo među više žena. Dakle, nepravilnost se ne stječe zbog spomenute vrste bigamije.

Odgovaram: nepravilnost se stječe u dvjema drugim vrstama bigamije, jer premda u jednoj nema sakramenta, postoji izvjesna sličnost sa sakramentom. Zbog toga su te dvije vrste sekundarne, a prva je glavna vrsta u uzrokovanju nepravilnosti.

Odgovor na 1. prigovor: premda u ovome slučaju nema sakramenta, postoji izvjesna sličnost sa sakramentom, dok u bludnosti ili preljubu nema takve sličnosti. Otuda usporedba ne stoji. To dostaje za odgovor na 2. prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: u ovome se slučaju čovjek ne smatra bigamistom, jer je prvom braku nedostajalo njegovo savršeno označavanje. Ipak, ako po presudi Crkve bude prisiljen vratiti se svojoj prvoj ženi i tjelesno je upoznati, smjesta postaje nepravilan, jer nepravilnost nije posljedica grijeha, nego nesavršenoga označavanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.