Suppl., q. 62, a. 1
Je li mužu dopušteno otpustiti svoju ženu zbog bludništva
Prigovor 1. Čini se da mužu nije dopušteno otpustiti svoju ženu zbog bludništva. Jer ne smijemo vraćati zlo za zlo. No čini se da muž otpuštanjem svoje žene zbog bludništva vraća zlo za zlo. Dakle, to nije dopušteno.
Prigovor 2. Nadalje, grijeh je veći ako oboje počine bludništvo nego ako ga počini samo jedno. No ako oboje počine bludništvo, ne mogu se rastaviti iz toga razloga. Dakle, ne mogu se rastaviti ni ako samo jedno počini bludništvo.
Prigovor 3. Nadalje, duhovno bludništvo i određeni drugi grijesi teži su od tjelesnoga bludništva. No rastava od postelje ne može biti potaknuta tim grijesima. Dakle, ne može se učiniti ni zbog bludništva.
Prigovor 4. Nadalje, protunaravni porok dalje je udaljen od bračnih dobara nego bludništvo, čiji je način naravan. Dakle, on je trebao biti uzrok rastave prije nego bludništvo.
Naprotiv, stoje riječi iz Mt 5,32. Nadalje, čovjek nije dužan čuvati vjernost onomu tko krši svoju vjernost. No bračni drug bludništvom krši vjernost dužnu drugomu bračnom drugu. Dakle, jedan može otpustiti drugoga zbog bludništva.
Odgovaram: naš je Gospodin dopustio čovjeku da otpusti svoju ženu zbog bludništva, kao kaznu nevjernoj stranci i u korist vjerne stranke, tako da ova potonja nije obvezana na bračno općenje s onom nevjernom. Međutim, valja izuzeti sedam slučajeva u kojima nije dopušteno otpustiti ženu koja je počinila bludništvo, kada se ženi ili nema što predbaciti ili su obje stranke jednako krive. Prvi je ako je i muž počinio bludništvo; drugi je ako je podvodio svoju ženu; treći je ako se žena, vjerujući da joj je muž mrtav zbog njegove dugotrajne odsutnosti, ponovno udala; četvrti je ako se drugi muškarac prijevarom lažno predstavio kao njezin muž u bračnoj postelji; peti je ako je svladana silom; šesti je ako se on pomirio s njom imajući tjelesno općenje s njom nakon što je počinila preljub; sedmi je ako su se, pošto su oboje bili vjenčani u stanju nevjere, muž dao svojoj ženi otpusno pismo i ona se ponovno udala; jer tada, ako se oboje obrate, muž ju je dužan ponovno primiti.
Odgovor na 1. prigovor: muž griješi ako iz osvetničkoga gnjeva otpusti svoju ženu koja je počinila bludništvo, ali ne griješi ako to učini kako bi izbjegao gubitak svoga dobra glasa, da se ne bi činilo kako sudjeluje u njezinoj krivnji, ili kako bi popravio grijeh svoje žene, ili kako bi izbjegao nesigurnost njezina potomstva.
Odgovor na 2. prigovor: rastava zbog bludništva postiže se time što jedan optuži drugoga. A budući da nitko tko je kriv za isti zločin ne može optuživati, rastava se ne može izreći kada su oboje počinili bludništvo, premda se protiv braka više sagriješi kada su oboje krivi za bludništvo nego kada je samo jedno.
Odgovor na 3. prigovor: bludništvo je izravno suprotstavljeno dobru braka, budući da se njime uništava sigurnost potomstva, krši se vjernost, a brak prestaje imati svoje značenje kada se tijelo jednoga bračnog druga daje nekolicini drugih. Zato drugi grijesi, premda su možda teži od bludništva, nisu razlozi za rastavu. Budući da je međutim nevjera, koja se naziva duhovnim bludom, također protivna dobru braka koje se sastoji u odgoju potomstva za bogoštovlje, ona je također razlog za rastavu, ali ne na isti način kao tjelesno bludništvo. Jer koraci za postizanje rastave mogu se poduzeti zbog jednoga čina tjelesnoga bludništva, ali ne zbog jednoga čina nevjere, nego zbog ukorijenjene nevjere koja je dokaz tvrdokornosti u kojoj se nevjera usavršuje.
Odgovor na 4. prigovor: Koraci za postizanje rastave mogu se poduzeti i zbog protunaravnoga poroka: ali to se ne spominje na isti način, kako zato što je to strast koju se ne spominje, tako i zato što to ne utječe tako na sigurnost potomstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.