Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 64, a. 10

Trebaju li vjenčanja biti zabranjena u određena vremena

Prigovor 1. Čini se da vjenčanja ne bi trebala biti zabranjena u određena vremena. Jer brak je sakrament: a slavljenje drugih sakramenata nije zabranjeno u ta vremena. Dakle, ni slavljenje braka ne bi tada trebalo biti zabranjeno.

Prigovor 2. Nadalje, traženje bračnoga duga nedoličnije je na blagdane nego slavljenje braka. Ipak se dug smije tražiti u te dane. Dakle, mogu se slaviti i brakovi.

Prigovor 3. Nadalje, brakovi koji su sklopljeni usprkos zakonu Crkve trebali bi se razriješiti. Ipak se brakovi ne razrješuju ako su sklopljeni u ta vremena. Dakle, to ne bi trebalo biti zabranjeno crkvenom zapoviješću.

Naprotiv, pisano je (Prop 3,5): „Vrijeme grljenja i vrijeme kad se bježi od grljenja“.

Odgovaram: kada se novovjenčana zaručnica predaje svomu mužu, umovi muža i žene zaokupljeni su tjelesnim brigama zbog same novosti stvari, zbog čega se vjenčanja obično obilježavaju velikim neobuzdanim veseljem. Zbog toga je zabranjeno slaviti brakove u ona vremena kada bi se ljudi ponajprije trebali uzdizati k duhovnim stvarima. Ta su vremena od došašća do Bogojavljenja zbog pričesti koja se, prema drevnim kanonima, obično primala na Božić (kako je primijećeno na odgovarajućem mjestu, TP, pit. 30), od Sedamdesetnice do osmine Uskrsa, zbog uskrsne pričesti, i od tri dana prije Uzašašća do osmine Duhova, zbog priprave za pričest koja se ima primiti u to vrijeme.

Odgovor na 1. prigovor: slavljenje braka ima uz sebe vezano određeno svjetovno i tjelesno veselje, što se ne odnosi na druge sakramente. Otuda usporedba ne stoji.

Odgovor na 2. prigovor: Vraćanjem zatraženoga duga ne uzrokuje se takva smetenost umova kao slavljenjem braka; te dosljedno tome usporedba ne stoji.

Odgovor na 3. prigovor: budući da vrijeme nije bitno za brak sklopljen unutar zabranjenih razdoblja, brak je unatoč tomu pravi sakrament. Niti se brak razrješuje apsolutno, nego privremeno, kako bi činili pokoru što nisu poslušali zapovijed Crkve. Tako valja razumjeti tvrdnju Učitelja (Sent. iv, D, 33), naime da ako je brak bio sklopljen ili vjenčanje proslavljeno u spomenuta vremena, oni koji su to učinili „trebaju se rastaviti“. Niti on to govori po vlastitom autoritetu, nego s obzirom na neku kanonsku odredbu, poput one sabora u Léridi, koja se odluka navodi u Dekretalima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.