Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 66, a. 1

Pripada li nepravilnost bigamiji koja se sastoji u imanju dviju uzastopnih žena

Prigovor 1. Čini se da nepravilnost ne pripada bigamiji koja se sastoji u imanju dviju žena uzastopno. Jer mnoštvo i jedinstvo slijede biće. Budući da, dakle, nebiće ne uzrokuje mnoštvo, čovjek koji ima dvije žene uzastopno, jednu u biću, drugu u nebiću, ne postaje time muž više od jedne žene, tako da bi bio isključen, prema Apostolu (1 Tim 3,2; Tit 1,6), iz episkopata.

Prigovor 2. Nadalje, čovjek koji počini bludnost s više žena daje više dokaza o neobuzdanosti od onoga koji ima više žena uzastopno. Ipak u prvom slučaju čovjek ne postaje nepravilan. Dakle, ni u drugome ne bi trebao postati nepravilan.

Prigovor 3. Nadalje, ako bigamija uzrokuje nepravilnost, to je ili zbog sakramenta ili zbog tjelesnoga općenja. No to nije zbog onoga prvoga, jer kada bi čovjek sklopio brak riječima u sadašnjosti i, dok njegova žena umre prije konzumacije braka, on oženio drugu, postao bi nepravilan, što je protiv dekreta Inocenta III. (cap. Dubium, De bigamia). Niti je, opet, zbog ovoga drugoga, jer bi tada čovjek koji je počinio bludnost s više žena postao nepravilan: što je netočno. Dakle, bigamija nipošto ne uzrokuje nepravilnost.

Odgovaram: sakramentom reda čovjek se postavlja za posluživanje sakramenata; a onaj tko treba dijeliti sakramente drugima ne smije trpjeti od nedostatka u sakramentima. No nedostatak u sakramentu postoji kada se u njemu ne nalazi cjelokupno označavanje sakramenta. A sakrament braka označava sjedinjenje Krista s Crkvom, koje je sjedinjenje jednoga s jednom. Stoga savršeno označavanje sakramenta zahtijeva da muž ima samo jednu ženu, a žena samo jednoga muža; i posljedično tome bigamija, koja to dokida, uzrokuje nepravilnost. A postoje četiri vrste bigamije: prva je kada čovjek ima više zakonitih žena uzastopno; druga je kada čovjek ima više žena odjednom, jednu po pravu, drugu u stvarnosti; treća, kada ima više uzastopno, jednu po pravu, drugu u stvarnosti; četvrta, kada čovjek oženi udovicu. Shodno tome nepravilnost pripada svima ovima. Postoji i drugi, posljedični razlog koji se navodi, budući da oni koji primaju sakrament reda trebaju biti obilježeni najvećom duhovnošću, kako zato što poslužuju duhovne stvari, naime sakramente, tako i zato što poučavaju duhovne stvari, te trebaju biti zauzeti u duhovnim stvarima. Stoga, budući da je požuda najnespojivija s duhovnošću, u onoj mjeri u kojoj čovjeka čini posve tjelesnim, oni ne bi trebali davati nikakva znaka trajne požude, koja se doista očituje u bigamnim osobama, s obzirom na to da nisu bile voljne zadovoljiti se jednom ženom. Prvi je razlog, međutim, bolji.

Odgovor na 1. prigovor: mnoštvo više žena u isto vrijeme jest mnoštvo jednostavno, stoga je mnoštvo ove vrste posve nespojivo s označavanjem sakramenta, tako da se sakrament poništava zbog toga. Ali mnoštvo više uzastopnih žena jest mnoštvo relativno, stoga ono ne uništava posve označavanje sakramenta, niti poništava sakrament u njegovoj biti, nego u njegovoj savršenosti, koja se zahtijeva od onih koji su djelitelji sakramenata.

Odgovor na 2. prigovor: premda oni koji su krivi za bludnost pružaju dokaz veće požude, njihova požuda nije tako trajna, budući da bludnošću jedna strana nije vezana uz drugu zauvijek; i posljedično tome nikakav nedostatak ne pripada sakramentu.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, bigamija uzrokuje nepravilnost jer uništava savršeno označavanje sakramenta: koje se označavanje nalazi i u sjedinjenju umova, kako je izraženo privolom, i u sjedinjenju tijelâ. Stoga bigamija mora zahvatiti oboje u isto vrijeme kako bi uzrokovala nepravilnost. Otuda dekret Inocenta III. otklanja tvrdnju Učitelja (Sent. iv, D, 27), naime da je sama privola riječima u sadašnjosti dovoljna za uzrokovanje nepravilnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.