Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 65, a. 4

Je li smrtni grijeh imati općenje s priležnicom

Prigovor 1. Čini se da nije smrtni grijeh imati spolno općenje s priležnicom. Jer laž je veći grijeh od jednostavne bludnosti; a dokaz je tomu što je Juda, koji se nije ustezao počiniti bludnost s Tamarom, ustuknuo pred izricanjem laži, rekavši (Post 38,23): „Neka zadrži, samo da nam se ne rugaju [Vulg.: ‚Zasigurno nas ne može optužiti za laž‘]“. No laž nije uvijek smrtni grijeh. Dakle, nije ni jednostavna bludnost.

Prigovor 2. Nadalje, smrtonosan grijeh treba kazniti smrću. Ali Stari zakon nije kažnjavao smrću spolno općenje s priležnicom, osim u određenom slučaju (Pnz 22,25). Dakle, to nije smrtonosan grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, prema Grguru (Moral. xxxiii, 12), grijesi tijela manje su prijekorni od duhovnih grijeha. No oholost i lakomost, koji su duhovni grijesi, nisu uvijek smrtni grijesi. Dakle, bludnost, koja je grijeh tijela, nije uvijek smrtni grijeh.

Prigovor 4. Nadalje, gdje je poticaj veći, grijeh je manje težak, jer više griješi onaj tko je svladan lakšom napasću. No požuda je najveći poticaj na bludnost. Dakle, budući da bludni čini nisu uvijek smrtni grijesi, ni jednostavna bludnost nije smrtni grijeh.

Naprotiv, ništa osim smrtnoga grijeha ne isključuje iz kraljevstva Božjega. No bludnici su isključeni iz kraljevstva Božjega (1 Kor 6,9-10). Dakle, jednostavna bludnost jest smrtni grijeh. Nadalje, samo se smrtni grijesi nazivaju zločinima. No svaka je bludnost zločin prema Tob 4,13: „Čuvaj se... svakoga bluda i osim svoje žene nikada ne podnosi upoznati zločin“. Dakle, itd.

Odgovaram: kako smo već naveli (Sent. ii, D, 42, pit. 1, čl. 4), oni su grijesi po svojemu rodu smrtni koji krše vezu prijateljstva između čovjeka i Boga, te između čovjeka i čovjeka; jer takvi su grijesi protiv dviju zapovijedi ljubavi koja je život duše. Budući da, stoga, spolno općenje bludnosti uništava dužne odnose roditelja s potomstvom, što je cilj naravi u spolnom općenju, nema sumnje da je jednostavna bludnost po svojoj samoj naravi smrtni grijeh, čak i kada ne bi bilo pisanoga zakona.

Odgovor na 1. prigovor: često se događa da čovjek koji ne izbjegava smrtni grijeh, izbjegava laki grijeh na koji nema tako velik poticaj. Tako je i Juda izbjegao laž dok nije izbjegao bludnost. Ipak, to bi bila pogubna laž, jer bi uključivala nepravdu da nije održao svoje obećanje.

Odgovor na 2. prigovor: grijeh se naziva smrtonosnim ne zato što se kažnjava vremenitom, nego zato što se kažnjava vječnom smrću. Zato se i krađa, koja je smrtni grijeh, i mnogi drugi grijesi katkada ne kažnjavaju vremenitom smrću po zakonu. Isto vrijedi i za bludnost.

Odgovor na 3. prigovor: kao što svaki pokret oholosti nije smrtni grijeh, tako ni svaki pokret bludnosti, jer su prvi pokreti bludnosti i slično laki grijesi, katkada čak i bračno općenje. Ipak, neki su čini bludnosti smrtni grijesi, dok su neki pokreti oholosti laki; budući da navedene Grgurove riječi treba razumjeti kao usporedbu mana u njihovu rodu, a ne u njihovim pojedinačnim činima.

Odgovor na 4. prigovor: okolnost je to djelotvornija u otežavanju grijeha što se više približava naravi grijeha. Stoga, premda je bludnost manje teška zbog veličine svoga poticaja, ipak zbog tvari oko koje jest ima veću težinu od neumjerenoga jedenja, jer se bavi onim stvarima koje učvršćuju vezu ljudskoga zajedništva, kako je gore rečeno. Stoga argument ne dokazuje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.